Tijekom gotovo 45 godina razvio se u pravog »velebitologa«
Hrvatski otorinolaringolog, geolog i antropogeograf Branimir Gušić (Zagreb, 6. IV. 1901. – Zagreb, 6. VII. 1975.) uz medicinu završio studij geografije i povijesti u Zagrebu. Od 1927. do 1971. djelovao je na zagrebačkoj Klinici za uho, nos i grlo, od 1945. kao njezin predstojnik i sveučilišni profesor.
Obrađivao je u prvom redu nacionalnu patologiju: sklerom, ozenu i endemijsku gušavost u našim krajevima. Kao geograf bavio se antropogeografijom i etnografijom, proučavajući utjecaj geografske sredine na način života i na patologiju određenih etnoloških skupina, napose gorštaka stočara u krškim područjima (Velebit, Lika, Durmitor, Prokletije); osnivač je naše medicinske geografije. Na otoku Mljetu proučavao je genezu i razvoj seoskih zgrada, starinsko ruho te folklorna glazbala.
Bio je prvi predsjednik Planinarskoga saveza Hrvatske (1948.) nakon Drugoga svjetskog rata, autor nekoliko planinarskih vodiča. Kao istaknuti pobornik zaštite prirode i čovjekova okoliša bio je predsjednik Republičkoga savjeta za zaštitu prirode i Odbora za nacionalne parkove. Bio je redoviti član JAZU-a, osnivač Akademijine Komisije za proučavanje krša, predsjednik Odbora za narodni život i običaje (1955.–75.) i osnivač Etnološkoga zavoda JAZU te višegodišnji urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena. Godine 1930. realizirao je dugometražni dokumentarni film Durmitor.
O akademiku Branimiru Gušićupovodom 70-e godišnjice života dr. Mirko Marković u časopisu Priroda, 1971., broj 6. napisao je: »Akademik Branimir Gušić rodom je Zagrepčanin. Tu je završio Škole i sve sveučilišne nauke. Još kao srednjoškolac počeo se zanimati za prirodne znanosti, napose za botaniku i zoologiju, ali u tim strukama niie našao odgovarajuće mentore u radu. Studirao je medicinu i po svršetku studija (31. V. 1926.) ostaje na Ušnoj klinici u Zagrebu, gdje je uskoro postavljen za asistenta, a poslije habilitacije za docenta Značajno je da Branimir Gušić, kao liječnik i nastavnik na Medicinskom fakultetu, pored svoje osnovne struke – medicine -ostaje i dalje vjeran svom prvotnom zanimanju za prirodu i čovjeka u najširem smislu. Počeci geografskog rada dra Branimira Gušića usko su povezani sa Slovenijom, slovenskim gorama i njegovom sklonošću za planinarstvo i alpinizam. U dodiru sa svojim najranijim slovenskim planinskim drugovima stiče osnovnu planinarsku Školu. Osobito je za dra B. Gušića bila korisna suradnja i prijateljstvo s Rudolfom Bađurom, s kojim je upoznao ne samo prirodne ljepote slovenskog gorskog svijeta već i svu širinu i vrijednost izučavanja i poznavanja toga svijeta. Nakon faze obilaska Julijskih i Kamniških Alpa te Karavanki, početni planinarski interesi se šire. Zbog sve izrazitije sklonosti geografskim i etnografskim upoznavanjima naših manje poznatih gorskih krajeva, dr. B. Gušić sve se više zanima za visoke, dotada malo posjećivane dijelove Dinarskih planina. Od 1926. godine nalazimo ga, zajedno sa suprugom Marijanom, gotovo svako ljeto na ovim planinama i to od Velebita do Šar-planine i Koraba Dugotrajnim istraživačkim radom na planinskim terenima postao je dr B. Gušić sigurno naš najpotpuniji poznavalac Dinarida i planinskih masiva Balkanskog poluotoka. Početna terenska istraživanja vremenom su postajala sve obimnija i ubrzo su poprimila upravo nevjerovatnu širinu. Dra B. Gušića na terenu nije zanimala samo i isključivo »čista« priroda i prirodoslovne discipline, već je znao taj interes vješto povezati s problematikom čovjeka, njegovom prošlošću i suvremenim potrebama. Da bi za takav pristup u svojim istraživanjima stekao potrebno obrazovanje, odlučuje se za studij geografije i historije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje 1928. godine stiče doktorat iz sveukupne filozofije.
