Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba Tee Morić Šitum “Metanoia – Bezdan”

Tea se dulji period okrenula figuraciji s posebnim naglaskom na motive mora i planina te urbanih motiva

 
 
U Hrvatsko francuskoj udruzi – Alliance française de Split u petak, 25. rujna 2020. otvorena je izložba Tee Morić Šitum pod nazivom „Metanoia – Bezdan“. Kustosica izložbe Dora Derado u katalogu izložbe piše: „Tea Morić Šitum iznova se okreće apstraktnom likovnom izričaju u svom slikarstvu, ponekad s ciljem propitivanja vlastitih kreativnih granica, a ponekad s ciljem duhovnog istraživanja. Koketirajući s apstrakcijom za vrijeme umjetničkog sazrijevanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Tea se dulji period okrenula figuraciji s posebnim naglaskom na motive mora i planina te urbanih motiva, uz povremene, iako vrlo pronicljive, psihološke studije ljudskog lika.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/09/tea_moric_situm_bezan_metanoia1.jpg
Radeći u ciklusima, kroz intimni umjetnički eksperiment, istraživala je vlastite dosege, interese i potencijale. Tea se u konačnici, kroz postepenu stilizaciju prvenstveno motiva mora, neba i planina te njihovo prožimanje i pretakanje, vratila apstrakciji u ciklusu „Metanoia – Bezdan“.
U grčkoj mitologiji božica Metanoia slijedi Kairosa, boga sretnog trenutka poznatog po slavnom čuperku kojeg je potrebno uhvatiti prije nego što nam nestane s vidika, a prilika ostane propuštena. Na prvi pogled Metanoia se doima kao božansko utjelovljenje žaljenja za propuštenim trenutkom, donositeljica očaja i grižnje savjesti. Međutim, drukčije tumačenje odnosa između ovih dvaju božanstava ukazuje na neprestani proces osobnog rasta kroz refleksiju.
Kada nam Metanoia pristupi nakon što nam Kairos pobjegne , ona ne uzrokuje samo naglu promjenu u razmišljanju povodom nesreće, propuštene prilike ili druge životne okolnosti, ona omogućuje samospoznaju. Ona pruža mogućnost postavljanja pitanja kao što su: što mogu drugačije napraviti slijedeći put? Što mogu izvući iz ove situacije? Čemu me ovo naučilo? Kako mogu postati bolja osoba?
Alternativna interpretacija poistovjećuje izraz metanoia s bezdanom, beskrajnim ponorima i provalijama. Ako se pitanja poviše previše shvate negativno, takva interpretacija ima smisla. No, tome ne mora biti tako. Ona ne moraju voditi u negativnu spiralu, u auto destruktivni ponor sumnje, samosažaljenja, očaja i grižnje savjesti. Umjesto toga, putovanje u takav bezdan može postati gotovo šamansko putovanje u dubinu vlastite psihe pri čemu se ona rastače i ponovno gradi – a psihopomp – putnik između duhovnog i zemaljskog svijeta, pojedinac, umjetnik – vraća se na svjetlo dana mudriji i agilniji, spreman uhvatiti Kairosa slijedeći put kada ga ugleda.“
 
Apstraktna djela u ovom ciklusu odjekuju ranijim motivima, ali su suštinski bitno udaljena od njih. Proces redukcije izvorno prepoznatljivih motiva trajao je iznimno dugo; moglo bi se čak  reći da je cijela Teina slikarska karijera niz izranjanja i uranjanja u domenu eteričnog. Sa svakim valom rada, redukcija je bivala sve veća, a s njom i stupanj emocionalne i umjetničke zrelosti. Otac apstraktnog slikarstva Wassily Kandinsky napisao je: „U svakoj manifestaciji nalazi se sjeme stremljenja ka apstraktnom, nematerijalnom. Svjesno ili nesvjesno, oni slušaju Sokratovu zapovijed – spoznaj sebe samog Svjesno ili nesvjesno, umjetnici proučavaju i dokazuju svoj materijal, dovodeći u ravnotežu duhovnu vrijednost onih elemenata s kojima imaju posebnu privilegiju raditi.“
 
