Hrvatski Fokus
Najnovije vijesti

Bošnjački “antifašisti” krvoločniji od fašista

"Zaboravili" da je na Križnom putu ubijeno bez suda ubijeno 50 tisuća ljudi muslimanske vjeroispovijesti

 
 
LAŽI I PARALAŽI  
Ima skoro dvadeset godina kako sam postala, ne knjiški, nego internetski moljac, i strastveni tragač za povijesnom istinom. Jer  su nam tzv. istinu, na kojoj smo se svi mi odgajali, pisali neki drugi. A, ona prava povijest, ona prava istina je sasvim nešto drugo i drugačije.
To je istina, koja unatoč svemu, polako izlazi na svijetlo dana.
I, sve dok svjetlost istine ne prekrije tamu laži, nikad ne ćemo, pod ovom nebeskom kapom, imati niti imamo mira.
Jer, samo što pomisliš, nakon svega proživljenog u zadnje vrijeme, kako ćemo malo odahnuti, kad se, ono, opet nešto kuha, izvrće, zakuhava.
Naravno, uvijek prema potrebi.
I ovdje kod nas ili tamo kod njih, u susjedstvu.
Pa se diže i kuka i motika… Pa se ubacuju partizani i ustaše, pa nam se nameće breme ustaštva, pa se širi mržnja među ljudima, pa se pravi razdor i među hrvatskim pukom.
A, je li to bilo baš sve tako kako tzv. antifašisti telale??
Jesu li Hrvati ustaše i fašisti, kako nas etiketiraju ili se tu krije nešto drugo?
Je li Jasenovac njihovo stratište ili je u pitanju nešto sasvim drugo i skriveno?
Jesu li svi Srbi, Muslimani, Romi i Židovi bili žrtve hrvatskih zločina ili je sve to njihova tzv. povijest?
Jesu li Hrvati genocidan narod ili je nad Hrvatima izvršen genocid?
     Gledam tako na Youtubu onaj organizirani  i dirigirani cirkus antifa drugova i drugarica, tzv. antifašista u Sarajevu. Digli se na sve četiri pa urliču i arlauču. Protestiraju zbog nečega o čemu nemaju blage veze. Samo papagajski ponavljaju ono već naučeno, ono im  dosad nametnuto i ono im urezano u pamćenje.
 Ili ono, tek samo, naručeno i uvježbano.
I svi su zajedno u bratstvu i jedinstvu. I svi su jedinstveni u tkanju laži i paralaži.
Ali, stvarnost je bila sasvim drugačija. Zato i treba tražiti istinu! Jer, Istina i Sloboda, idu zajedno. A bez Istine, nema ni Slobode.
     Pa da zavirimo malo u onu drugu stranu njihove tzv. istine. Da zavirimo u istinite priče, a ne u laži i izmišljotine u  koje su umočeni svi drugovi i drugarice antife.
“Otrovna je guja puštena da izgmiže iz srca naše nacije u pokušaju da se istrijebe Srbi, Židovi i drugi samo zbog toga što oni jesu ili što zastupaju. Trebamo se zagledati u svoje srce i pomiriti se s najtamnijom mrljom u svojoj povijesti i političkoj kulturi. Trebamo znati: zmija je sad oslabljena, ali je još uvijek tu. Tu je, duboko u našim srcima, tamo gdje počinje stvarna pomirba.
…Nezavisna Država Hrvatska (NDH) od 1941. do 1945. godine je bila jedan od najužasnijih zločinačkih nacističkih kolaboracionističkih režima u Europi. Srbi, Židovi i Romi, kao i svi protivnici ustaša, morali su biti izbrisani s lica zemlje . Slavnim antifašističkim otporom ta fašistička zmija je oslabljena, ali još uvijek tu …Ispričavam se i molim za oprost preživjele žrtve tog holokausta, i vas i sve druge žrtve“, rekao jeIvo Josipović u Knessetu (Izrael) 2012. godine.
Kakva mudra besjeda?
Kakva milina za antifa uši?
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/05/thumbs_b_c_12269ebff9b181e5c75366b9fd1e92c3.jpg
