Hrvatski Fokus
Religija

Crkva u Hrvata dobiva novoga nad-nadbiskupa

Novi nad-nadbiskup imao bi pod sobom i svu katoličku pastvu

 
 
Nakon što je predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković u duhu one svoje poznate uzrečice Mogu što hoću, pod svoje diktatorske skute stavio svojim djelom odnarođeni HDZ, potkupljeno i ucijenjeno članstvo i dužnosnike, detuđmanizirani HDZ, hrvatske institucije poput vojske, policije, sudstva, pravosuđa, sredstva javnoga priopćavanja, političke partnere svoje antihrvatske orijentacije i tzv. žetončiće iste sorte i vonja, na red je došao puno lakši zalogaj. Katolička Crkva u Hrvata.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/09/565698_Cfakepath0cbf146feb704dfc83794449fe284ce21.jpg
Od svojevremenoga prikazivanja grijeha struktura vladajućih, vrhovi  Katoličke Crkve u Hrvata pokazali su zavidnu pokornost i snishodljivost prema liku i djelu diktatora i antihrvata Plenkovića. Čak nakon što je biskupe, nakon što nisu progutali Istambulsku konvenciju s tzv. interpretativnom izjavom optužio i ponizio da ne znaju ni čitati ni pisati. Nastavak Istambulske konvencije nastavno možemo danas pratiti definitivnim uvođenjem rodne ideologije udomljavanjem djece od strane homoseksualnih parova, unatoč legitimnog zakona koji tako nešto ne dopušta. No, tu je zato Ustavni  sud sastavljen poglavito od dvije antihrvatske partije HDZ-a i SDP-a koji će sve amenovati. Nastavno možemo pratiti Marakeški sporazum kojim će se novim različitim oblicima naseljavanja i uvoza imigranata, a to je svakim danom sve vidljivije, mijenjati nacionalna i vjerska struktura hrvatskoga društva.
 
S druge strane Hrvati napuštaju svoju domovinu – s obiteljima (blizu deset posto stanovništva u Plenkovićevoj eri meda i mlijeka!)  Nitko ih ne zaustavlja ni poziva da se vrate! Ne zaboravimo različite antikatoličke udruge koje su obilno financirane od Ministarstva kulture i Plenkovićeve pouzdanice Obuljen – Koržinek. Plenkovićeva lijeva ujdurma već dugo vremena, bez nekog opipljivijeg otpora njega  i njegova tobože demokršćanskog HDZ-a, zahtijeva izbacivanje vjeronauka iz škola i svekolike katoličke simbolike kao da u ovoj državi ne živi (još uvijek?!) blizu 90 posto katolika. Do kada?! Nisu li hrvatski branitelji branili svoju domovinu s krunicom oko vrata?! Ili možda sa zvijezdom petokrakom obučeni u odjeću duginih boja! Katolička Crkva, slabo, mlitavo ili nikako ne reagira na pojave obnove elemenata titoizma, komunizma, lažne prikaze bliže hrvatske povijesti, snimljene i nagrađivane filmove koje financiraju Plenkovićeve vlasti, a u kojima se blati Katolička Crkva u Hrvata te napose blaženi Alojzije Stepinac. Pače, vlasti i njima podređeni mediji hvale ih, slave, propagiraju, nagrađuju, uvode u školske programe! Ono malo hrabrih i čestitih pojedinaca koji se tomu protive, ne mogu puno promijeniti, ali mogu dobiti po prstima i od službene Crkve, koja, opravdavajući se prema vlastima, opovrgava te stavove privatnim mišljenjem autora.  Potpuno je nejasno kako to da se na različite objede ne pripremaju izjave za javnost, organiziraju tiskovne konferencije, okrugli stolovi?! Može li se vratiti duh hrvatske katoličke akcije i hrvatskog katoličkog laikata?
 
