Dolaze ISIL-ovci, odlaze Hrvati

Islamisti više ni ne kriju cilj, niti sredstva pomoću kojih planiraju ostvariti ga

Bosna i Hercegovina postaje puno opasnija za mir u Europi i od  "tempirane bombe" kako ju je ocijenio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Stoljećima od islamista osvajana, i nikad kao predziđe kršćanstva osvojena, do danas, kada gubi bitku, i svijet je svojim licemjerjem, interesima i izdajama predaje u ruke zlikovaca koji su zločinima i terorom mijenjali i, gotovo, izmijenili sliku svijeta.  Više islamisti i ne kriju niti cilj, niti sredstva sa kojima planiraju doći do njega. Ujedinili se svi segmenti muslimanskog društva na tom putu, i to je razlog da su mu sve bliže. Nikada, vjerojatno, cilj nije tako homogenizirao islamski svijet u osvajanju ostatka svijeta, u njegovu islamiziranju kao danas. Europska ekonomska moć, i kršćanska humanost, dodatna je snaga islamistima u osvajanju bez otpora. Do maksimuma zlorabe obje te vrjednote kršćanske civilizacije.

Osmanlije su tijekom polutisućljetnog stravičnog danka u krvi nad kršćanima, Bosnu i Hercegovinu izgradili u krvava vrata osvajanja i ulaska u Europu. Sve od tada su uvijek otvorena islamistima, koji ulaze kroz njih i ispunjeni vjerskom mržnjom prema kršćanima terorom, zločinima silovanjima, prijetnjama, ubijanjima, kockicu po kockicu mijenjaju staru sliku europskog kršćanskog mozaika.

Bosna i Hercegovina im je postala centar za pripreme, odmor, tabor pod kojim čekaju zapovijed nasljednika Osmanlija, onih koji su tu zemlju već u prvoj okupaciji 1463. godine trajno pretvorili u "tempiranu bombu", spremni da svaki trenutak izvuku iz nje upaljač i zapale cijelu Europu. Bez ikakve kontrole i otpora povećava se broj tih džihadista na bosanskohercegovačkoj okupiranoj zemlji, čime je ta bošnjačko-hrvatsko-srpska zajednica sve zelenija, islamiziranija, radikaliziranija, a time i sve veća i opasnija "tempirana bomba" opasna za europsku budućnost.

Nakon tisuće i tisuće umarširanih mudžahedina i vehabija u građansko-vjerski beha rat, kao velike pomoći Muslimanima u osvajanju Bosne i Hercegovine, i boraca za Velikog Alaha, slijedio je njihov ostanak u zemlji i stvaranje vehabijskih centara, kao priprema za slijedeći veliki val džihadista u bujici planirane migrantske invazije. Paralelno s nadirućom islamskom migrantskom invazijom, ne odmah na Europu već prvo osvajanje i islamiziranje Bosne i Hercegovine koja treba da postane neki oblik „ljudskog skladišta" iz kojeg će se ratnici izvlačiti i slati na bojišnice diljem kršćanske Europe, odvijala se i vojna priprema muslimanske djece, Askera, za vjerski rat koji slijedi.  Kao i u ostatku islamskog svijeta i u bosanskohercegovačkoj nacionalno vjerskoj zajednici muslimani Bošnjaci koriste djecu i kao ratnike, i kao živi štit pred džihadistima koji jurišaju iz svih pravaca, poput komadića eksplodirane „tempirane bombe" što ju je, do sad jedini europski državnik vidio i imao hrabrosti nazvati pravim imenom. Onim što ona jest, što je potvrdila i 11. rujna 2001, terorističkim udarom na Zapadnu kršćansku civilizaciju i identitet.

Proširuje se islamska okupacija Bosne i Hercegovine. Planski i vrlo koordinirano povećava se broj islamskih boraca u ratu koji i dalje traje u bosanskohercegovačkoj zajednici. Uz bošnjačke askere koji se obučavaju po bosanskohercegovačkim bespućima, raste i broj radikalnih isilovaca. Sprema se krvavi pohod osvajanja Bosne i Hercegovine od strane onih koji su potomci Osmanlija. A kada se najavljuje vrijeme genocidno konfesiocidnih Osmanlija onda uopće nije teško zamisliti u kakvoj boji će biti, i ćime sve ispunjeno. Ono je vidljivo i u ostatcima koji se nisu mogli asimilirati i europeizirati ni stoljeća poslije propasti te krvožedne, u ljudskoj povijesti najbrutalnijeg imperija.

Začuđujuća je činjenica nepopravljivosti, neke političko kulturne, civilizacijsko demokratske, turske ostavštine na tim europskim prostorima. Građansko vjerski beha rat, kojeg su Muslimani sa mudžahedinima i vehabijama pretvorili u agresiju na hrvatski narod, i stavili mu predznak svjetskog vjerskog rata, ogolio je te potomke Osmanlija, što je bilo dovoljno da sami potvrde sve one brutalnosti turske okupacije Bosne i Hercegovine. U ulasku desetine tisuća islamskih političkih, vjerskih i ratnih migranata, te povratkom stotine i stotine, pa čak i tisuće, isilovskih zlikovaca sa zadatka biološkog istrjebljenja kršćana u bliskoistočnim zemljama kolijevkama kršćanstva, kršćanima u Bosni i Hercegovini se sprema ista sudbina iz vremena turske prisilne islamizacije, i suvremenog isilovskog genocida, konfesiocida i kulturocida u zemljama iz kojih se vraćaju u beha zajednicu. A uvijek tamo u vremenu i na prostorima na koja su dolazili islamisti i islam za trajno je nestajalo i prisilno odlazilo kršćanstvo i kršćani.

Ta sudbina nestajanja kršćanstva i kršćana ima svoj početak upravo u Bosni i Hercegovini, kada su u dimenzijama najkrvoločnijih kršćanofobista Turci kao okupatori, zlikovci, ubojice, teroristi došli 1463. godine u Bosnu a otišlo kršćanstvo i kršćani. Došao islam otišlo kršćanstvo, došli muslimani otišli kršćani. Nažalost, ta povijesna istina koja se potvrđuje uvijek i svugdje gdje su islamisti došli, ubrzano će se potvrđivati, opet, u Bosni i Hercegovini povratničkim dolaskom boraca ISIL-a iz Sirije. Za početak kao najiskusnije ubojice, i zlikovci sa najkrvavijim rukama do iznad lakata, u europski centar ISIL-a, u Bosnu i Hercegovinu je došla, zasigurno ne slučajno pred Božić 2019. grupa od 25 isilovaca.

Vinko Đotlo