Izdajnik Andrej Plenković novi Ante Trumbić

Sjedinjene Države mogu se pouzdati u predsjednika Trumpa, a naš predsjednik Vlade je glavni izdajnik!

Jedan od najpoznatijih amerčkih televizijskih voditelja i publicista Sean Hannity ovih je dana objavio knjigu pod naslovom: "Live free or die" (Živi slobodno ili umri). Sjedinjene Države se u zadnjih pola godine nalaze u najvećoj političkoj krizi od građanskog rata, koji se u toj državi vodio od 1861. do 1865.

Današnju tešku političku krizu u Americi izazvale su američke antife (ekstremni ljevičari i novi komunisti), koji su kao povod sadašnjeg sukoba iskoristili ubojstva nekolicine nasilnih Afroamerikanaca od strane američke policije. Vođe antifa u Americi uglavnom su crnci ili islamisti koji su se doselili u SAD u zadnjih nekoliko desetljeća. No njih financiraju američki multimijarderi koji žele stvoriti Novi svjetski poredak, a Donald Trump i Amerika su u ovom trenutku najveća prepreka za ostvarenje tog cilja. Trenutačno u Americi vladaju veliko nasilje, terorizam i paljenje zgrada u kojima se nalaze državne institucije, a u tijeku je i masovno rušenje spomenika američkih povijesnih ličnosti kao što je predsjednici George Washington i Abraham Lincoln. Na udaru su i spomenici Isusa Krista i druga kršćanska obilježja. Glavni cilj antifa je rušenje Donalda Trumpa, kapitalizma i uvođenje nove diktature proleterijata.

Iako imaju dovoljno vlastitog naoružanja, konzervativni bijelci, podupiratelji predsjednika Trumpa i njegove politike – America first, počeli su se dodatno naoružavati i organizirati za novi građanski rat. Naime, članovi Demokratske stranke u Americi, koji su prije Građanskog rata 1861. zagovarali zadržavanje ropstva u Americi, sada se ulizuju neinformiranim i neobrazovanima američkim crncima, koji traže osvetu. Crnci kažu da su svi bijelci (današnji republikanci) odgovorni za njihove patnje u prošlosti i da zbog toga bijelci moraju platiti veliku odštetu današnjim crncima u iznosu od nekoliko desetaka trilijuna dolara. Treba, naime, pojasniti da crnci u Americi danas žele uvedbu stroge socijalističke i komunističke diktature, koja će u cijelosti uništiti kompletno višestoljetno kulturno i povijesno američko naslijeđe. Bijelci već sada imaju naoružane straže ispred njihovih domova, jer su sve učestaliji fizički napadi na bijelačke obitelji. To je, jednim dijelom, i tema knjige Seana Hannityja.

Pitat ćete se: kakve to ima veze s današnjom Hrvatskom? Ima, ima, i to jako puno. Antife u Hrvatskoj, uz pomoć briselskog sluge Andreja Plenkovića i moćnih tajnih skupina u Europskoj uniji, već su pripremile teren za potpuno preuzimanje Hrvatske u svim dijelovima društva, makar je Hrvatska već dobrano u njihovim rukama. Dolazak srpskog potpredsjednika hrvatske Vlade, još jednog Miloševića, na proslavu u Knin, zabrana ratnih obilježja obilježja postrojbi HOS-a i podanički govor generala Ante Gotovine, bit će prekretnica nakon koje u Hrvatskoj nitko više ne će smjeti javno reći da je Hrvatska država hrvatskog naroda. Ne, ne…. Od 5. kolovoza 2020. bit će to Hrvatska srpskog-hrvatskog naroda, kao što je i bila od 1918. do 1941. i od 1945. do 1990., iako ni nakon proglašenja hrvatske države 1991. Hrvatska nije u cijelosti bila država hrvatskog naroda.

Nažalost, Hrvatska će, kao i Bosansko kraljevstvo 1463., kad su nadiruće Osmanlije obećale da će biti uspostavljen 15-godišnji mir, za dva dana (5. kolovoza) šaptom pasti u Kninu. Turci su, kao što se moglo očekivati, prevarili bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i Bosna je šaptom – bez otpora, pala u ruke Osmanlija. Nakon te prijevare uslijedio je pokolj stanovništva, a kralj Stjepan je ubijen. Bio je to kraj Bosanskog kraljevstva. Da tragedija bude što strašnija, a prikaz odnosa političke moći u Hrvatskoj što jasniji, nova tragedija hrvatskog naroda dogodit će se na 25. obljetnicu veličanstvene Vojno-redarstvene operacije Oluja. Kao i Bosni 1463., i nama Hrvatima se danas preporuča i nudi sličan prevarantski mir s agresorima na Hrvatsku. Naš "kralj" Andrej Plenković ne će biti ubijen, nego nagrađen odlaskom na visoku dužnost u Bruxelles, a hrvatski će se narod sve više iseljevati, bez nade u opstanak ove današnje države.