Ohrabren bratskom ljubavlju s koalicijskim partnerom Miloradom Pupovcem, njegovom strankom SDSS-om i tri odlučna zastupnika za tankom ali sigurnom saborskom većinom, Plenković kreće u ekumenske pohode mirenja, bez ikakvih načela, uvjeta, pravde i pravičnosti, brkajući uzroke i posljedice, kako prema stranci ratnih zločinaca Raškovića, Hadžića, Stanimirovića (SDSS-u)  tako i susjednoj državi Srbiji koja se nikada nije ispričala za tisuće mrtvih, ranjenih, nestalih, uništena naselja i gradove, uništenih preko 700 objekata Katoličke Crkve od čega u potpunosti stotinu crkava, krađe i otimačine… Nažalost, u tu blasfemiju uključio je i neke neupućene  ljude koji u svom neznanju, jadu i čemeru, ali i koristoljublju,  misle da čine Bogu (čitaj Plenkoviću) bogougodna djela! Hvala Bogu da je hrvatski narod, koji nikada nije bio protiv mirenja i praštanja u kršćanskom duhu, dobro shvatio kuda vodi ovaj Plenkovićev antihrvatski cirkus. Ili se možda varam?!
 
Vratimo se na Katoličku Crkvu u Hrvata. Svaki put kada se pripremaju izbori vladajućem HDZ-u, koji među inim, uz hrvatstvo glumi i demokršćanstvo, potrebni su glasovi katoličkog puka. Tako je bilo zadnji put tako će biti i za buduće lokalne izbore. (Bez brige u to vrijeme će se colid 19  /opet/privremeno povući prema nalogu tzv. epidemiološkog stožera?!) Preko svojih, gotovo svih javnih medija, bombardira se javnost kako je HDZ branitelj kršćanskih i inih vrijednosti, koje tobože oni drugi ne poštuju i žele ih ukinuti, a da se to ne dogodi, tu smo mi. Mi smo jamac vaše vjere u Boga i Crkvu! Plenković i njegovi poltroni, poput ljigavog akademika Reinera, (zvanog istambulac) stalni su gosti biskupa (ne svih) i njihovih rezidencija u kojima se međusobno časte. Ili  u prvim redovima prisustvuju svetim misama, slavljima, procesijama. Sve do novih Istanbulki, rodnih ideologija, udomljavanja, velike ljubavi i humanizma prema imigrantima, interpretativnih izjava, tzv. povorki ponosa, duginih obitelji i boja te  sličnih događaja. Jer, tada Plenković ima prioritetne obveze prema svojim naredbodavcima, koji dakako nisu demokršćanske orijentacije, pa ga ne će previše zanimati nauk u Krista i pozicija Katoličke Crkve u našoj Domovini. Najmanje katolički biskupi! Tada su Plenkoviću važnija čak i  umovanja Jelene Veljače od biskupa. Osim što dio naših biskupa ne zna čitati ni pisati on je sklon zaboravljanju. Što ćemo – godine i prilike čine svoje!
 
Gdje je odlučnost i sljedništvo nastavljača Stepinčeve Crkve?
 
Zadnji Plenkovićevi pohodi u Mostar, gdje je nazočio ustoličenju Petra Palića, novoga mostarsko–duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko–mrkanske biskupije, uz nazočnost neizbježnog predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čorića te prisustvo imenovanju Ante Jozića nadbiskupom i nuncijem Svete Stolice u Bjelorusiji te tim povodom razgovorima premijera i njegova ministra vanjskih poslova Grlić-Radmana s državnim tajnikom Svete Stolice Petrom Parolinom, pokazatelj su, osim neizbježne diplomatske prakse  i šireg pozicioniranja  Katoličke Crkve u Plenkovićevu promidžbenu orbitu. Kod prvoga susreta u Mostaru nitko nije spomenuo bolne činjenice nestanka, bez povratka, Hrvata s prostora tzv. Republike Srpske, veoma ilustrativno prikazane u knjizi razgovora banjalučkog biskupa Franje Komarice s njemačkim novinarom Winfriedom Gburekom: Skidanje maski te potpunim neuspjehom hrvatske diplomacije, Plenkovićeva i  Čorićeva HDZ-a za provođenjem jednakog ustavnopravnog položaja Hrvata u BiH. U drugom susretu, kako izvještavaju mediji, premijer je ocijenio da su odnosi Hrvatske i Vatikana izrazito dobri i puni međusobnog poštovanja i suradnje, pa je dodao da je s talijanskim kardinalom razgovarao o situaciji u susjedstvu te o europskim i globalnim temama.
 
