Sve bio je ritam

Bubnjar, koji se do kraja "ogolio"

Nedavno je zagrebački nakladnik Sandorf objavio, bez ustezanja možemo reći, objavio zanimljivu knjigu sjećanja poznatog zagrebačkog glazbenika Borisa Leinera, Sve bio je ritam.

Ponajprije moram reći da sam knjigu prisjećanja Borisa Leinera, na razne stvari a najviše na Štulića i Azru, pročitao u jednom dahu. Vrlo pitko štivo. Nikako se ne može reći da je knjiga dosadna, kao što je memoaristika u pravilu takva.

Leiner i kada piše o kućnim ljubimcima, glazbenicima, pjevačima, grupies, putovanjima, travi i ostalom ali i razočarenjima, mukama i nimalo jednostavnom i harmoničnom životu, ali i o ljubavi, čini to na vješt način, potičući našu memoriju, pa sam se tako i sam sjetio da sam u davnim osamdesetima, skinuo s programa Radio Zagreba koncert Azre i tu traku slušao više puta, jer taj je koncert bio odličan, iako sam imao i nešto kupljenih glazbenih produkata iste grupe.

Leiner piše i o osobama, sviračima koji su defilirali kroz grupu, s više ili manje sentimenta, uz izrazitu lidersku poziciju Štulića jer Johny je broj jedan. Stanovita pikanterija  u sredini knjige je Leinerov akt, pa tu fotografiju možemo prihvatiti kao dokaz da se bubnjar do kraja ogolio, u svojim sjećanjima.

Miroslav Pelikan