Hrvatski Fokus
Hrvatska

Krađa hrvatske književne i kulturne baštine

Hrvatska matica iseljenika nije samo iseljenička

 
 
Kada se institucija oglasi priopćenjem o krađi/otimačini hrvatske baštine to ima veliku težinu, jer uz iznesene činjenice stoji ustanova – Matica hrvatska ''kao čuvarica i skrbnica za sveukupnu hrvatsku kulturu dužna je reagirati na ovu bezočnu krađu/otimačinu.'' Izjava Matice hrvatske (8. svibnja 2020.) o prisvajanju književne baštine u izdanjima Matice srpske. koja se ponavlja već dulje od dva stoljeća, ''pa je stoga potrebno tu pojavu promotriti imajući u vidu tri razine'', a razine su:
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/05/1286990_Bojovic_Zlata_07.jpg
Zlata Bojović
 
1. Kulturološka razina prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine: ''Objavljena djela najznačajnijih hrvatskih pisaca koji su djelovali u 16. i 17. stoljeću u Dubrovniku pod zajedničkim nazivnikom 'Deset vekova srpske književnosti', trajni je pokušaj srpske kulturne elite da sanira (liječi) srpski književnopovijesni diskontinuitet što izaziva  razumljivo nacionalnu frustraciju'';
 
2. Stručno-jezično prisvajanje hrvatske književne povijesne baštine: ''U najnovijoj aneksiji književnog korpusa  primijenjen je, navodno, jezični kriterij – prema izjavi urednika biblioteke akademika Mire Vuksanovića (uz suglasnost urednice Zlate Bojović) – obuhvaćena su sva književna djela napisana na srpskome jeziku pri čemu, posluživši se tezom Vuka Karadžićeva o štokavskom dijalektu, navodi se da se i u Dubrovniku govori srpski jezik.(…) uz sporadičnu nazočnost ikavizama, kojima se služe Hrvati. (…) prisvajaju pisma bosančice koja je netočno imenovana srpskim pismom. Prisvajali su, međutim, neovisno o jeziku i humanističke pjesnike koji su pisali samo na latinskom jeziku. Tako je i molitvenik pobožnih dubrovačkih trgovaca iz 1520. godine koji su poslovali u Novom Brdu i Janjevu, nastao na temelju čakavskih predložaka, kojima su se, kako sami pišu, branili od raških popova i njihova pravoslavlja, nazvan istom logikom 'Dubrovački srpski molitvenik'…'';
 
3. Politička razina prisvajanja hrvatske književnopovijesne baštine: ''Prisvajateljima nisu samo po sebi važni ni Gundulić ni Držić (čija su djela upravo otisnuta) ni ostali hrvatski književnici i njihova djela, važan im je hrvatski teritorij koji nikada nisu uspjeli posvojiti i osvojiti ni kulturom ni ratnim operacijama. Iza prividnog prvorazrednog interesa za hrvatske pisce stoji isključivi interes za hrvatskim prostorom, a posebno za hrvatskim morem.''
 
Hrvatska matica nije samo – iseljenička
 
Ustaljeno je mišljenje da je Hrvatska matica iseljenika institucija, odnosno ustanova koja isključivo vodi brigu o iseljenicima i njihovim djelatnostima diljem svijeta. Bilo je vremena, kada su Hrvatskom maticom (HM) upravljali ljudi iz režima, pa smo tako mi stariji politički emigranti bili ne samo zanemareni nego i optuživani u državama u kojima smo prebivali, kao ''ustaše – ostaci fašizma'', pa smo često imali problema s vlastima koje su nas pozivale na razgovore, jer smo bili politički aktivni u rušenju Jugoslavije.
Hrvati u Americi i Kanadi imaju jednu veliku i bogatu hrvatsku osiguravajuću organizaciju – Hrvatsku bratsku zajednicu, koja je također bila u uskoj suradnji s HM-om i predstavnicima jugoslavenskog režima, s kojima sam, u to doba, često bio u otvorenim sukobima, kao i ostali politički emigranti, koji su ostali vjerni hrvatskoj državotvornoj ideji i domovini svojih predaka. Ali, nakon uspostave samostalne i demokratske Države (Republike) Hrvatske obje su naše iseljeničke ustanove  oživotvorile hrvatsku državotvornost, što je uvelike pomoglo svojim doprinosima za vrijeme obrambenog Domovinskog rata i dovelo do konačne pobjede nad srpsko-crnogorskim, četničkim i JNA agresorima, ali nam je ostalo srpsko pravoslavlje (SPC) protiv kojega su se borili hrvatski dubrovački trgovci 1520. godine. Ostalo je još ne pobijeđena Peta kolona i domaći veleizdajnici, koji su se očito osnažili dolaskom na vlast Andreja Plenkovića u koalicija s Miloradom Pupovcem i drugim antihrvatskim elementima, te dolaskom Zorana Milanovića za predsjednika RH – države koju nije nikada priznao ni državom ni hrvatskom!
 