Ministar Radman je pak naglasio da učestali sastanci govore o jačanju diplomatskih odnosa Zagreba i Svete Stolice. U izjavi za medije dodao je da se razgovaralo i o kanonizaciji blaženoga Alojzija Stepinca! Što su razgovarali o toj temi bez prisustva srpskoga, prema papi Franji velikog patrijarha Irineja, nije hrvatskom puku poznato? Niti što je na tu, papi Franji odioznu temu, izjavio državni tajnik Svete Stolice?! Nitko papu nije pitao nosi li još vonj prema svakom onom Hrvatu koji bi ga pitao na temu odgode Stepinčeve kanonizacije!  Radman je još dodao da je bilo riječi o pozivu papi Franji – latino američkom aktivisti i teoretiku prakse oslobođenja (op.a.),  nakon Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.  (?!) da posjeti  Republiku Hrvatsku. Tko poziva, zašto poziva, u čije ime poziva ni riječi? Može li to naštetiti ekumenskim nastojanjima pape Franje i poslovima sa srpskim velikim patrijarhom Irinejem, danas zacijelo najvećim mrziteljem i protivnikom svega hrvatskog? Naš narod bi rekao: našla krpa zakrpu!  Posjet Crkvi u Hrvata, moš mislit?! Valjda bi čelnik  Svete Stolice  prvo trebao posjetiti pravoslavne prestolnice: Beograd, Banja Luku i Moskvu. Inače, kako je naglasio premijer sastanci su održani u duhu prijateljstva, međusobnog uvažavanja i suradnje na rješavanju globalnih problema. I da ne zaboravim za mir u svijetu i čuvenu miroljubivu i aktivnu koegzistenciju – moj dodatak.  Dobro poznato.
  
Nakon svega vidljivoga glede velikog interesa premijera Plenkovića za Katoličku Crkvu u Hrvata bilo bi dobro da  vrh naše Crkve iznađe mogućnost, da kad već premijer ima sve pod paskom, da ne bude uskraćen na planu upravljanja katoličkom pastvom. Stoga predlažem da se premijera Plenkovića imenuje novim nad – nadbiskupom bez (uske) teritorijalne nadležnosti, dakle globalističkog djelokruga nadležnosti. Ustoličenje bi proveo zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, a prije toga čina trebao bi objasniti hrvatskim katolicima (i biskupima) je li svojevremeno dao potporu odluci aktualnog pape za prekidom, već dovršenog, postupka kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Puno se o tome šapuće i priča u kaptolskim i širim krugovima Crkve u Hrvata.
 
Ustoličenju novoga nad – nadbiskupa svakako bi trebao nazočiti i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, koji u zadnje vrijeme na sva usta blagoslivlje i hvali novoga nad – nadbiskupa i svakako svjetovni patrijarh Milorad Pupovac. Za tu prigodu ustoličenja novi nad – nadbiskup bi pozvao i članove Nacionalnog vijeća HDZ-a. Svečanost bi se mogla održati 1. prosinca ove 2020. godine.  Na kraju možemo samo blagodariti!
 

Mijo Ivurek, Hrvatski tjednik

Povezani članci

Novi “osječkopoljski i baranjski vladika”

HF

Blaženi Gracija iz Mula u Boki Kotorskoj

HF

Za bolje upoznavanje i istraživanje “Knjige psalama”

HF

USKRSNA JAJA – Tucak

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...