Hrvatski Fokus
Aktualno

Povijest nam se, nažalost, opet ponavlja…

Je li 2015. Furio Radin zaista morao ići u mirovinu?

 
 
KAO GUSKE U MAGLI
– Ma što je to s tobom, moja Lucija? Sva si mi nekakva… nikakva.
– Pusti me, molim te! Opet noćas nisam oka sklopila?
– A zašto? Je li te to, opet mučila, ona tvoja stara mora? Kao i pred one prošle parlamentarne izbore?
– Jest, jest. Mučila me, opet, moja Monika. Opet sam sanjala našega Pupija i Furija.
– Ne mogu vjerovati. Ali, kako!?
– Vjerovala ga ti ili ne vjerovala, ja sam ti se opet probudila sva u goloj vodi.
I opet je sve počelo isto. Samo je razlika u godini u kojoj je smješten moj san. I naravno, u starosti naših junaka.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/07/furio-radin-na-izbornu-promidzbu-potrosio-nula-kuna-1200x720-1.jpg
Godina je dvije tisuće trideset i neka. Jutro je. Negdje oko osam  sati. Ponedjeljak je i početak radnoga tjedna. Ispred Crkve Sv. Marka nigdje nikoga, osim  dvojice staraca koji se lagano, svatko sa svojim štapom u rukama, približavaju zgradi Hrvatskog sabora. I jedan i drugi starački zgrbljeni, otprilike blizu stotici, oronuli, blijedi i iscijeđeni, tapkajući korak po korak, jedva mile do zacrtanoga cilja, oslanjajući se jednom rukom jedan na drugoga, a drugom pridržavajući svatko svoj štap.
 Konačno su pred zgradom Hrvatskog Državnog Sabora. Uskoro su i ispred ulaznih vrata. Čuvar ih pristojno zaustavlja i pita što žele.
–Želimo na zasjedanje Sabora–  vele oni uglas.
–A mogu li dobiti vaše osobne iskaznice?–pita ih on, a potom pomno pregledava  upisane podatke u predočenim osobnim iskaznicama.
–Ispričavam se za trenutak. Moram provjeriti jeste li na popisu–progovori mladi gospodin, obraćajući im se uljudno.
–Vidi ti ovoga balavca.  On će mene provjeravati!–ljutito prozbori Pupi.–Imat će od mene što čuti kada se vrati.
A-ha! Evo ga!!!
– Gospodo, vas dvojice već odavno nema na popisu. Znate li vi, uopće, koja je ovo godina?– obrati im se jedan drugi zaposlenik Sabora, ozbiljan i strogog pogleda, a po izgledu, odijelu i kravati, reklo bi se  neki viši saborski službenik. 
– Jer je Vama, gospodine Pupovac, prema slovu zakona o prekidu radnog odnosa Republike Hrvatske i obvezatnog odlaska u mirovinu, radni odnos prestao još u prosincu 2020. godine. A Vi, gospodine Radin, Vi ste trebali u mirovinu još 2015., a radili ste mimo zakona  sve do 2020. (pet godina više) i još ste, nakon svega, sudjelovali i na ovim najnovijima parlamentarnim izborima. Lijepo Vas molim, napustite ovaj prostor i ne ometajte prolaz pravim i sada izabranim zastupnicima Hrvatskog Državnog Sabora.
 