     Ali, o toj istoj NDH, o kojoj govori tako strasno naš vrli Ivo Josipović, govori i piše i profesorica dr. Hannah Arendt, koja je dugo surađivala s poznatim filozofom Martinom Heideggeromi doktorirala u Heidelbergukod profesoraKarla Jaspersa, a koja je dolaskom Hitlera 1933. na vlast,  emigrirala iz Njemačke u SAD.Dolaskom u SAD postala je glavni urednik časopisa „The New Yorker” i profesorica na University of Chicago.Napisala je i knjigu koja je prevedena na mnoge jezike:  Eichmann in Jeruzalem, Ein Bericht von Banalität des Bösen, Serien Piper 1964, Band 308, München. Agodine 1961. postala je i službeni dopisnik na procesu Adolfa Eichmanna u Jeruzalemu. U XI. paragrafu  te njene knjige govori se o deportaciji Židova iz takozvanih balkanskih država : Srbije, Hrvatske, Bugarske, Rumunjske, Grčke…
Njemački ministar (Reichminister) unutarnjih poslova je naredio da NDH mora biti do veljače 1942. „Judenrein”, čista od Židova. Eichmann, koji je bio odgovoran za progon Židova na zapadnom Balkanu, šalje svog najbližeg suradnika Franz Abromeita, zajedno s njemačkim policijskim atašeom (Polizeiattachéjom) u Zagreb, da kontrolira i provede naređenje. Jer su Nijemci uočili, kako su mnogi Židovi iz okolnih država dolazili u Zagreb, i odatle putovali u Italiju. Kad je Italija 1943. kapitulirala, trebalo je ispitati i zašto naređenje „Judenrein” nije provedeno.
Nijemci su tada pronašli da u hrvatskom antižidovskom zakonu stoji neki čudan paragraf: „Svi Židovi koji su nešto pridonijeli (Sache Kroatiens) hrvatskoj stvari postaju „Ehrenarier”-Počasni Arijevci, te se zato ne smiju progoniti (stranica 225)!
Otkriveno  je i da su mnogi članovi vladajuće elite, sve do Poglavnika, imali za žene Židovke, da su ustaše u srodstvu sa Židovima, te se zato ni ne provode radikalne čistke.Dok je u susjednoj Srbiji, u isto to vrijeme, bila sasvim drukčija situacija. Tamo je tajnik vojne uprave za civilna pitanja Harald Turner, s ponosom javio u Berlin: „Srbija je jedina zemlja u kojoj je problem Židova i Cigana potpuno riješen (stranica 226).”
      I dok su u njihovoj ljubljenoj Titovoj Jugoslaviji, jedini važni političari-Muslimani bili Džemal Bijedić i braća Pozderac, i dok je na Križnom putu ubijeno bez suda oko 50 tisuća ljudi muslimanske vjeroispovijesti, dotle je u njihovoj omraženoj fašističkoj, koljačkoj i zločinačkoj NDH, bilo generala u Generalskom zboru i muslimanske, i katoličke, i židovske i pravoslavne vjeroispovijesti.
Ali, oni o tome pojma nemaju, niti to žele čuti!!!
MUSLIMANI:
•Ademaga Mešić-Pavelićev doglavnik; 
•Alija Šiljak poglavni pobočnik; 
•Osman beg Kulenović dopredsjednik vlade NDH;
•Džafer beg Kulenović također dopredsjednik vlade NDH;
•Mehmed Mehičićministar skrbi za postradale krajeve;
•Hilmija Bešlagiićministar i veliki župan;
Junuz Mehmedbašić potpredsjednik Hrvatske državne banke.
Salih Alikadić, general; 
Junuz Ajanović, general; 
Muharem Hromić, jedan od zapovjednika Crne legije Bećir Lokmić, potom Muhamed Hadžiefendić, Nešad Topčić, Ibrahim Pjanić, Mehmed Riđanović i nebrojeni drugi ustaški časnici, i na tisuće i tisuće vojnika.
Akif  Handžić, muftije čija je službena titula bila ‘pukovnik – muftija’ u PTS-u, elitnoj postrojbi Ustaške vojnice ‘Poglavnikovom Tjelesnom Sdrugu’.
A tu je i  13. Waffen SS divizija, poznatija kao  Handžar divizija, čije su regrutiranje, u travnju 1943. izravno pomogli neki od bosanskih, ali i inozemnih muftija i imama, prije svega Veliki Muftija El Huseini. Svaka jedinica u toj diviziji dobila je mladog muftiju za duhovnoga savjetnika. Do kraja travnja regrutirano je 12 tisuća mladića, a divizija je na kraju imala 21 tisuću boraca.“
     I Srbi su tada bili na visokim položajima. Od ukupno 93 generala, u Pavelićevoj ustaškoj službi bilo je čak 13 srpskih časnika. Gotovo svi su oni bili na važnim položajima, a neki su bili i dobitnici najviših državnih odlikovanja za zasluge.
 
