Hrvatski Fokus
Feljtoni

Dubrovački list ‘Gušterica’ iz 1882. i 1883. (5)

Dubrovačka politička scena

 
 
List "Gušterica", koji je izlazio 1882./1983. godine u 24 broja bio je izrazito srpske i antiaustrijske orijentacije (izdavač: Jozo Flori); dragocjen izvor sa nizom zanimljivih detalja; zasad zagrebimo politiku! Već u prvom broju (4. 11. 1882.) list najavljuje da će izlaziti ubuduće miješanim ćiriličnim i latiničkim pismom; vjerojatno je odustao zbog toga jer je u Dubrovniku tada svega 656 pravoslavaca dok je katolika 10.186. Prvi broj iznosi da se stanovnici Rijeke Dubrovačke bune jer dobivaju službene dokumente na talijanskom jeziku koji malo tko razumije.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/09/HTE_0100.jpg
Miho Pracat
 
U drugom broju je na naslovnici velika osmrtnica i počasni nekrolog Ivanu A. V. Kaznačiću, značajnom dubrovačkom kulturnjaku i političkom Hrvatu, utemeljitelju preporoda u Dubrovniku.
Gušterica broj 10 (15. 3. 1883.) ljuto se brecnula na "Le Moniteur de Rome" koji je napisao da Hrvati katolici u Dalmaciji imaju Narodni list i Katoličku Dalmaciju, dok pravoslavni Srbi imaju Srpski list i Guštericu.
Srbovanju "Gušterice" nema kraja, tako ona piše u istome broju da narod masovno pohađa franjevačke mise jer su na "srpskom"(!), dočim su kod isusovaca (jezuita) na talijanskom.
Jako Gušterica prati vijesti iz Srbije i Crne Gore, raduje se dolasku "čuvenoga" brata Šumadinca Milorada Šapčanina, plače za jezikoslovcem Đurom Daničićem u ukupno tri broja, iznosi detalje atentata na kralja Milana i darove koje prima knez Nikola.
 
Pritužba je Gušterice i na loš rad općine cavtatske. Gušterica od 15. 4. 1883. ulazi u polemiku sa onima koji izmišljaju "narodnost hrvacku". U istom izdanju Dubrovačko pomorsko društvo za upravitelje namjesto pok. A. V. Dropca i pok. Pjerka Vit. Fouqe izabralo je Iva Jelića (poznata kapetanska kuća iz Mlina, talijanaš) i Luja Serragli (počasni talijanski konzul, punac Koste Vojnovića koji je suradnik don Mihovila Pavlinovića i otac Iva i Luja). Oba izabrana su dakle talijanaši. 
U broju od lipnja (br. 15.) Gušterica nastoji osporiti izbor Serraglija i Jelića , tj. smatra ga "ništetnim" jer Komora nema 16 članova koliko ih po zakonu mora biti.
Više puta reklamiraju knjigu "Don Miho na braniku" koja je napad Save Bjelanovića na brošuru "Misao hrvatska i misao srpska u Dalmaciji od 1848. do 1882." don Mihovila Pavlinovića (1831. do 1887.), stvarnog (ne i formalnoga) vođu Narodne (hrvatske) stranke u Dalmaciji koji je maestralno i puku razumljivo razotkrio velikosrpske pretenzije iza maske jugoslavenstva.
Ono što boli pokret srbokatolika jest da nakon vladavine liberala u Austriji konzervativci sa grofom Taafeom žele proširiti izborno pravo na siromašni puk koji diše hrvatski. Srbokatolici imaju gimnazijske profesore, činovnike, veleposjednike ali su zapravo malobrojni; dio elite,posebno brodovlasnici bliski su masonstvu i Englezima. Zato ih zanimaju izbori za zastupnike gdje ne mogu parirati Mihu Klaiću za seoske općine, dok će glavni obračun u borbi za Grad biti sa Perom Čingrijom kojemu će osebujni Supilo pomagati sa listom "Crvena Hrvatska".
Srbokatolici su još moćni u "srezu" veleporeznika gdje su oba njihovakandidata i Luko Zore i Frano Gundulić.
Jačanje seoskih glasača, pogotovo Konavljana koji austrijskim zauzećem BiH dobivaju 4 tržišta, kao pčele 4 cvijeta, naime Grad (Dubrovnik), Cavtat, Trebinje i Herceg Novi Narodna stranka je na dobitku.
Konavljani će dodatno ojačati kada se izgradi željeznica do Zelenike u Boki, a kapitali iz Amerika također poboljšavaju moć njihovu, dočim Dalmacija vene i iseljava kroz krizu vinogradarstva uslijed bolesti vinove loze i uvoza talijanskih vina (pogrješni politički i vojni pakt sa Italijom), te propasti jedrenjaka.
 