–Ma, nije ni čudo, moja Lucija, što su te mučili snovi. Muči nas, sve skupa, i Pupi i kompanija oko njega, skoro trideset godina. Ali, je li stvarno, Furio Radin trebao ići u mirovinu  2015.?
–Trebao je, trebao.
–Pa što rade naše saborske službe? Koliko se ja sjećam, u mirovinu je, po sili zakona, otišao i Šeks, a nedavno i Vesna Pusić.
Zakona se svi trebaju pridržavati, zar ne!?  I nema nedodirljivih.
ZAKON JE ZAKON
–Bliže se i novi izbori. Valjda će se sada nešto i promijeniti na bolje. Tako nam naše vođe obećavaju.
–E, moja Monika, moja Monika! Obećanje, obećanje, ludom radovanje, kažu naši stari. Evo, prošao nam je i  5. srpanj. Preživjeli smo i to. Jedva.  Dobili smo i pobjednike izbora. Doduše, bilo je tu svašta. I govora o fašistima i atifašistima, i o ustašama i partizanima, i žestokih sučeljavanja, i svađa, laži, napada, floskula, fraza i frazetina, agresije i optuživanja. Bilo je i Tita i Tuđmana. Ali, i hvale i samohvale. Naravno i obećanja. Ponajviše. Kao i uvijek dosad. Tijekom svih dosadašnjih predizbornih kampanja.
I, eto, dobismo, napokon, sve saborske zastupnike! Dobismo jedno novo i šaroliko društvance, svih novoizabranih  budućih naših zaposlenika. Naravno izabranih tzv. narodnom slobodnom voljom. Još samo čekamo da prisegnu u Saboru na zakletvu. Od prvog do posljednjeg. Od SDP-ovaca, HDZ-ovaca do Domovinskog pokreta, Mosta, Suverenista, Reformista, HNS-ovaca, Stranke s imenom i prezimenom do stranke Možemo.  Od Urše, Rade, Vilija, Sandre, Dalije, Katarine i Bojana…
Bit će nam s njima,  biti veselo. 
– Bit će, moja Monika, ako ništa drugo, a ono bar zanimljivo. Jer, budući saborski zastupnici-oni stari i ovi novi- već su sada puni novih ideja.
I svima iz usta teče med i mlijeko. I, svi nam nešto obećavaju.
Ma, samo što nam nisu  obećali i raj na cijeloj kugli zemaljskoj.
– Ali, ja ne vidim neke naše poznate zastupnike! Vidim da su tu navedeni skoro svi, ali  ne vidjeh niti jednog jedinog zastupnika koji je ušao u Sabor, iz BiH i tzv. dijaspore.
– Nisu ti oni ni izabrani, moja Monika. Izabrani  su ti samo zastupnici s liste HDZ-a.
Tu mi nešto,, stvarno, ne štima.
– Naravno da ne štima! Jer je “Ustavni sud 2011. godine proglasio neustavnima 11. (dijaspora) i 12. (manjine) izbornu jedinicu.
– Znači li to da proteklih devet godina, imamo protuustavne izborne cikluse, uključujući i ovaj zadnji?
– Svašta!!! A što je radila Vlada?
– Vlada je vladala… Kao i uvijek dosad.
I svi kao ništa ne znaju. Svi se prave mutavi. I svi šute.
Šutjela je i Vlada. Šutjeli su i saborski zastupnici. Šutjele su i sve političke stranke.
– Pa, je li, onda Plenković, kao bivši i budući predsjednik Vlade, svjesno kršio i krši Ustav?
– E, draga moja Monika! Pa takvo što njima i odgovara.Tako je bilo, tako je sada, i tako će biti i ubuduće. Jer je Plenković, upravo zahvaljujući neustavnim izbornim jedinicama, odabrao većinu u Saboru. Nepodobne je navodnim glasovanjima eliminirao, a njemu podobne, već unaprijed ustoličio u budućoj vladi. I pojeo vuk magarca… Iako je Ustavni sud još u srpnju 2011. donio odluku da su te jedinice protuustavne.
“Ustavnopravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi, nacionalnoj, jezičnoj, etničkoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj, itd…“
–Štošta u nas nije dopušteno, a štošta se radi i uradi. Štošta bi se i mijenjalo, štošta bi se sprovodilo i štošta promoviralo, moja Monika!
A, naročito je u tom promoviranju bila aktivna, a i sada je, ekipa iz stranke Možemo.
Oni bi sve promijenili. Bar su se tako javno deklarirali. Pa se, ponekad, toliko zanesu u planiranju promjena, da se u izjavama ponekad i zalete. Pa im onda izleti ono što sada, u vrijeme izbora, kriju kao zmija noge.
Planirali su oni tako, i tako još uvijek planiraju… povratak na staro. Naime, Hrvatsku planiraju vratiti u 1945. I naravno oživjeti maršala Tita.
Tako ti oni o tome tajno snuju, a tako javno obznanjuje  i njihov član, naš drug Robert Faber. Kaže drug Faber  kako će u koaliciji s ostalim strankama lijevog spektra, vratiti socijalističku republiku Hrvatsku na slavne puteve kakve su imali od 1945. godine, sve do vremena početka građanskog rata na prostoru bivše Jugoslavije.
”Vjerujemo da ćemo, uz potporu hrvatskog naroda koji je uvijek bio antifašistički i socijalistički, uspjeti u svom naumu, da će Socijalistička Republika Hrvatska biti prepoznata u svijetu kao snažna antifašistička država. Ukoliko se ostale države bivše Jugoslavije povedu našim primjerom, vjerujemo u snagu bratstva i jedinstva u tolikoj mjeri da ćemo uspjeti vratiti slavnu SFRJ, za koju se uistinu borimo i koja nam je svima prirasla srcu”.
–A Ustav Republike Hrvatske? Postoji član 141. hrvatskog Ustava koji zabranjuje udruživanje RH u saveze s drugim državama koji bi mogli dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva.
–Ma, tko još šljivi Ustav RH?! Sve će to „da reši“ Vili Matula, Kata Peović, Rada, drugarica Raukar zvana Urša, prof. Dino, naš drug Robert i ostali pridruženi drugovi i drugarice antife.