SRBI:
dr. Savo Besarović, Jedan od pet članova, koliko ih je imalo Predsjedništvo, bio je i Srbin Savo Besarović, predratni odvjetnik, kolega sa studija i osobni Pavelićev prijatelj. Sredinom rata, Besarović je postao i ministar u NDH;
•Milan Uzelac, general;
•Rudolf Majster, general;
•Metod Koh,admiral;  
Dragutin Prica, general;
•Svetozar  Borojević,  maršal NDH i vojni ministar;
•Mihajlo Lukićjedan je od osnivača Hrvatske pravoslavne crkve  koji se izjašnjavao kao Hrvat- pravoslavac;
Đuro Gruić, vitez i general NDH;
•Đuro Dragičević u NDH od 1941. godine, komandant artiljerije. Pred kraj rata prešao je u Berlin i postao časnik za  vezu i odnose s njemačkom vojskom; 
•Fedor Dragojlov, general i načelnik jednog odsjeka u Generalskom zboru NDH. Dobio i titulu viteza;
•Dušan Palčićkomandant i državni vođa rada;
•Milan Desović,  domobranski general; 
•Jovan Iskrić, general;
•Zvonimir Strimaković, časnik i  zapovjednik cjelokupne konjice;
•Lavoslav Milić, general ičlan Glavnog domobranskog stožera zadužen za logistiku;
•Miroslav Opačić, general;
•Jovan Pribić, general:
Miloš Ožegović, pješadijski brigadni general.
 
ŽIDOVI:
 
Eugen Kvaternik, suosnivač Stranke prava;
Jozua-Josip Frank, autor prvog pravog političkog programa Stranke prava, a nakon smrti Ante Starčevića (1896), Frank preuzima vođenje stranke;
dr. Ivo Korski, jedan od najutjecajnijih ideologa ustaškog pokreta;
Vlado Singer, povjerenik Glavnog ustaškog stana, vrhovnog organa ustaškog pokreta  i šef Ustaške nadzorne službe;
Slavko Kvaternik, član Glavnog ustaškog stana i doglavnik (zamjenik) Ante Pavelića; 
Andrija Betlehem, član Glavnog ustaškog stana i doglavnik (zamjenik) Ante Pavelića; 
Oto Krezimir, šef ustaške tajne policije; 
prof. dr. David Karlović, član Hrvatskog državnog sabora;
dr. Stipe Mosner,opunomoćeni predstavnik pri bugarskoj vladi;
prof. dr. Mirko Breyer, član odjela  za kulturnu djelatnost u NDH; 
dr. Zdenko Vinski, član odjela  za kulturnu djelatnost u NDH; 
Obitelj Sulhof, vlasnici službene tiskare Vlade NDH.
 