Takvo stanje će proširiti među mladima jugoslavenske i srbofilske ideje. Boravak nadvojvode Rainerija, zapovjednika austrijskoga domobranstva u društvu sa baronom Stjepanom Jovanovićem (umro 1885., sa generalom Filipovićem zaposjeo BiH, bio zapovjednik Dalmacije, gušio bunu u Krivošijama u Boki, sahranjen na Gospinom polju) kod dumana (časnih sestara) Anćela na Pilama je listu zanimljiv, vidjet ćemo zašto. Sestre Anćele osnovala je Paola de Rosa 1840. (sv. Marija Krucifiksa de Rosa); biskup dubrovački Toma Jederlinić ih prima 1853. u četvrt Pile.
Časne su osnovale sirotište, pa školu, pa preparandiju. Djecu žensku su podučavale u talijanskom jeziku, pa su na tom jeziku Nadvojvodi i odgovarale. Dobri starac ih zapita zar ne umiju govoriti materinjim jezikom i doda da će ih sve razumjeti jer razumije slavjanski, ali ga ne zna govoriti.
 
To je u 24 broja jedina gesta koja se svidjela Gušterici od Austrijanaca. Kasnije su za Kraljevine Jugoslavije uslijed poremećenih odnosa sa Italijom zbog pretenzija iste na istočnom Jadranu Anćele bile proganjane. Članak "Dolje s krinkama" je interesantan. "Govore Vam: varaju vas! Ko vas vara: dali Rafo Pozza (gradonačelnik niz godina, pa i na izborima 1882. i 1884. g., op., T.T.) i Pero Čingrija (načelnik 1879. – 1882., te 1899. do 1911., jedan od utemeljitelja novoga kursa i krivac Riječke rezolucije op., T.T.) kad vojšte da izađe Klaić u izborima na vanjskom kotaru gdje je kako još dan danas stvari stoje, nemoguće da prodre čisto srpski kandidat; da li oni, koji, dok im Pozza i Čingrija nude da biraju svoga čovjeka (gosp. N. Boškovića) ili jednog što zaslužuje radi svoje prošlosti i svojijeh načela njihovo potpuno povjerenje (gg. S. Castrapelli, I. Gjurić) ostentativni biraju gosp. Luja Serragli koji se je u svakoj prigodi pokazao odlučan protivnik svega onoga  što je narodno i našem srcu milo,i koji nam niječe i samo srpsko ime  kojim se mi najviše ponosimo i dičimo? Sad pitamo gdje su varalice?"
 
Kako izgleda politička borba u malom mjestu neka posvjedoči otok Lopud, jer iz lista se tuže u članku "Gušterica na Lopudu" da Veliko vijeće sastavljeno od m. p. Paroha (župnika), Načelnika, Općinskoga Tajnika, Liječnika, Ljekara(?), Primalje, Učitelja, Predsjednika mjesnoga školskoga vijeća, Odvjetnika, Ravnatelja poštar(!)skoga ureda, Zapostata Gjorgjina (Giorgi su dubrovački plemići koji su imali ljetnikovac na otoku i krasan park – Mayneri Giorgi ubijen od partizana bez razloga, ili možda iz materijalnih razloga). Pobirača poreznoga, Kamatnika, itd. jednoglasno da lopujska učiteljica nema primati "Guštericu". Ta je odluka bila priopćena učiteljici po općinskom čaušu Đonoviću". Time se krši svakako sloboda tiska i demokratska prava individue, a baš na Lopudu je Miho Pracat veliki bankar i broodovlasnik nakon niza mladenačkih neuspjeha i razočaranja videći guštericu da svladava nemoguću zapreku iz trećega puta, i on treći puta prionuo ponovo poslovima.
U prvom broju baš time objašnjavaju ime časopisa.
 
(Svršetak)
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Antun Gustav Matoš u Sarajevu (1)

hrvatski-fokus

SINARKIZAM – Krojenje svijeta (4)

HF

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (1)

HF

HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA (11)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više