Kroz studij geografije dr. B. Gušić je došao u vezu s našim tada najistaknutijim stručnjacima ove struke. Osobito je za njega bila korisna suradnja s tadašnjim prvakom jugoslavenske geografije, profesorom Jovanom Cvijićem iz Beograda, gdje je bio pozivan da predaje u Srpskom geografskom društvu. S velikim, njemu svojstvenim radnim elanom, dr B. Gušić brzo se počeo razvijati u geografskog stručnjaka specifične znanstvene fizionomije. Dakako, njegov se cjelokupni znanstveni rad kao stručnjaka-geografa ne može dovoljno razumijetl ni ocijeniti ako se izuzme njegovo medicinsko i ostalo obrazovanje. Naime, u svim radovima dra B. Gušića isprepliću se metode i rezultati brojnih prirodnih i društvenih znanstvenih disciplina. Obrazovan kao liječnik, geograf i historik, usto duboko upućen u brojne srodne i pomoćne znanosti, dr B. Gušić može prirodnoj ili društvenoj geografskoj problematici naših kraieva prići sa širinom kakva je upravo svojstvena njegovu radu. Ali bitna značajka te širine interesa rezultat je njegova upravo golemog terenskog iskustva. Gotovo da u našoj zemlji nema veče ili značajnije planine ili sela gdje dr Gušić nije bio i gdje nije istraživao. Izleti na Durmitor, Prokletije, Komove, Maglić, Korab, Šar-planinu, Pind, Rilu, Rodope, Olimp i dr. bili su u svoje vrijeme prava znanstvena i turistička atrakcija. Rezultat tih izleta bio je niz putnih izvještaja i znanstvenih studija. Objavljivanjem sve većeg broja priloga u kojima piše o odnosu rasprostiranja bolesti u određenim područjima, dr B. Gušić postaje osnivač naše medicinske geografije. S iskustvima stečenim na terenu raslo je, razumljivo, i zanimanje za zakonitosti uočenih pojava. Da bi se što bolje shvatila suština te zakonitosti, trebalo je stalno iznova posezati za novom literaturom. I u tom pogledu naš je jubilarac znao naći pravu mjeru. Kupovao je neumorno knjige i čitajući sticao nova znanja. Bogata osobna biblioteka dokaz je njegova znanja, njegova interesa i njegova znanstvenog razvitka.
Godine okupacije proveo je dr B. Gušić najvećim dijelom na prisilnom radu u Njemačkoj. Te su godine godine prisilnog prekida u svakom znanstvenom radu. Međutim, odmah po oslobođenju naše zemlje, dr B. Gušić ponovno se uključuje u svoje ranije zvanje. Sada preuzima katedru otorinolaringologije i upravu Ušne klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Prilikom poslijeratne reorganizacije Jugoslavensko akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izabran je za redovitog člana u razredu za prirodne i medicinske znanosti, i na prvoj skupštini Akademije izabran je za njezina generalnog tajnika. Poslijeratno djelovanje akademika Branimira Gušića Izvanredno je bogato, sadržajno i uspješno. Nakon smrti akademika Dragutina Boranića postoje predsjednik najstarijeg akademijinog Odbora za narodni život i običaje Južnih Slavena, urednik je njegova Zbornika, jedan je od osnivača Odbora za krš i član Savjeta mnogih Akademijinih institucija.
U poslijeratnom geografskom i prirodoslovnom radu akademika Branimira Gušića značajno je da je i u tom vremenskom penodu ostao i dalje vjeran svom ranijem radnom terenu, tj. našim dinarskim planinskim područjima. Često isticana činjenica da u ličnosti akademika Gušića imamo danas najboljeg poznavaoca našeg dinarskog planinskog prostora i njegova čovjeka-gorštaka, postaje u najnovijem vremenu sve očitija. Ovu tvrdnju potvrđuju u prvom redu njegovi brojni radovi i predavanja, u kojima je na svojstven način ulazio i u najsloženije probleme Dinarida, vodeći čitaoca ili sluša oca kroz prostore i vremena, gradeći svoje poglede uvijek na činjenicama. Ti su pogledi ili zaključci uvijek osnovani na temeljitoj analizi aktualnog terenskog stanja, na izvanrednom poznavanju prošlih zbivanja te aplikativnoj noti suvremenih potreba i stanovišta naše najšire zajednice, život ljudi u određenoj prirodnoj sredini i praćenje povijesnih promjena s izmjenama prirodne osnovice kraja te odraza tih promjena u životu stanovništva, njegove su najomiljenije teme. U tom pogledu dolazi do izražaja njegovo suvereno vladanje s povijesnom znanošću, što ćesto manjka našim prirodoslovcima, zatim pomoćnim povijesnim disciplinama, a napose etnologijom i arheologijom.