A u vojnim formacijama NDH bilo je i 28 visokih časnika Židova. To su bili :
Nikola Štajnfel, admiral i posljednji ministar oružanih snaga NDH;
Ladislav Aleman, general i pomoćnik glavara upravnog stožera i zamjenik zapovjednika garnizona u Zagrebu;
Rikard Kubin, admiral mornarice NDH;
Edgar Angeli, kontraadmiral mornarice NDH;
Julije Fritz,general i zapovjednik Desete domobranske divizije;
dr. Milan Praunšperger, general i zapovjednik pravnog odjela oružanih snaga NDH;
Ferdinand Hala, glavnostožerni pukovnik;
Dragutin Helbiš, glavnostožerni pukovnik;
Julio Reš, zapovjednik i pukovnik garnizona u Koprivnici, kasnije zapovjednik Paške brigade sa sjedištem u Karlobagu;
Emanuel Balei, pukovnik domobranstva i zapovjednik Prve pješačke divizije;
inž. Hinko Alabanda, djelatni pukovnik Ustaške vojnice;
Oton Čuš, pukovnik domobranstva;
Ivan Šarnbek, pukovnik i zapovjednik Šeste pješačke divizije;
Josip Šolc,pukovnik i zamjenik zapovjednika Prve hrvatske udarne divizije;
Rudolf Vanero, pukovnik i upravnik obavještajnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH;
Juraj-Đuro Iser,pukovnik i zapovjednik Drugog domobranskog zbora;
Jozef-Josip Metzger, pukovnik i zapovjednik Četvrtog hrvatskog zbora;
Julio Saš,pukovnik i zapovjednik Drugog zaštitnog područja narodne zaštite;
Mirko Zgaga, pukovnik i zapovjednik Prve pješačke divizije;
Božidar Zorn, pukovnik i najprije zapovjednik Druge brdske brigade, kasnije zapovjednik Devete brdske brigade, a na kraju zapovjednik Druge hrvatske udarne divizije;
Josip Gamberger, dopukovnik i zapovjednik motoriziranog bataljuna sa sjedištem u Slavonskom Brodu;
Dragutin Rubler, dopukovnik i časnik za vezu s Drugom talijanskom armijom;
Milan Mizler, general i zapovjednik oružništva (žandarmerije NDH).
Ivo Šnur, general;
Kvintijan Tartaglija, pukovnik;
Oscar Kiršbaum, pukovnik;
Rudolf Kraus-Tudić, pukovnik;
Julio Simović, pukovnik. 
 
