Izabrao si opet izdajnike i poltrone Moj hrvatski rode, Ja ne znam Jesam li više žalostan, Ili ljut, Jer ti si izabrao put U kobnoj zbilji, Da još se gušiš U Platonovoj spilji, Bez svijetla i nade. Ti još shvatio nisi, Tko te zlostavlja I krade I mač Što ti nad glavom visi. Izabrao si opet one Izdajnike i poltrone, Duboka džepa, Plitka morala, Kojima služi Katedrala, Da sjede u prvoj klupi, A briga njih Na udes glupi, Kojeg si izabrao SAM. Ja znam, Da si izdao Boga i I svece. Uz devedeset (plus) posto "Vjernika" Ti i dalje si ost'o Bezbožan i Bogohulan I sad ćeš služiti Ubojice djece NEROĐENE. Služit ćeš Lopove i mafijaše, Ljigavce i orjunaše, Koji licemjerno Na srcu drže ruku Dok slovi himna, A sve ti rasprodaše I istjeraše Iz Lijepe naše Mladosti cvijet I, da još gore bude, To krdo ateista, Potomci komunista I "antifašista" Sklopljenih ruku Poljupcem Jude Svetogrde Krista, A ti nemarno gledaš I šutiš. Nu, je li slutiš, Da je i šutnja grijeh. Žarko Dugandžić