Muž i žena divna su cjelina, ako su im djeca – domovina I ptice se jate kada zažele da se svojim gnijezdima vrate. Tko god ne radi – strahuje od gladi. Danas se još ne može ni sniti, hoće li Korona virus ili čovjek pobjednikom biti, Što je udaljenost od čovjeka do čovjeka manja, sve je više bolesti, ali je više znanja. Potres razara gradove, crkve i domove ljudi, ali im i solidarnost u nevolji – budi. Znatiželjan Hrvat obilazi pola svijeta, ali mu je povratak u Domovinu uvijek – meta. Što je čovjek mudriji i bolji, ni jedan pravednik ne će se suditi po tuđoj volji. Odviše je dalek put od Zemlje do Neba, ali se molitvom prijeđe kada god zatreba. U doba Korone virusa ne pružajte jedni drugima ruku, već podijelite u nevolji zajedničku muku. Ruke čovjeka ni u ledenoj zimi ne mrznu, ako se marljivo raditi drznu. Ne poželi nikada imati tuđu sreću, sve dok se tvoja kola sreće kreću. Strane jezike je uvijek dobro znati, čak i kad se znanje – naplati. Kad nestane i kruha, i para – i med se u pelin pretvara. Tko se svoga roda stidi – ni svoje grijehe ne vidi. Tko zadane ne održi riječi – nek istinom se od laži liječi. Prijateljstvo održat je lako, ako prijatelja nisi lažima dotako. Prije nego tuđincu povjerenje daješ, moli Boga da se ne kaješ. Svi Hrvati koji u tuđini žive stalno, spremni su za budućnost Hrvatske glasovati – digitalno. Tko održi riječ zadanu svoju, pobjednikom biva i u višeboju. Ni euro garancija sreće nije, jer u kuni hrvatski se barjak vije. Ne svađa se nikad brat sa bratom, ako im nije rodbina za vratom. Muž i žena divna su cjelina, ako su im djeca – domovina. Ne rugaj se od susjeda muci, već s njim skupa potegni, povuci! Malkica Dugeč, 11. 5. 2020.