Od značajnijih poslijeratnih radova akademika Branimira Gašića mislim da je posebno vrijedno istaknuti dva, a to su rasprave »Čovjek i kras« i »Naše primorje«. U oba navedena rada dao je akademik Gušić svojevrsnu sintezu svoga gotovo 50-godišnjeg znanstvenog rada. U tim radovima autor nas živo i uvjerljivo vodi našim kraškim dinarskim terenima. i to od prvih faza postpleistocena, slijedeći u stopu tragove života ovdašnjih gorštaka, isprva kao nomada sabirača, pa kasnije kao lovaca, uzgojivaća stoke i konačno stočara nomada. Oba ova rada napisana su s toliko logičnosti, terenske i povijesne vjerodostojnosti, a uz to s obilnim znanstvenim aparatom, da će sigurno još dugo vremena važiti kao kapitalni i klasični radovi za svaki budući zahvat iste teme.
Posebno omiljena područja zanimanja akademika Branimira Gušića u njegovu poslijeratnom radu jesu Prokletije, Velebit, otok Mljet, Plitvička jezera, Lika i Ravni Kotari.
Prostrani i teški dostupni planinski masiv Prokletlja ima danas u akademiku Gušiću svog najboljeg poznavaoca. U nizu radova o ovim planinama vodi nas naš jubilarne kroz bespuća ovog gorskog kraja osvjetljavajući ga gotovo sa svih stanovišta, od geomorfologije, glacijacije, do etnografije i povijesti ovdašnjeg naseljenja. Sve su to redom pionirski radovi, prvi i jedini te vrste u nas.
Drugo omiljeno područje rada akademika Gušića je Velebit, njegovo primorje i podgorje. Na tom području razvio se akademik Gušić tijekom gotovo 45 godina u pravog »velebitologa«. Tu on poznaje svaki kuk, svaku dulibu i svaku snježnicu. Depopulaciju Velebita i njegovih podnožnih naselja prati gotovo iz godine u godinu, a arhivskim i arheološkim studijem uspio je ovaj kraj osvijetliti od predrimskih vremena sve do najnovije prošlosti. Niz svojih ranijih velebitskih studija vjerojatno će akademik Gušić u skoroj budućnosti sjediniti u cjelovitu monografiju i tako dati svoju konačnu riječ o ovoj tako osebujnoj, upravo jedinstvenoj hrvatskoj planini.
Otok Mljet također je stalno područje znanstvenog rada akademika Gušića. To je vjerojatno uslovljeno dvostrukom činjenicom: najprije, ovaj naš jadranski otok bio je objekt njegove doktorske disertacije iz geografije, i zatim, ovaj je otok doista posebno jedinstven u sklopu našeg jadranskog arhipelaga. Da je zapadni dio ovog otoka u novije vrijeme proglašen nacionalnim parkom, zasluga je također našeg jubilarca.
Dalji objekti njegova Interesa su Lika i Plitvička jezera. Niz godina proučavao je lička sela u podnožju Velebita, o posljednijh nekoliko godina mnogo se zanimao zaštitom Plitvičkih jezera, okolicom Nina i Biograda. Zaštita prirode općenito, zatim neekonomično gospodarenje našim šumama, a napose na kraškim terenima, zauzimaju u njegovu radu također istaknuto mjesto.
Na kraju treba naglasiti da akademik Branimir Gušić i danas kao sedamdesetgodlšnjak pripada našim najaktivnijim znanstvenim radnicima čija se riječ ili pisano slovo pojavljuju na najznačajnijim našim i stranim znanstvenim skupovima ili u knjigama i časopisima. Svi njegovi nastupi pokazuju uvijek i bez izuzetka izvanredno široko znanje i neposredan humanistički interes za čovjeka i društvo u kojem živimo. Istinski oduševljen za znanstvena načela, nepomirljiv je prema svemu što odudara od težnji za sveopći napredak taj principijelni stav pronosi akademik Gušić dosljedno kroz čitav svoj život i to je najljepša karakterna osobina njegova značaja. Uvijek je otvoren, pristupačan, iskren i spreman da svakom pomogne. Svoje opsežno znanje ne čuva za sebe. već ga bogato prenosi na svoje mlađe suradnike. To je sretna okolnost, veliko zadovoljstvo i ponos njegovih učenika i suradnika«. (t.t.)