Povezana s financijskom korupcijom
Razmišljajući o mom prijedlogu Karolini Vidović Krišto da ona u Hrvatskom državnom Saboru zatraži istragu austrijske zabrane komemoracije na Bleiburgu, istragu financijskih i političkih malverzacija u Hrvatskoj kulturi (HAVC), te pitanju paljenja svijeća ispod one ploče u Jasenovcu, dolazim do zaključka da su to ključna politička pitanja u Hrvatskoj. Odnosno, kada bi predsjedavajući Sabora dozvolio spontanu raspravu o tome. Kada ne bi bilo odlaska klubova iza zatvorenih vrata. Prateći izraz lica, grimase i intonaciju retorike saborskih zastupnika, sve bi se razotkrilo. Razotkrio bi se temelj korupcije u Hrvatskoj. Razotkrilo bi se kako navodna borba za zaustavljanje Drugog svjetskog rata (ustaša i partizana), nije tek dnevno-politička poštapalica, nego nastavak one Milovana Đilasa „Da bi Jugoslavija mogla živjeti, Hrvati moraju nestati“.
Kao temelj korupcije u Hrvatskoj razotkrilo bi se da je Bleiburg temelj korupcije u Hrvatskoj. Genocid pa zabrana komemoracije. Lako bi se utvrdilo da u Hrvatskoj može korumpirati, i biti korumpiran, samo onaj koji je protiv komemoracije na Bleiburgu. Lako bi se utvrdilo da je u pitanju ideološka korupcija. Koja je za Hrvata, daleko opasnija od financijske korupcije. Uostalom, ideološka korupcija ne može bez financijske korupcije. Kao ideološke knjige, filmovi i drame. Lako bi se utvrdilo da je isti financirao film Dnevnik Diane Obexer Budisavljević.
Samo pitanje financiranja, svrhe i karaktera filma Dnevnik Diane Obexer Budisavljević, ruši načelo profesionalnosti i neovisnosti (hrvatske) kulture. Te priču o nastojanju zaustavljanja Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj dovodi u veliku sumnju. Što je za HAZU i za Ustavni Sud! Dominantna politička struja promovira pomirenje i zaustavljanje rata ustaša i partizana, a Hrvatska kultura režira i financira film o ustašama (Dnevnik Diane Budisavljević). Te ga nameće kao obvezno gradivo u hrvatskom školstvu. Zbog čega Srbi opet traže nadzor nad državnom upravom (porezna, katastar…) u Hrvatskoj. Kao od 1945. do 1990. Što je opet tihi, administrativni genocid nad Hrvatima.
Umjesto strategije „Uvijek protiv“ koju prihvaća i provodi, danas i državno pravosuđe protiv HDZ-a, potrebna nam strategija ZA! Za komemoraciju na Bleiburgu, za otvaranje Jasenovačkih i Udbinih arhiva i za reviziju montiranih političkih procesa u Hrvatskoj, i u Den Haagu. Za Hrvatsku i za Hrvate, od veće je važnosti korupcija u pravosuđu za ratne zločine (Andrija Artuković, Dinko Šakić, Mirko Norac, Mihajlo Hrastov, Branimir Glavaš, Đuro Brodarac, LORA, Tomislav Merčep i Herceg Bosna) od privrednog kriminala. Pogotovo, nakon ponovnog pretvaranja Aja Sofije u džamiju, Hrvatska bi u UN-u i u Bruxellesu morala tražiti reviziju pravosudnog procesa Slobodanu Praljku i ostalima u Haagu. Tu bi Hrvatska morala reći kako je presuda Praljku i ostalima u Haagu, u interesu Erdoğana! Gospodo iz pravosuđa, tko od vas vodi brigu o Miri Bunguri, koji je osuđen za LORU kao Slobodan Praljak za Herceg Bosnu. Miro Bungura je test hrvatskog pravosuđa i hrvatskog domoljublja, gospodo iz pravosuđa.
Jure Vukić, Tribanj