Koincidentno ili ne, svjesno ili nesvjesno, Tea je oblikovala sebe u procesu eksperimentiranja i proučavanja akrila jer proces samospoznaje nalik je procesu građenja slike, a posebice onih unutar ciklusa „Metanoia – Bezdan“. Njihovim pomnijim proučavanjem, uočava se ritam boja koji je nastao upravo zahvaljujući gestualnom radu (oštrim potezima kista, razvlačenjem boje rukama, grebanjem noktima, itd.)
U ovom ciklusu Tea se pronašla u gestualnom slikarstvu nalik apstraktnom ekspresionizmu. Radeći u akrilu kojim je mogla manipulirati na platnu, podjednako kistom, rukama i raznim drugim alatkama, pokušavala je postići ravnotežu između sklada i kaosa. Kaotičnost i frenetičnost slikarske geste profinjeno je izbalansirana pomnim odabirom palete boja koja su na nekim mjestima tonski usklađene, a na drugima komplementarno kontrastirane. Gestualni rad omogućio je ovoj slikarici potpuno slobodno izražavanje i istraživanje, a ritmičnost slika, vidljiva u obrascima linija i boja, prenosi barem dio ovog transcendentalnog stanja na promatrača. Uočljiv je još jedan obrazac – neprestani eksperiment s lazurom. Svaka slika u ciklusu nastajala je u slojevima; postepenim, ciljanim dodavanjem tonova i slojeva akrilnih boja, ispočetka prozračno, a kasnije u gustim, punim nanosima, čime se postiže dojam dubine usprkos nedostatku formalne perspektive. Takva slojevitost ukazuje na umjetničku intenciju koja prožima cijeli ciklus.
 
Tea Morić Šitum (1987.) nalazi svoj slikarski izraz u bogatoj paleti boja i ekspresivnim potezima kista. Njezino slikarstvo odraz je višegodišnjeg umjetničkog eksperimenta koji je započeo s fotografijom tijekom srednje škole, a kroz studij se proširio na područje performansa i digitalne fotografije da bi se naposljetku pronašla u slikarstvu. Po završetku studija Likovne kulture pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine, posvetila se upravo slikarstvu (iz iskrene ljubavi, ali pomalo i iz razigranog dalmatinskog dišpeta) shvativši stajalište suvremenih umjetničkih struja – da je slikarstvo passé. Pristupajući slikarstvu kao svojevrsnom eksperimentu, ali ujedno i igri, produbila je svoj umjetnički izraz kroz ukupno 10 samostalnih izložbi, ali i sudjelovanjem na preko 20 žiriranih grupnih izložbi, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Na ovoj putanji je pokazala kako se tradicionalne slikarske tehnike ipak mogu prilagoditi potrebama, estetici i duhu suvremenog društva, kako paletom boja, (pre)oblikovanjem tradicionalnih motiva i kroz poruke koje se skrivaju pod gustim nanosima boje. Izuzev slikarstva, njezina radoznalost joj je omogućila i ponešto kustoskog iskustva. Tea je idejna začetnica „Splitske tiramole“, manifestacije koju je organizirala 2006. i 2007. godine, a koja opstaje do danas. Nastavila je bogatiti svoje iskustvo u ulozi voditeljice Galerije Centra za kulturu Bol na Braču (2010.), ali i kasnije kroz suradnje u organizaciji više grupnih izložbi među kojima se ističe „Natura maris“ (Split, Hrvatska – Vannes, Francuska, 2015.). Svoje znanje nastavlja bogatiti sudjelovanjem na radionicama likovne kritike, likovnim kolonijama te angažmanom u likovnom i kulturnom životu grada Splita (primjerice, izradom godišnje nagrade „Vinka Luković“ Udruge Mi za promociju i razvoj volonterstva, 2016.-2017.). Članica je HDLU-a i HULU Split, te je odnedavno dobila status samostalne umjetnice kao punopravne članice Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Izložba će biti otvorena do 15. listopada 2020.
 

Nives Matijević

Povezani članci

Umjetnik kod Meštrovića

HF

Svođenje računa

HF

Strah od riječi

HF

Molitva za opstanak

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...