Hrvatski Fokus
Gledišta

Bunjevačko-zbunjevačke igrice

Bunjevačko i šokačko se asimiliralo, a hrvatsko iz Srijema protjerano

 
 
U prethodnom, ili u nekom broju prije njega, „Hrvatska riječ“ nije objavila da će br. 896. zbog predizborne šutnje izaći dan ranije, u četvrtak 18. lipnja, što bi bilo za očekivati! Nije to rečeno ni na takozvanom dnevniku na hrvatskom jeziku u četvrtak 18. lipnja (iako se redovito objavljuje izlazak novog broja „Hrvatske riječi“), a kojeg je (dnevnik) osobno vodila Jelena Tumbas Hajduković, te sam danas, kao i obično petkom, kupio „Hrvatsku riječ“. Budući je u njoj niz priloga vezanih za izbore 21. lipnja pitao sam kada su dobili novine i rečeno mi je: „Kao i uvek, petkom ujutro“! No, br. 896. „Hrvatske riječi“ nosi datum 18. lipnja (četvrtak) i formalno pravno ispada da je sve u redu. I bilo bi sve sasvim u redu da se novine zovu bunjevačke ili bilo kako drugačije, ali zovu se hrvatske, i Hrvati se osjećaju u najmanju ruku nelagodno listajući danas predizborne parole i slike njihovih kandidata na nedjeljim izborima (posebna priča je tko su ti likovi). Ali Bunjevci sve rade tako i infiltrirajući se, posebice na visoke funkcije među Hrvate, daju, između ostalog, našem nacionu ružnu karakternu sliku.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/06/12-0.jpg
Da ovaj teror Bunjevaca nad Hrvatima (govorim isključivo za područje Vojvodine) traje sto godina (od Velike Skupštine u Novom sadu 1918.) pisao sam u više navrata u svojim otvorenim pismima, ali upravo ovaj jučerašnji (današnji) broj „Hrvatske riječi“ kao kukavičje jaje pokazuje da stvar ima još dublje korjene. Naime, u njemu je i reprint prvog broja „Bunjevačkih i šokačkih novina“ od 19. ožujka 1870. godine iz kojeg je jasno da je u vrijeme buđenja nacionalne svijesti slavenskih naroda u okviru Austro-Ugarske, kada je to sa Hrvatima i hrvatskim jezikom radio Strossmayer, a sa Srbima i srpskim jezikom Vuk Karadžić, Ivan Antunović s bunjevačkom ikavicom stvarao novi narod u Vojvodini, Bunjevce i Šokce.
 
Dok se na sjeveru Bačke zvalo „bunjevačko-šokačko“ i sve tiskano pod imenom „bunjevačko-šokačko“ na bunjevačkoj ikavici, u Srijemu izlaze novine „Sriemski Hrvat“ (Vukovar, 1878.), „Hrvatski branik“, „Mitrovački glasnik“ (Srijemska Mitrovica, 1912.) i „Fruškogorac“ (Petrovaradin, 1906.) na hrvatskom jeziku. Rezultat toga je da su danas Hrvati u Srijemu desetkovani, a Bunjevci i Šokci u Vojvodini se smatraju bliže Srbima nego Hrvatima! Najveći broj Bunjevaca službeno se i izjašnjava kao poseban narod koji s Hrvatima nema veze, a mali broj takozvanih „bunjevačkih Hrvata“ (nepostojeća odrednica pri nacionalnom izjašnjavanju) je manipulacijama uzurpirao sva ključna mjesta kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji samo zbog novca, osobnog interesa i privilegija. A najtragičnije je to takvi što Hrvatima „prodaju“ svoja djela i velikane kao „hrvatske“. Drastičan primjer je jedan od takvih „hrvatskih velikana“ izvjesni Boza, koji je prihvatao Vukovu tezu da su svi slavenski narodi Srbi triju vjera, pravoslavne, katoličke i muslimanske!
Svih 57.900 Hrvata u Republici Srbiji nikako ne može znati koliko ima „bunjevačkih Hrvata“, a sve je u rukama male skupine takvih iz donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica), dok desetostruko više Hrvata ima u Somboru, Novom Sadu, Beogradu, Srijemu, Banatu, Nišu…
 

Miroslav Cakić

 
Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Prisega Tomislava Žigmanova na očuvanju ‘Kosova i Metohije’ unutar Republike Srbije

hrvatski-fokus

Neka se krpe strpe

hrvatski-fokus

“Antifašizam” diktatorski vlada Hrvatskom od 3. siječnja 2000.

hrvatski-fokus

Namještaljka na IRB-u

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više