I eto, tako, bilo kako bilo,sada u Saboru imamo parlamentarnu stranku čiji je sveti cilj udružiti se sa Srbijom, Kosovom, BiH, Makedonijom i Crnom Gorom… Ni manje ni više…
Ima li tome kraja, ljudi moji dragi?
–Pa, stvarno bi bilo veselo i zabavno gledati ih dok se grčevito bore za  nešto što je nemoguće izboriti i ponovo oživjeti, da nam ne slijedi sve ono što nam slijedi, i što nam je u potaji već davno namijenjeno i pripremljeno.
Ali , ako ništa drugo, bit će nam sve to  bar zanimljivo. Jer, budući saborski zastupnici-oni stari i ovi novi- već su sada puni raznoraznih  ideja.
I naš stari -novi predsjednik Vlade pun je novih ideja. Održao je, mora se priznati, moćan govor.
  Bila sam iskreno tronuta, vjerujte vi meni, svim tim našim, tj. njegovim postignućima-onim dosadašnjim i onim koji slijede i koje planira. Naravno, i uspješnoj budućoj realizaciji svega zacrtanoga, zahvaljujući njegovoj mudrosti i vjerodostojnosti. Naravno!
„Izbori su pred nama. Možemo ocijeniti da je HDZ zajedno s partnerima tijekom kampanje predstavila građanima naš program "Sigurna Hrvatska" za budućnost Hrvatske, koji će našim sugrađanima osigurati sigurne plaće, mirovine, sigurna radna mjesta te brz i kvalitetan gospodarski oporavak“, započeo je predsjednik HDZ-a Andrej Plenković svoje završno obraćanje biračima zadnjeg dana predizborne kampanje prije izborne šutnje. 
…Naše poruke su, u odnosu na druge stranke, vrlo jasne i utemeljene na radu, postignućima Vlade od 2016. do danas, rezultatima koji su Hrvatsku učinili kvalitetnijom i boljom za život naših sugrađana nego što je to bilo prije našeg mandata. Tu posebno mislim na zdrav gospodarski rast, kvalitetno upravljanje javnim financijama, 110.000 novih radnih mjesta, velika porezna rasterećenja, devet milijardi kuna administrativnih rasterećenja, a istodobno rast plaća, mirovina – istaknuo je dodavši kako će HDZ u sljedećim mjesecima, nakon formiranja vlasti, nastaviti raditi na dva temeljna cilja – javnozdravstvenoj sigurnosti zbog opasnosti od drugog vala korone na jesen te donošenje Zakona o obnovi Zagreba nakon potresa. 
…Dobili smo vrlo kvalitetne sugestije na taj Zakon i odmah nakon njegova donošenja krenut ćemo s programom mjera i obnovom uvažavajući stavove struke – poručio je dodavši kako će nastaviti i s mjerama za očuvanje radnih mjesta.
…Na taj način želimo novi, moderni suverenizam koji će se manifestirati tako da ćemo iskoristiti sredstva koja će nam biti na raspolaganju kroz naše članstvo u EU. Da bi se to iskoristilo, Hrvatskoj su potrebni odgovorni, iskusni, odvažni, stručni ljudi, koji će na najbolji mogući način zastupati naše interese, štititi interese naroda. Stoga, vodeći računa o našim konkurentima, pozivam sve sugrađane da izađu na izbore i poklone povjerenje onima za koje smatraju da će na najbolji mogući način voditi Hrvatsku u vremenima koja su pred nama – rekao je dodavši kako se HDZ pokazao da zna voditi Hrvatsku podsjetivši na niz kriza s kojima su se suočavali od početka mandata, od Agrokora, 3. maja, Uljanika, Petrokemije, Đure Đakovića, Borova, Orljave, do prirodnih nepogoda i korona virusa. Mi ćemo i dalje biti na putu Franje Tuđmana i mi ćemo koalirati samo sa strankama sličnoga svjetonazora“.
Govorio je, tako, govorio i najavio nastavak poreznih rasterećenja istaknuvši kako će Vlada u novom mandatu smanjiti porez na svu onu hranu na koju već nije smanjen PDV na 13 posto, kao i poreze na dohodak i dobit. 
SVAŠTA, SVAŠTA JE GOVORIO…
I SVAŠTA, SVAŠTA JE NAJAVIO…
„Želimo novi, moderni suverenizam koji će se manifestirati tako da ćemo iskoristiti sredstva koja će nam biti na raspolaganju kroz naše članstvo u EU. Da bi se to iskoristilo, Hrvatskoj su potrebni odgovorni, iskusni, odvažni, stručni ljudi, koji će na najbolji mogući način zastupati naše interese, štititi interese naroda“ , govorio je Plenković.
Govorio je i da će i dalje biti na putu Franje Tuđmana i da će koalirati samo sa strankama sličnoga svjetonazora
Govorio je tako Plenković, pa kao relativni pobjednik, čim je relativno pobijedio, nije ni spomenu stranke- kako je prije najavio-  s kojima će surađivati i koje imaju sličan svjetonazor, nego je istoga trena izabrao je za koalicijske partnere Pupovca i SDSS, Čačićeve  Reformiste i Štromarov HNS.
SVE SU TO NAŠE ČASNE, POŠTENE, DOMOLJUBNE I VRIJEDNE BUDUĆE UZDANICE TE NAŠE NOVE VLADE. 
Eto, to su i ti „ odgovorni, iskusni, odvažni, stručni ljudi, koji će na najbolji mogući način zastupati naše interese i štititi interese naroda“.
–Pa, zar se moglo i očekivati nešto drugo, moja Lucija? Pupovac je davnih dana izjavio kako on i Plenković rade zajedno „na istom poslu“.
Samo, draga moja, naivci i politički slijepci, nisu ovo očekivali.
„Nemamo predrasuda,  imamo velik interes da Vlada uspije i želimo pomoći, ali bez inkluzije, bez uključenosti, bez ozbiljnog poziva na suradnju, to nije moguće”, govorio je nedavno Pupovac,  etnobiznismen i Srbin po zanimanju.
Povijest nam se, nažalost, opet ponavlja…
 
