Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Plenkovićeva najveća politička izdaja u Kninu

Andrej sve čini da svaka naša institucija ima diktatorski i globalistički orwellovski stožer, koji će upravljati našim životima, od rođenja do smrti

 
 
Premda se u očima velikog broja neinformiranih ljudi u Hrvatskoj u Kninu nije dogodilo ništa posebno, proslava 25. obljetnice VRO Oluja i govor Andreja Plenkovića nedvojbeno će ostati zabilježeni kao najveća politička izdaja, pljačka i otimačina hrvatske državnosti u zadnjih tisuću godina hrvatske povijesti. Plenković je u Kninu 5. kolovoza 2020., za razliku od Kolinde Grabar-Kitarović nakon gubitka predsjedničkih izbora, na lukav, uglađen i diplomatski način hrvatskom narodu pokazao srednji prst. Ništa čudno, KGK i Plenković pripadaju istoj globalističkoj tajnoj organizaciji, koja ubrzano provodi u djelo uvođenje globalne diktature i potpunu kontrolu cijele svjetske populacije.
Vidi izvornu sliku
Međutim, Plenković je u obavljanju svoje zadaće u ovom dijelu Europe daleko uspješniji od donedavne, sada vidimo i totalno nesposobne, predsjednice RH, koja je nakon odlaska s te dužnosti ipak debelo nagrađena od svojih stranih mentora. Međutim, treba posebno istaknuti kako Plenkovića čekaju daleko veće nagrade za njegov izdajnički i podanički rad u Hrvatskoj. Oni izvana znaju kako se to radi.
Nije ovo prvi puta da upozoravam na izdaju hrvatskih političara – lijeve i desne provenijencije. Svima koji su to htjeli, ili bili sposobni vidjeti, put do izdaje u Kninu bio je sustavno trasiran od vremena Ivice Račana, Jadranke Kosor i Zorana Milanovića. Plenković je za pobjedu nad hrvatskim domoljubljem, da se izrazim košarkaški, ubacio veliku tricu. Ta trica popraćena je bezbrojnim hvalospjevnim tekstovima i komentarima u globalističkim i neojugoslavenskim mainstream medijima.
Mediji na bijelom prahu izdaje
U stavljanju pobjedničke krune na Plenkovićevu glavu, tj. univerzalne prihvatljivosti novog globalizma te starog bratstva i jedinstva, kao i jugoslavenstva u Hrvatskoj najdalje je otišao današnji Jutarnji list s naslovom na prvoj stranici: "Plenković spasio Oluju od desnice". Urednik, ili novinar, koji je stavio takav naslov nesumnjivo je već dobio globalističko cjepivo poslušnosti, a možda je bio, poput nekih gradonačelnika na Savi i poluotoku, i na nečemu bijelom.
Zapravo, zastrašujuće je da su režimski mediji, uz pomoć Plenkovića i globalističkih nevladinih udruga, uspjeli uvjeriti i veliki broj istinskih, ali nedovoljno politički pismenih domoljuba, kako su "desničari" i opasni upravo oni ljudi koji su u Domovinskom ratu obranili Hrvatsku i spriječili još strašniju tragediju hrvatskog naroda od one koju smo doživjeli nakon Drugoga svjetskog rata. Danas nije bitno jesi li radićevski demokrat, hrvatski ljevičar, pravaš, domoljubni svećenik ili samo osoba koja voli svoju domovinu, a protiviš se izdajničkoj politici Andreja Plenkovića, odmah si brendiran kao "desničar", primitivac i nasilnik, za kojeg nema mjesta u hrvatskom društvu.
Kako u ovom kratkom članku nemam dovoljno prostora za širu elaboraciju, politička izdaja koja je danas na djelu u Hrvatskoj nema presedana ni u svjetskoj povijesti. Nigdje u svijetu nisu gubitnici u ratu i unutarnji protivnici postojanja neke države, u tako kratkom vremenu kao u Hrvatskoj u cijelosti preuzeli vlast, i krenuli u proces uništenja te države. Tragično je što tu činjenicu mnogi u Hrvatskoj još ne vide, a kad budu toga postali svjesni, bit će jako prekasno. Do tada u Hrvatskoj će svaka institucija imati svoj diktatorski i globalistički orwellovski stožer, koji će upravljati našim životima, od rođenja do smrti.
