Hrvatski Fokus
Kultura

Nagrada europske baštine hvarskome Arsenalu

Hvarsko kazalište prvo je komunalno kazalište u Europi

 
 
Europska komisija i vodeća europska organizacija u području kulturne baštine Europa Nostra objavili su 7. svibnja ovogodišnje dobitnike nagrade EU za kulturnu baštinu / Nagrade Europa Nostra, koja se financirana kroz program Kreativna Europa. Najprestižnije europsko priznanje dodijeljeno je 21 projektu iz 15 država, a među ovogodišnjim pobjednicima u kategoriji 'Zaštita baštine' (konzervacija) je i hvarski Arsenal.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/05/unnamed-3_0.jpg
Izuzetno zahtjevan projekt revitalizacije Arsenala uključivao je tehničku dokumentaciju, istraživačke radove i konzervatorski elaborat (1989.-2005.); rekonstrukciju nosive konstrukcije (2005.-2009.); arheološka iskapanja (1994.-1996. i 2014.-2015.); fazu rekonstrukcije i obnove (2014.-2018.); i završne radove u unutrašnjosti zgrade, uključujući opremanje kazališta, galerije i kapetanske sobe (2018.-2019.).
Hvarsko kazalište prvo je komunalno kazalište u Europi, koje se često ističe kao treće po redu u bogatoj literaturi o povijesti nastanka europskih kazališta. Sagrađeno je u hvarskoj luci na glavnom gradskom trgu nasuprot lože, a iznad Arsenala koji se nalazio na samoj morskoj obali. Iako je Hvarsko kazalište dovršeno, kako piše na njegovim nadvratnicima 1611. – 1612. godine, zamisao o njegovoj gradnji i sama izvedba morala je započeti znatno ranije u vrijeme iznimno žive obnove grada stradalog od Turaka u Ciparskom ratu kolovoza 1571. godine. Gradnji komunalnog kazališta pridonijelo je humanističko ozračje otoka, pojava renesansnih dramskih tekstova Hvarskog književnog kruga od Lucića i Hektorovića, do Pelegrinovića i Benetovića, kao i čvrste veze Hvara sa drugim jadranskim komunama Splitom i Dubrovnikom. Za razliku od talijanskih teatara, Hvarsko kazalište nije sačuvalo izvornu unutrašnjost zbog kasnijih pregradnji, ali je gotovo u cijelosti sačuvan njegov izvorni renesansni izgled. Iako dokument o gradnji ne postoji kao ni podatak o graditeljima kazališta, posredno se iz dokumenta koji 1678. navodi: bisogno d' agiustar il Teatro destinato per la recita delle Comedie da questa Comunità nell Arsenale, može zaključiti kako je tada bilo obnovljeno što ide u prilog dataciji na vratima.
 
Tko su bili protagonisti ovog značajnog komunalnog pothvata i koliko je bilo njegovih obnova nije moguće precizirati. Često se sva zasluga za podizanje Hvarskog kazališta pripisuje gradskom knezu Petru Semitecolu koji je upravljao gradom u vrijeme njegova dovršetka, makar je jasno da su neke radnje vezane uz gradnju morale nastati znatno prije Semitecolove uprave komunom. Na prijelazu 16. na 17. stoljeće u gradu Hvaru djeluju vrsni graditelji iz glasovite pučiške obitelji Bokanić. Najznačajniji među njima je arhitekt i kipar Trifun Bokanić prepoznat još od prije u kapitalnim zahvatima na trogirskom i hvarskom glavnom gradskom trgu. Dokumenti ga 1605. godine, povezuju uz izradu oltara Gospine kapele u hvarskoj katedrali, a isprave spominju majstora i njegov maniristički stil u svezi s gradnjom gradske lože Hvara, dovršene između 1603. – 1605. godine za uprave gradskog kneza Julija Contarinija. Bokanićeva je manira prepoznata i na zgradama Arsenala i Fontika podignutim nasuprot Gradske lože u hvarskoj luci.
 
Nova zgrada Arsenala sagrađena je u 16. st. na mjestu ranijeg velikog Arsenala stradala za napada brodovlja turskog potkralja Alžira Uluz-Alija 1571. godine. Njegova je obnova trajala sve do početka 17. st., a radovi su prema izvještaju hvarskog kneza Stjepana Tiepola bili završeni 1607. godine. Pa i nakon toga Arsenal je bio dograđivan. Natpis na njegovim istočnim vratima spominje 1611. godinu, Fontik s njegove sjeverne strane dovršen odmah nakon toga, a na njegovoj terasi nad ulaznim vratima kazališta uklesana je 1612. godina. Ta godina obilježava završetak gradnje renesansnog kazališta koje je smješteno na katu.
 