Opet će nas Pupovac tužakati po bijelom svijetu, opet će sipati mržnju u Novostima iunositi razdor između većinskog naroda i manjina, opet će ucjenjivati, opet će uzimati  iz naših i puniti svoje džepove, opet će na sve strane kukati i optuživati Hrvate i Hrvatsku za fašizam i ustašluk.
I NIKOM NIŠTA!!!
A, svi smo bili svjedoci Plenkovićeve vjerodostojnosti, nakon onih prošlih parlamentarnih izbora.
Tko, onda, može reći da smo sada prevareni?
Jer, svi smo sve znali. I svi smo u tome sudjelovali.
Jer je Plenković i sada, kao i dosad, tjerao svoje.
Uzalud su i optužnice protiv Pupovca u svezi Tesla banke, uzalud i sedam (7) prijava za raznorazne malverzacije s novcima koje je podnio gospodin Vlahović, uzalud i prijave Peđe Mršića.
Uzalud!!! Jer, oni imaju, tako oni kažu- na sve to pravo.
 
– A tko je više taj Pupovac, da može raditi sve to što radi!?
„Gospodo, vas dvojice već odavno nema na popisu. Znate li vi, uopće, koja je ovo godina? Jer je Vama, gospodine Pupovac, prema slovu zakona o prekidu radnog odnosa Republike Hrvatske i obvezatnog odlaska u mirovinu, radni odnos prestao još u prosincu 2020. godine. A Vama, gospodine Radin, Vi ste trebali u mirovinu 2015., a radili ste nezakonito  sve do 2020.(pet godina više), i još ste, nakon svega, sudjelovali i na ovim najnovijima parlamentarnim izborima.
Molim vas, napustite ovaj prostor i ne smetajte više prolaz pravim i novoizabranim zastupnicima Hrvatskog Državnog Sabora“.
 
– Je li stvarno, Furio Radin trebao ići u mirovinu 2015.?
– Trebao je, trebao.
– Pa što rade saborske službe? Koliko se ja sjećam, u mirovinu je, po sili zakona, a po isteku radnoga vijeka, otišao i Šeks, i nedavno Vesna Pusić.
– Zakon je zakon. Za svakoga. I nema nedodirljivih. Zakona se svi trebaju pridržavati, zar ne!? 
 