Strašno bih volio da jako griješim i da po tom budem zapamćen. Ipak, ima nešto u meni što mi stalno govori kako će sadašnji, možda i zadnji predsjednik Vlade samostalne hrvatske države, Andrej Plenković biti novi Splićanin Ante Trumbić, koji je 1918., kao hrvatsko-jugoslavenski političar, predao Hrvatsku srpskom kralju 1918. godine.

U svjetskoj povijesti nije poznat slučaj da se narod koji predstavlja 80 posto stanovništva jedne samostalne države mora miriti s etničkom zajednicom koja danas predstavlja 6 posto ukupnog stanovništva, kao što je to slučaj sa Srbima u Hrvatskoj. Ako tomu dodamo činjenicu da je ta ista manjina, u većini, bila i agresor na Hrvatsku od 1990. do 1998., onda se čovjek mora pitati – tko je tu lud, a tko pijan?

Lažu svi oni koji govore da bi i Franjo Tuđman zagovaro politiku koju prema Srbima danas provodi Andrej Plenković. To jednostavno nije moguće. Bio sam njegov bliski suradnik i znam da je Tuđman taktizirao dok je Hrvatska bila u gotovo bezizlaznoj situaciji, pritiskana od strane najvećih sila svijeta. Ovo što danas radi Plenković jest ne samo nepotrebno, nego i vrlo opasno. Ako smo suverena država i ako želimo tu našu državu razvijati i spasiti, onda to prvenstveno možemo postići ako će većinski hrvatski narod biti zadovoljan u toj državi. Nisam čuo za niti jednu bogatu i prosperitetnu demokratsku državu u svijetu koja je vodila računa o svojim nacionalnim interesima, a da istvoremeno manjine u jednoj takvoj državi nisu bile zadovoljne i potpuno lojalne.

Živio sam dugo vremena u zapadnim demokracijama, a u nekim od tih zemalja bio sam i diplomatski predstavnik Republike Hrvatske. Uz moje dugogodišnje životno i političko iskustvo, moram dodati da sam, kad je za to došlo vrijeme i prilika, završio dva magisterija iz područja međunarodnih odnosa. No, nikada nisam vidio ili pročitao da su se političari i građani većinskog naroda posebno zahvaljivali etničkim manjinama koje su sudjelovale u obrani zemlje u kojoj žive. U Americi je, primjerice, nezamislivo da se netko zahvaljuje američkom građanu talijanskog, poljskog, irskog, njemačkog ili hrvatskog podrijetla zato što su sudjelovali u osvajačkim ratovima za američke interese. Kakva je to ludost i ponižavanje da se današnji hrvatski branitelji iz vremena Domovinskog obrambenog rata javno zahvaljuju nekim hrvatskim građanima srpske nacionalnosti zato što su u ratu branili svoju zemlju i svoju državu, u koju su se njihovi preci doselili i prije dvjesto ili tristo godina? Ako su mogli braniti Austro-Ugarsku, zašto ne bi mogli i trebali braniti Hrvatsku? U cijelosti podupirem i predlažem da predstavnici manjina koji sudjeluju u obrani Hrvatske i za to vrijeme pokažu iznimnu hrabrost i sposobnost budu jednako nagrađeni činovima i medaljama kao i branitelj iz većinskog hrvatskog naroda.

Da ne bude nikakvog nesporazuma, kao čovjek koji je dugo godina živio u multikulturalnim društvima i zemljama, sto posto podupirem punu integraciju i sva ljudska prava Srba u Hrvatskoj, pa i pravo na svaku političku dužnost u Hrvatskoj, ukoliko to dođe kao odraz njihove potpune lojalnosti hrvatskoj državi i njezinim interesima, tj. ako Srbima u Hrvatskoj glavni grad bude Zagreb, a ne Beograd, kao što je to još uvijek Miloradu Pupovcu i njegovom SDSS-u, čiji je član Boris Milošević. Ja njima ništa ne vjerujem.

P.S. Noćas sam na Googleu tražio najpoznatiju sliku koja je snimljena tijekom posjeta predsjednika Tuđmana Kninskoj tvrđavi u kolovozu 1995. Onu na kojoj Tuđman ljubi hrvatski barjak i gdje se vidi cijela tvrđava. Nema je više. Sami izvucite zaključak.

Antun Babić