Od 1945. do danas napadi na Crkvu

Komunizam smrtna opasnost po Katoličku Crkvu i hrvatski narod

 

 

Život Bl. Kardinala Alojzija Stepinca obilježila su četiri totalitarna režima.

– 1924. godine kada je došao na studij u Rim naišao je na fašistički režim Benita Mussolinija.

– 1931. godine kada se vratio u domovinu došao je u kraljevsku diktaturu, kralja Aleksandra.

– 1941. godine dolazi NDH sa Antom Pavelićem, i na koncu

– 1945. godine komunistička Jugoslavija sa Josipom Bozom Titom.

Stepinac kao borac za ljudska prava.

Stepinac se zauzimao za sve progonjene, bez obzira na vjeru, naciju, rasu i političko određenje. U propovjedi na blagdan Krista kralja 31. listopada 1943. u Zagrebu Stepinac je istaknuo da svaki narod, svaka rasa imaju pravo na život i postupak dostojan čovjeka: "Prva stvar, koju tvrdimo, jest da su svi narodi, bez izuzetaka pred Bogom ništice… Drugo što tvrdimo jest da svi narodi i rase , bez izuzetaka potječu od Boga… Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, ima pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka…".

"Crkva Katolička je digla svoju riječ u obrani naših hrvatskih narodnih prava, čak i okrunjenim glavama. Ali ona bi se iznevjerila svojih zadaća, kad ne bi istom dosljednošću dizala i danas glas na obranu sviju, koji se žale na nepravde, bez obzira kojoj rasi ili narodnosti pripadaju. Nitko nema pravo da na svoju ruku ubija ili na neki drugi način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti". Zar to nisu osnove Povelje UN-a o ljudskim pravima koja je izglasana u UN-u 1948. godine i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217/III. 10. prosinca 1948. godine?

Prema svjedočenju Krunoslava Draganovića u Drugome svjetskom ratu fašistička Italija, odvela je mnoge ljude iz naših krajeva, a među njima i mnoge Židove i zatvorila ih u logore diljem Italije. Stepinac se i oko spašavanja tih zatočenika trudio pomoći, pa je tako zbrinuto 2252 povratnika, bjegunaca i radnika. Louis S. Breier, predsjednik organizacije američkih Židova, izjavio je 13. listopada 1946. da je "Stepinac bio jedan od rijetkih ljudi koji su se digli protiv nacističke tiranije u doba kada je to bilo opasno". Stepinac je u ratu hrabro istupao kao oporba ustaškoj vlasti, duboko je bio uvjeren da ništa manja opasnost za hrvatski narodi i za Crkvu nije četnički pokret, ali je dakako, znao da je najveća, smrtna opasnost za Katoličku Crkvu i hrvatski narod ipak – komunizam.

 

Komunizam kao ideologija nije priznavao nijednu drugu ideologiju ni vjeru. Partija je bila jedina i svemoguća, koja je odlučivala o životu i smrti svakog pojedinca, pa joj je zato i smetala Katolička Crkva, koju nije mogla pridobiti i podrediti sebi. Komunisti su pridobili manji dio katoličkog svećenstva u udruženja, koja hrvatska Biskupska konferencija nije priznavala, sve sa ciljem odvajanja hrvatske Katoličke Crkve od Svete Stolice. Hrvati su još u VII. stoljeću sklopili ugovor s papom Agatonom, u kojem su se obvezali da ne će napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a Papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar. Od tada su uvijek ostali najvjerniji narod Svetoj Stolici, a kardinalu Stepincu bilo je jasno gdje to vodi: "Jasno se vidi sve. Postupak isti kao za vrijeme francuske revolucije, za Henrika VIII., kao i u drugim progonstvima Crkve ide se za odcjepljenjem od Rima. Tko to ne vidi, taj je slijep kod zdravih očiju. Iza toga će siliti u pravoslavlje, a time će nestati i Hrvatskog Naroda. Ja tu vidim velikosrpstvo i komunizam udružene u istom cilju". I točno je i daleko unaprijed vidio kardinal Stepinac! Znao je on da Srbi drže Hrvate pokatoličenim Srbima, a uz to nije bilo progona pravoslavnih svećenika, dapače četničke koljače je Pravoslavna crkva proglašavala svecima. I kojeg li apsurda, da sadašnji Papa konzultira SPC, u postupku proglašavanja bl. Alojzija Stepinca svetim? Doista izvan svake pameti!

 

Komunistički režim bio je toliko okrutan, da su biskupi bili prisiljeni 20. rujna 1945. uputiti Pastirsko pismo koje su završili riječima: "Zato tražimo i od toga nikada ni pod kojim uvjetima odustati ne ćemo;

• Punu slobodu katoličke štampe,

• punu slobodu katoličkih škola,

• punu slobodu vjeronauka u svim razredima nižih i srednjih škola,

• punu slobodu katoličkih udruživanja,

• slobodu katoličke karitativne djelatnosti,

• potpunu slobodu ljudske ličnosti  i njezinih neotuđivih prava,

• puno poštivanje kršćanskog braka,

• vraćanje svih oduzetih zavoda i institucija

Samo pod tim uvjetima moći će se srediti prilike u našoj državi i ostvariti trajan unutrašnji mir".

