Vlast se boji opravdanoga gnjeva, otpora i bunta U gromkoj tišini, U prividnom miru, S rane jeseni, Ljeta gospodnjeg 2020., Iz nagomilanog bijesa, Iz opravdanog gnjeva, Iz nestalog povjerenja, Iz nemoći i očaja, Iz društvenih podjela, Iz neosnovane mržnje Stvarala se nesigurnost, Rađao se opravdan strah. Pod napadom korone, Moćnog, nevidljivog neprijatelja. Strah i nesigurnost rastu. Nitko nikome ništa ne vjeruje. … Mladi bježe iz zemlje. Odlijevaju se mozgovi. Siromašni siromaše, Bogati se bogate. … U privatnim klubovima, Elite i “elite” se druže, Uz iće, piće, kurve. Prljava se lova broji Brojačem novca, Iza šanka, bez barmena. … Neki se uhićuju. Nekima se sudi. Gazda je dobio jednu, Od mnogih parnica. Troškove uzaludnosti, Svih uhićenja i suđenja, Odštete za “sumnje” Narod će platiti. Htjeli smo cirkus. Cirkus imamo. U tom cirkusu. Uz vješte akrobate, Trikove, varke i opsjene, Nisu samo klauni tužni. Tužan je hrvatski narod. … Hrvatska nije onakva, Kakvu smo stoljećima sanjali, Za koju smo se borili, Za koju su umirali. Mladi, stari, Domaći i stranci. Za slobodnu, suverenu, Neovisnu, demokratsku. Modernu, pravnu, poštenu, Pravednu i našu Hrvatsku, Uvijek smo spremni “pasti travu” i umrijeti. … Ta spoznaja nas “ubija”. U nama jača gnjev. U nama budi otpor. Stvara se i širi bunt. Tinjaju vruće iskre. Pod egidom “slobode”, S platforme “demokracije”, Pod kapom indoktrinacije, Uz slabo obrazovanje, Uz nedovoljan odgoj, U općoj i posebnoj bijedi, U jadu i boli pojedinca, U času njegova “pomračenja”, Kalašnjikov je jedino rješenje. … To je bila velika pogreška. To je naš propust i grijeh. Epilog: Jedan mrtav, Jedan teško ranjen. Obojica na početku života. Nisu se nikad sreli. Nisu se poznavali. … Na Trgu Svetog Marka, Pucano je na vlast. Trg se sada zatvara, Sa svih strana svijeta. Na trgu su duge cijevi. Policajci u pancirkama, Pod punom ratnom opremom. … Vlast se boji svojeg naroda. Ankica Benček