Kakva je bila unutrašnjost renesansnog kazališta? Koji je marangon bio njen autor? To do danas nije poznato, ali se zna da je bila podijeljena na dva dijela, skenu i gledalište. Skena je bila prostranija od današnje i obuhvaćala je dijelom prostor partera do prve dvije lože. Pozornica i proskenij bili su drveni kao i sjedišta jednostavno raspoređena na podu od kvadratnih keramičkih ploča veličine kvadratne stope (sačuvan pod ispod poda novog kazališta). Kazalište je pregrađeno početkom 19. st. u neoklasicističkom slogu pod upravom Kazališnog društva. Obnova 1801.-1803. pod ravnanjem Petra Crescencija donijela mu je suvremeni izgled, novu organizaciju prostora s dva reda loža oko partera i novu skenu za glumce. Kasniji prepravci s polovine 19. stoljeća ostvarili su proširenje gledališta, gradnju loža i redukciju skene. Najveće je pregradnje donijela obnova s prelaska 19. na 20. st. kada je kazalište dobilo današnji izgled. Opremljeno je novim dekoracijama, a obnovljeni strop iznad partera je ožbukan i oslikan slikarijama Ante Bubića u neobaroknom slogu. Alegorija Glazbe kao žene koja svira orgulje, pozlate na profilima i dekoracijama cartapeste, slikani ukrasi i skena oslikana novom scenografskom kompozicijom majstora Nikole Marchija dali su kazalištu njegov današnji izgled.
 
Četiristota obljetnica Hvarskog kazališta 2012. godine bila je značajan jubilej i motiv koji je potaknuo Ministarstvo kulture i grad Hvar da u nastavku restauracije, cjelovito obnove njegovu unutrašnjost. Nakon provedenih temeljitih arheoloških istraživanja, u kojima su, pored pronađenih mletačkih ostataka prepoznati slojevi kasnoantičkog doba s obalnim zidom i temeljima davno izgubljenih lučkih postrojenja nastavljena je obnova kako bi kazalište ponovno dobilo ono mjesto među građanima koje je od vremena gradnje imalo, a upravo njegova javna uloga odredila ga je kao prvo komunalno kazalište renesansne Europe.
Kulturni značaj Hvarskog kazališta prelazi okvire lokalne zajednice, ono je središte nekih od najznačajnijih kulturnih manifestacija Hrvatske, poput Dana Hvarskoga kazališta, koju su pokrenuli HAZU, Književni krug u Splitu i Zadarski filozofski fakultet 1973. godine, a koja se bez prekidanja odvija do današnjeg dana, punih 46 godina. Znanstveni simpozij u kojem sudjeluju teatrolozi, povjesničari književnosti, filolozi prate izvedbe Hvarskog pučkog kazališta, jedinstvenog amaterskog teatra temeljenog na renesansnoj baštini otoka, a znanstveni se prilozi objavljuju u zborniku koji svake godine prati manifestaciju. Danas uz HAZU i Književni krug organiziraju Hvarsko pučko kazalište i Grad Hvar uz potporu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti Republike Hrvatske. Treba spomenuti kako su i za vrijeme obnove Arsenal i kazalište bili središte kulturnih događanja Hvara, te da su se u njemu odvijali prvorazredni kulturni događaji počevši od koncerata, pa sve do predstavljanja eminentnih umjetnika među kojima treba izdvojiti izložbu Kuzme Kovačića kojom se nakon Rima predstavio publici rodnoga grada.
 
Pored neizmjernog značaja za lokalnu sredinu u kojoj Hvarsko kazalište predstavlja središnji kulturni sadržaj, a koja će dobiti novi polet u organizaciji kulturnog života Hvara, obnova Hvarskog kazališta predstavlja neprocjenjiv znanstveni doprinos proučavanju povijesti europskih kazališta ali i razvitka grada Hvara. Nova će istraživanja upotpuniti percepciju tog iznimnog spomenika kulture, koju možemo zahvaliti kako povijesnim interpretacijama, tekstovima Grge Novaka, Nike Dubokovića Nadalinija, Cvite Fiskovića, Marina Zaninovića, Mladena Nikolancija, Slobodana P. Novaka, Nikole Batušića, Petra Selema, Mirjane Kolumbić Šćepanović i Joška Kovačića, tako i novijim tekstovima među kojima treba istaknuti velik doprinos Nikše Petrića i Ambroza Tudora.
 
Sama obnova, zbog svoje složenosti, predstavlja pothvat je koji pokazuje sposobnost hrvatske restauratorske struke koja je vlastitim snagama privela kraju velik i iznimno osjetljiv posao. Tome je svakako doprinijela stogodišnja tradicija konzervatorske službe, prve institucionalne službe zaštite u Europi, kao i razvitak restauratorske discipline koja je svoj obol dala u obnovi spomenika kulture nakon završetka Domovinskog rata.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Hanibal Salvaro izlaže u Varaždinu

HF

Pet godina od objave Institutova pravopisa

HF

Carminho – glas koji sadrži povijest fada

hrvatski-fokus

Dvanaesti Međunarodni festival komorne glazbe MAGfestival

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više