Međutim, unutarnjeg mira nema ni do današnjeg dana! Svjedoci smo permanentnih napada na Katoličku Crkvu i katoličko svećenstvo, a pogotovo u Istri gdje je na vlasti bezbožnički IDS ili SDP. Veliki dio svećenstva i crkvenih osoba komunisti su ubili poslije završetka rata. U periodu od 1941.-1951. godine, većina svećenika ubijeno je od strane partizana i četnika, često i na nečuveno sadistički način

• Razapeti živi……………………………………………………………….2

• Pilani živi………………………………………………………………….. ..2

• Izbodeni živi i ispečeni……………………………………………….2

• Bačeni u vatru……………………………………………………………..4

• Prerezanih grkljana ……………………………………………………3

• Poslije mučenja stavljeni u vreću i bačeni u more……2

• Izmučeni i bačeni živi u jarak…………………………………….8

• Kruto mučeni i ubijeni………………………………………………15

• Ubijeni, poliveni benzinom i spaljeni………………………15

• Streljani ……………………………………………………………………..12

• Na razne načine mučeni i bez suda ubijeni…………..196

• Obješeni……………………………………………………………………….3

• Rezani nožem ……………………………………………………………..3

• Umrli nakon mučenja u zatvoru………………………………..4

• Ulogorima izmučeni i umrli……………………………………….7

• Nestali…ubijeni………………………………………………………….28

• Prisiljavan trčati potkovan kao konj…………………………1

• Kamenovan…………………………………………………………………1

• Sadiranje kože na živom čovjeku………………………………2

• Ukupno ……………………………………………………………………310

(Izvor: Lucijan Kordić, Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj, Ziral, Chicago, 1988.)

 

Osobito je bio proganjan tada nadbiskup Alojzije Stepinac! Stepinac je već početkom 1945. godine bio sasvim svjestan tragične hrvatske situacije, ali nije klonuo duhom. U propovjedi 18. ožujka 1945. osudio  je komunizam i naglasio da će braniti slobodu Crkve  i zauzimati se za pravo hrvatskog naroda na vlastiti državu! U poznatoj okružnici još je 14. siječnja 1942. naglasio je da borba protiv komunističke opasnosti, Katoličkoj Crkvi mora biti na prvom mjestu, jer je komunizam zaprijetio "ne samo kršćanstvu, već i svim pozitivnim vrednotama čovječanstva uopće". Sveta Stolica je 1975. objavila dokumente iz doba rata u kojima su navedene 34 značajne intervencije, koje je do 31. siječnja 1943., poduzela hrvatska Katolička Crkva na čelu s nadbiskupom Stepincem u korist Židova i pravoslavnih vjernika, odnosno svih progonjenih. Zbog jasno izrečenog stava "Hrvatska država je politički cilj svih dobrih rodoljuba, ali režim nije država", general Slavko Kvaternik htio je Stepinca zatvoriti. Vlada NDH tri puta je tražila od Svete Stolice da Stepinca smijene s nadbiskupske stolice.

 

Posebna opasnost prijetila mu je od komunističkih mrzitelja. Uoči završnih operacija za oslobođenje Zagreba, Tito je pozvao pukovnika Jeftu Šašića i njegove zamjenike i naredio im da onako u gužvi likvidiraju Stepinca, ali su se tome usprotivili Vladimir Bakarić i Stevo Krajačić s obrazloženjem da bi to imalo neželjene posljedice na raspoloženje hrvatskog naroda. Komunistički režim osudio je Stepinca najviše "zbog odbijanja odcjepljenja hrvatske Katoličke Crkve od Svete Stolice i 'fašističkog' pape Pija XII., koji ulazi u hladni rat". To je otvoreno izjavio Jakov Blažević koji je i podigao optužnicu protiv njega. Titin režim ubrzo je shvatio da se osudivši Stepinca demaskirao pred svijetom, pa je u strahu da Stepinac postane simbol mučeništva, pokušavao sve da on ode iz zemlje. Stepinac je odbijao svaku mogućnost da napusti domovinu, pa je odbio prihvatiti i kardinalsku čast "jer se ne bi nipošto mogao odijeliti od svog naroda". Kad je Stepinac imenovan kardinalom, odbio je poći u Rim da primi kardinalski šešir, baš zbog toga što mu vlasti ne bi dopustili povratak u zemlju, jer bi tako ostavio hrvatski narod bez ikakve zaštite i prepustio ga komunističkom iživljavanju. Jer je komunistički- velikosrpski režim mrzio i mrtve protivnike, pa je oskvrnio katolička groblja diljem Hrvatske, tako da su preorana i sravnjena sa zemljom, a katoličke crkve koristio je kao konjušnice i skladišta. Prelijepa Mornarička crkva u Puli, koju je sagradila austrougarska mornarica kao mjesto bogoslužja za potrebe vojnih postrojbi,  gdje će vojnici moći potražiti vjeru i mir te Marijinu zaštitu u svim rizicima svoje opasne službe. Kamen temeljac postavio je car Franjo Josip 1891. godine, a crkva je otvorena 2. prosinca 1898., u prigodi obilježavanja 50 godina vladanja tog najdugovječnijega habsburškog monarha. Nakon Drugoga svjetskog rata, u vrijeme komunističkog režima, ta je crkva neko vrijeme korištena kao skladište, te je tada pretrpjela brojna oštećenja. Godine 1968. ponovno je dopušteno bogoslužje u tome prostoru, a u posjed biskupije vraćena je formalno pravno tek 2010. godine.

 

Nakon imenovanja Stepinca kardinalom 1952. godine, komunistički Titin režim prekinuo je diplomatske odnose s Vatikanom. Kardinal Alojzije Stepinac kroz sve je te totalitarizme prolazio bogatom duhovnosti, nadahnut neizmjernom vjerom i sa svojim geslom »U tebe se Gospodine uzdam!« Poznate su i riječi Bl. Alojzija Stepinca o njegovoj dubokoj vjeri i odanosti Kristovoj Crkvi: »Molitva je najjače oružje koje imamo u svojim rukama. Kada vam oduzmu sve, ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači«.

 

Lili Benčik