Prema rezultatima istrage “Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača”, na popisu onih koji su trebali odgovarati za nedjela izvršena u Jasenovcu, nalazili su se i Židovi :
ustaški poručnik Ante Altarac, Bruno Dijamantštajn, Herman Špiler, Vladimir Bornemisa, te izvjesni Viner, koji su bili ustaški povjerenici, odnosno članovi interne uprave u radnom logoru Jasenovac.
O tome je progovorio i Vice Vukojević, bivši sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji je izjavio da su “logorom Jasenovac upravljali Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora” . 
Ali se “dokumente o financiranju uprave Jasenovca, od Židova, skriva kao zmija noge” .
Da su Židovi zauzimali neka od najvažnijih položaja u hrvatskoj vlasti, govorio je i srpski intelektualac u emigraciji, dr. Laza M. Kostić, u svojoj “Vidovdanskoj besedi”, održanoj 22. lipnja 1958. u Ontariju (Kanada): “Ne treba zaboraviti da je najveći dio vodećih ustaša ili bio židovskog porijekla, po tankoj krvi, ili je bio ženjen Jevrejkama, i oni su svi nerado poduzimali mere istrebljenja Židova-sem da se dodvore Nemcima ili na zahtjev Nemaca.“
    A, “što se tiče Židova, i sud je u Jeruzalemu na raspravi protiv Eichmanna ustanovio, da su progoni Židova u Hrvatskoj bili vođeni od Nijemaca, i da su započeli već 1941/4/11. Ja sam tada bio još u Italiji. Jedan je pak zagrebački rabin za vrijeme istog procesa, nakon opisa progona i stradanja Židova s područja NDH, otvoreno priznao, da, ako je s područja Hrvatske ipak spašen dosta velik broj Židova, onda se to imade pripisati djelovanjem visokih ustaških funkcionera i vezama obitelji Kvaternik sa Židovima. Samo apolitički mozak može iz osobno-sektaških motiva kriviti Hrvate za progon Židova, namjesto da ističe sve što je s hrvatske strane učinjeno, da se Židovi spase. A učinjeno je vrlo mnogo“, Eugen-Dido Kvaternik.
Nisam povjesničar po struci. Ali, znam i misliti i procjenjivati. Znam čitati, uspoređivati, proučavati…
I zaključivati. I ne uzimam sve novo za gotovo.
Želim znati Istinu!!!
Jer, za mene je svaki izgubljen život, kao i život svakog nevinog Židova, i svakog Srbina, i svakog  Muslimana, i svakog Hrvata, koji je stradao za vrijeme NDH, sramota i gubitak. I za nas i za cijelo čovječanstvo.
Ali, ja želim znati istinu.“
Želim da se iskopaju sve jame, da se pronađu svi mučki ubijeni, želim da se konačno pokopaju i počivaju u miru.
Jer, konačno, Hrvati o svemu tome moraju sve znati!!!
 
     Tijekom holokausta preko Hrvatske je spašeno nekoliko milijuna Židova, zahvaljujući i vlasti NDH i djelovanju blaženoga kardinala Stepinca u spašavanju Židova i židovske djece, među kojima je bila i Ester Gitman, koja sada živi u SAD-u i koja je pisala i o kardinalu Stepincu, i o nekim djevojčicama spašenim preko Zagreba.Ali, unatoč svemu ovome, stalno se govori o genocidnosti Hrvata, o Jasenovcu…o Paveliću, o mržnji i zločinima nad Srbima i Židovima. Pa moji su roditelji živjeli u to vrijeme, a ja od njih nikad nisam čula da nekoga mrze niti da ne vole Židove. Naprotiv! 
Zar se može mrziti onaj narod od kojega potječe i sam Isus Krist? 
„Drugi svjetski rat nije bio ''sukob dobrog i lošeg, već sukob lošeg i goreg'', a osim toga, u Hrvatskoj nikada nije bilo antisemitizma. Hrvatska je politika ''uvijek bila jasna i čista kao i njen odnos prema Židovima, te nema govora o tome da ih se u Hrvatskoj mrzi. Židove nisu mrzili ni ustaše'', pisao je  pokojni dr. Slobodan Lang i sam po rođenju Židov.
A što je to rekao, tako strašno, kardinal Puljić? Nešto što nije istina!?
Ili je antifa drugove, upravo, istina zaboljela.
„U svakom slučaju,  besramno je to što rade, ali je još besramnije krivotvoriti vlastitu povijest, i koristiti je u prljavim dnevno političkim i estradnim prepucavanjima. Povijest, pa i ona bliža, mora biti iznad dnevne politike. Ako Pavelićevu NDH gledamo isključivo kroz tu prizmu, onda valja kazati kako je ona dio baštine i Bošnjačkog naroda jednako kao i Hrvatskoga“, piše Ivica Granić.
 

Vera Primorac

Povezani članci

Zabijen zadnji čavao u lijes Partije

HF

Svi su moji Božići u Bosni

hrvatski-fokus

Braćo draga, vatreni!

HF

Kninska tvrđava nije mjesto za JNA

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...