– A tko je više taj Pupovac, da može raditi sve to što radi!?
– To ti je onaj Pupovac, draga moja, koji je, zbog navodne ugroze (jer mu najvjerojatnije tadašnje ucjene nisu uspjele), nosio žutu vrpcu u Saboru i najavio sa Saborske govornice da će uskoro biti i fizičkih napada, koji je davao bezbrojne javne izjave blateći i optužujući Hrvatsku, zbog tobožnje ugroženosti Srba, i tobožnjeg širenja ustaštva u Hrvatskoj, koji je javno osudio Oluju.
To je i onaj Pupovac koji nije reagirao ni na izmišljenju i netočnu tvrdnju  patrijarha Bartolomeja o brojkama srpskih žrtava u Jasenovcu.
To je onaj Pupovac koji je tražio da se spomen- ploča poginulim braniteljima, zbog znakovlja, makne iz Jasenovca.
To je onaj isti Pupovac, zvani etnobiznismen, protiv kojega u ladicama DORH-a leži snop optužnica za raznorazne malverzacije…
To je isti onaj Pupovac o kojemu se u njegovoj voljenoj otadžbini, ne tako davno pjevalo:
„Pupovac nas vesla,
Preko banke Tesla!“
A danas?
Ista pjesma, isti svirači…
 
Ali, to nije tako, tek od jučer. Teče to još od davne 1918. godine. I još puno, puno prije.
„U Zagrebu Srbi prelaze granice hrvatske strpljivosti i popustljivosti. Imaju u rukama trgovinu, imaju svoju banku, ušli su u Vladinu stranku. I uspijevaju progurati ćirilicu u škole. A jezik nazivaju srpsko – hrvatskim. Što više, jedan Srbin Vaso Đorđević, postat će i predsjednikom Hrvatskog sabora. Hrvatska srdžba provaljuje se početkom dvadesetog stoljeća, kada list Srbobran prenosi članak dr. Nikole Stojanovića, koji Hrvatima obećava da će Srbi voditi protiv njih borbu do istrage vaše ili naše. S porukom da će Hrvati u tom srazu, biti gubitnici.
 Zagrepčani kamenuju srpske dućane. A ta provala gnjeva, izaziva strah Srba, kojima je razvidno da moraju mijenjati politiku. Nastoje se sada približiti Hrvatima i nude se kao koalicijski partneri.
Srbi se sastaju u Zadru i ucjenjuju. Kažu, oni će dati potporu sjedinjenju Dalmacije pod uvjetom da Hrvati priznaju ravnopravnost Srpskoga naroda sa Hrvatskim. Dalmatinski političar Frano Supilo koji boluje „od jugoslavenskog nagnuća“, pristaje na srpske zahtjeve, a glede Bosne smatra da je bolje da ondje vladaju Srbi, nego stranci.
Takvim je kobnim zabludama Hrvatska zakoračila u 20 stoljeće. Početak toga nesretnog stoljeća donio je i veliki narodni gubitak. Do 1913, iselilo se milijun i pol Hrvata u prekomorske zemlje.
Jugoslavenstvo će postati krinkom velikosrpske misli. A ista ta, naoko privlačna južnoslavenska ideja, će sve više slabiti hrvatsku nacionalnu volju u otporu srpskom hegemonizmu. Njihovi političari postaju sve agresivniji. Oni Hrvate više ni ne vide kao zaseban narod. Svetozar Pribičević izjavljuje da nema Hrvata u Dalmaciji. Srbi nastoje sakriti i uništiti sve što ondje podsjeća na Hrvate i njihovu povijest. Prvi put, u  trinaest stoljeća povijesti Hrvata na jugu Europe, hrvatski narod ulazi u državnu zajednicu, i to sa zemljom koja ne pripada zapadnom civilizacijskom i kulturnom krugu. I takvim je kobnim zabludama, Hrvatska je zakoračila u dvadeseto stoljeće“.
POVIJEST NAM SE OPET PONAVLJA
Sve, sve je isto kao i prije.
 