Problem Hrvatske i hrvatskog naroda danas je posebno uvećan zato što nemamo ne samo političkih državnika, nego i vjerskih vođa. Hrvatskoj i hrvatskom narodu danas bi dobro došao jedan novi kardinal Franjo Kuharić, ili poljski biskup Karol Jozef Wojtyła, koji je kasnije postao papa i sveti Ivan Pavao II. U Hrvatskoj se u ovim trenutcima mnogi vjernici i pripadnici Katoličke Crkve pitaju: Gdje je nestao kardinal Josip Bozanić, zašto on šuti u ovim za hrvatski narod teškim vremenima? Možda i to uskoro doznamo. Nije potrebno posebno isticati kako su i neki hrvatski generali okrenuli leđa ciljevima i postignućima Domovinskog rata i hrvatskim braniteljima, koji će nastaviti s oduzimanjem vlastitih života zbog teškog razočaranja i drugih razloga. Važno je, na kraju, po ne znam koji puta ponoviti, kako Hrvatska danas pati i od akutnog pomanjkanja sposobnih i poštenih domoljubnih političara, koji su spremni dugoročno raditi za spas Hrvatske, pa, ako je potrebno, i svoj život dati u obrani domovine.
Da je bilo pameti, Domovinski pokret je mogao biti daleko snažnija oporba srpsko-hrvatskoj koaliciji
Kad sam prije izbora, a i nakon njih, kritizirao Miroslava Škoru nisam to činio zato što sam imao nešto osobno protiv njega. Dok se nije pojavio u politici, Škoro mi nije ništa u životu predstavljao. Dapače, moja pokojna supruga, bojnica HV-a Janja Ninić Babić, jako je obožavala i uživala u Škorinim domoljubnim pjesmama. No što se mene tiče, Škoro nije političar niti se on ikada u životu ozbiljno pripremao za taj težak i odgovoran posao. Škoro je trebao najprije proučiti kako su u zadnjih sto i više godina stvarane uspješne i velike hrvatske domoljubne stranke: Hrvatska stranka prava, Hrvatska seljačka stranka, pa i Hrvatska demokratska zajednica, koja je pokrenuta u posebno teškim, ali i za postizanje uspjeha povoljnim okolnostima. O Hrvatskoj seljačkoj stranci znam najviše pa mogu meritorno reći da je njezinom prvom predsjedniku i velikom vođi hrvatskog naroda Stjepanu Radiću uzelo punih dvadeset godina da stvori veliku i snažnu stranku, tj. organizaciju u cijeloj Hrvatskoj i dobrom dijelu Bosne i Hercegovine. Moji prijatelji, s kojima sam o tome često razgovarao, znaju da sam izražavao i veliku zabrinutost zbog Škorinog oklijevanja početkom ove godine, nakon što je najavio osnivanje Domovinskog pokreta. Iako nam kao narodu nije preostalo puno vremena, za hrvatske političke interese bilo bi puno bolje da Škoro nije išao na zadnje parlamentarne izbore. Duboko sam uvjeren da bi za njegov i sveukupan hrvatski politički uspjeh bilo značajno djelotvornije da je Škoro uzeo najmanje godinu dana za sustavno izgrađivanje stranačke organizacije i prikupljanje članstva, nego brzi i nepripremljen (na kraju i za više ciljeve i veće rezultate neuspješan izlazak na izbore). Već do kraja ove godine Domovinski pokret je mogao biti daleko snažnija oporba srpsko-hrvatskoj koaliciji u Hrvatskom saboru i vladi Andreja Plenkovića, nego svi oporbeni zastupnici zajedno u sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora.
Nažalost, izgubljeno je jako puno vremena, a procesi teku svjetlosnom brzinom. Ipak, ukoliko je uopće u hrvatskom narodu još ostalo nade i snage, u iduće tri godine, već sutra, treba pokrenuti i sustavno raditi na političkom pokretu ili stranci, koja ne će dijeliti vlast s bilo kojom drugom političkom opcijom, nego koja će sama formirati svoju vladu nakon sljedećih izbora.
 

Antun Babić

Povezani članci

Hrvatska je jedna cijela ‘Mala Moskva’

HF

Slobodan Praljak nije ratni zločinac!

HF

Može li Grizli spasiti Most?

HF

Udomljavanje ratne siročadi u obiteljima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...