Izbori su borba za slobodu
 
Dolaze nam uskoro saborski izbori, u kojima će svaka ptica pokazati svoj rep, a već se vidi tko će s kime u bitku za dolazak u Banske dvore. Naime, okupljaju se istomišljenici (mahom – ''domoljubi'') iz inih strančica kako bi u zajedništvu dobili stolicu u sabornici. U medijima ih se klasificira na ''ljevičare'' i ''desničare'', a stvarno ''ljevičare'' bi trebalo klasificirati, ili kategorizirati u jugo-komunističke nostalgičare, pravoslavno četništvo, ateiste, homoseksualce, veleizdajnike i maloumnike; ''desničare'' također treba re-klasificirati u domoljube i vjernike, kojima ni ljubav za domovinu ni vjera u Boga nije primaran ako oni (XY) nisu na čelu stranke ili koalicije. Dakle: ''Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze vama u ovčjem ruhu, a iznutra su vuci grabežljivci.'' (Matej, 7,15)
Takve spoznaje ostavljaju u hrvatskom narodu osjećaje nesigurnosti, što je uvjetovalo neodlučnost ili ravnodušnosti, koje su bile nazočne stoljećima u našem narodu, a koje su se tek promijenile s događajima 1941. i 1991. kada se je hrvatski narod oslobodio okupiranu i potlačenu Hrvatsku.
 
Bartul (Bartol) Kašić, (Bartholomaeus Cassius,) (Pag, 15. kolovoza 1575. – Rim, 28. prosinca 1650.), hrvatski pisac, jezikoslovac i isusovac. Njegovo najvažnije djelo je Prva hrvatska gramatika koju je napisao 1604., a Vuk Karadžić je otac i začetnik krađe hrvatske kulturne baštine. Prva žrtva je bila upravo Prva hrvatska gramatika Bartula Kašića koju je prekopirao i proglasio svojom. Prisvajanje Ruđera Boškovića velikog filozofa znanstvenika, a napose isusovca je živi apsurd. Njegovo putešestvije po hrvatskim zemljama za vrijeme Austro-Ugarske, nije bilo nikakvo skupljanje narodnog blaga, već krađa tako je srpska postala i Hasanaginica i brojne druge narodne pjesme. O krađi hrvatske kulturne baštine, i na ukradenom stvaranje svog srpskog identiteta. Jedna doktorska dizertacija ne bi bila dovoljna da svu krađu obuhvate.
 
Srpsko pravoslavlje (svetosavlje) – politička fašistička organizacija
 
Svoju izjavu, svake hvale vrijednu, MH je zaključila ovim snažnim i uvjerljivim riječima: ''Sada imamo svoju državu koja štiti i naše granice i naše materijalne i duhovne kulturne vrjednote, I ova otimačina hrvatskih pisaca i njihovih djela, u izdanjima Matice srpske, apsurdna je pojava. Ovakav model krađe i prisvajanja tuđega (plagium) rasplinut će se jednog dana kako se sam ukinuo i netragom nestao srbokatolicizam 19. stoljeća u Dubrovniku upravo stoga što u Srbiji nikada nije bilo prihvaćeno srpstvo bez pravoslavnog ekskluzivizma.'' Dakle, srpsko pravoslavlje (svetosavlje) je politička fašistička organizacija, koja nema vjerski duhovni univerzalni karakter nego spada u srpsku ortodoksnu sektu.
 
Dakle, ''ljevici'' nije vjerovati ma bilo kakva obećanje davali, jer su indoktrinirani antihrvatskim idejama, koji i nakon uvjerljivi dokaza o hrvatskom genocidu, pokolju koji se može najbolje vidjeti na videu  Sime Dubajića koji prikazuje ''Kako smo likvidirali, klali i ubijali'' nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, čija se 75. obljetnica slavi ovih dana. Uz sve dokaze o krvniku Titi, veleizdajnici i danas Lucifera Titu glorificiraju, ali mu i zamjeraju ''da je napravio šlampav posao". SDP-vac iz Vukovara ide još dalje i pozva ''na klanje i novi Bleiburg.'' Da i ne nabrajamo koliko je srušeno spomenika hrvatskim braniteljima, koliko je hrvatskih branitelja sebi oduzelo živote, jer nisu mogli podnijeti uvrjede i banaliziranje njihovih žrtava u obrambenom Domovinskom ratu, kao nedavno što je učinio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u Okučanima na proslavi Bljeska.
Ako sve ovo što je gore navedeno, što i slijepci vide, dokle nas je dovela hrvatska nemarnost i razdvojenost, pa valjda ćemo ovog puta izići na izbore ujedinjeni za ideju hrvatske samostalnosti i opstojnosti, bez osobnog ega i profiterskih nakana. Dakle, nije stvarni fizički napor važan za nečiji napredak, niti priroda zadatka, već duh vjere s kojim se poduzima. (Sv. Franjo Ksaverski).
 

Rudi Tomić, Toronto

Povezani članci

Junaštvo bez premca u europskoj povijesti

HF

Stvarali ste Republiku Istru izvan Hrvatske

HF

Politolog s Duhom Svetim i s Metafizikom gledanja (2)

HF

Nema legitimiteta bez više kandidata

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...