I sada bi jezik nazvali srpsko – hrvatskim. I sada bi uveli ćirilicu i postavili ćirilične ploče po cijeloj Hrvatskoj. Što i jest jedan od prvih planova (Bog zna kojih još skrivenih) Pupovčevog SDSS-ovca Borisa Miloševića koji ulazi u Vladu na prijedlog svoje stranke, a nakon pregovora s Plenkovićevim HDZ-om. Potporu vladajućoj većini Pupovac je „uspio naplatiti“ Miloševićevim  ministarskim mjestom i foteljom  potpredsjednikaza društvene djelatnosti i ljudska pravaVlade. A “potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava Vlade RH, nadređen je ministrima zdravstva, obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, mirovinskog sustava, rada, socijale, sporta.  Bez njegovog odobrenja zakon ne može proći koordinaciju. Što ne prođe koordinaciju, ne može na sjednicu Vlade.”, napisala je Jadranka Kosor na Twitteru kako bi objasnila ulogu koju će Milošević imati u Plenkovićevoj vladi, objasnivši da će on voditi koordinaciju na kojoj moraju biti prisutni svi ministri.
„Ne radi se tu o njemu samome, već općenito ne vidimo problem u suradnji s manjinskim zastupnicima, naši istaknuti članovi to su jasno rekli i o toj temi uopće ne bi trebalo biti polemike”, smatra jedan član HDZ-a.
I sve je isto kao prije.
 ‘Neka mi više nitko ne pokušava obrazlagati i pojašnjavati da je za Hrvatsku dobra vlast u kojoj će izravno biti stranka Milorada Pupovca. Nije problem taj što je to srpska stranka. Problem je taj što je Pupovac bio komunistički ideolog do devedesetih, a nakon devedesetih manipulator i ideolog srpske nacionalističke imperije. Moj odgoj, moja savjest, moj razum, moj život, krv branitelja, uplakane majke, ojađene udovice, higijena duše i izabrano usmjerenje to ne mogu prihvatiti. To što neki to mogu prihvatiti i progutati u ime interesnog domoljublja i slasti vlasti neka im je sretno. Niti ih mrzim niti prezirem niti smatram neprijateljima. Samo ih ne razumijem. No, jasno kažem preko kojih načela ja ne mogu i neću. Jednostavno ne mogu. Ne varaj me s golubom u rukama…“, fra Mario Knezović, svećenik i novinar, urednik radiopostaje Mir Međugorje.
GLAS NARODA
Pero F.
• Zamislite da vam je netko devedesetih rekao da će nam potpredsjednik vlade biti Milošević, drugi čovjek u Vladi i vlasti hrvatske države. I to potpredsjednik hrvatske Vlade sa 7 posto glasova srpske manjine, od kojih je sve skupa  za manjinsku srpsku listu, glasovalo 13 posto hrvatskih Srba.
I nije problem u tome je li netko Srbin ili nije, bit svega je u odnosu prema Hrvatskoj i prema Hrvatima.
Jer, niti jedan Hrvat u Hrvatskoj   neće se protiviti da potpredsjednik hrvatske Vlade bude bilo tko tko nije etnički Hrvat. Ne radi se dakle o etnicitetu, problem je u sadržaju! 
I nema Hrvata koji u Saboru i Vladi ne bi htio vidjeti jednog Vlahovića ili Peđu Mišića kao saborskog zastupnika koji će biti istinski zastupnici inreresa svoje nacionalne manjine.
Jer, povijest bilježi brojne  hrvatske Srbe koji su bili dio najuže hrvatske vlasti u raznim političkim i povijesnim razdobljima. I povijest nas uči da nije dakle problem u etnicitetu.
Od 186.623 Srba koliko ih po popisu iz 2011. u Hrvatskoj živi, za Borisa Miloševića je glasovalo 7715. Dakle, od gotovo 200.000 Srba koliko ih po popisu iz 2011. živi u Hrvatskoj, njih je tek 13,5 posto glasovalo za povlaštenu listu manjina, dakle tek 7 posto od ukupnog broja Srba koji žive u Hrvatskoj. Od tog broja Milošević je dobio 7715 glasova. Dakle, od ukupnog broja potencijalnih srpskih glasova u Hrvatskoj,
Boris Milošević postaje potpredsjednik hrvatske Vlade dobivši oko 4 posto glasova kompletne srpske manjine u Hrvatskoj!
 

Vera Primorac

Povezani članci

IEDC Bled – međunarodni kadrovski forum

HF

Da se ne zaboravi: balvani su doveli do Oluje

HF

Muslimani po Sarajevu viču i arlauču

HF

Suđenje bez uvjerljivih dokaza (2)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...