Hrvatski Fokus
Hrvatska

Posljedice njemačke ofenzive “Westbosnien”

Ofenziva na Kozari – 10. lipnja – 18. srpnja 1942. i "čišćenje terena" do 30. srpnja 1942.

 
 
U svibnju 1942. i mnoga su druga mjesta u Bosanskoj Krajini i Podgrmeču pala u partizanske ruke, poslije čega je uslijedila velika njemačka ofenziva „Westbosnien“ sa zadaćom da te krajeve „očisti“ od partizana. Poslije pada Prijedora u partizanske ruke u svibnju 1942., porušenih prometnica i važnih industrijskih kompleksa, uslijedila je velika ofenziva na Kozari od 10. lipnja do 18. srpnja 1942. U ofenzivi pod njemačkom komandom sudjelovale su talijanske, ustaške i domobranske snage te oko dvije tisuće četnika pod vodstvom Uroša Drenovića i Vukašina Marčetića, a u blokadi rijeke Save pripadnici madžarske riječne flote. Ukupan broj svih jedinica iznosio je oko 72.000 vojnika.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/10/Djeca_iz_Jastrebarskog.jpg
U operaciji je sudjelovala i avijacija. S partizanske strane, prema njihovim podatcima, sudjelovalo je oko 2.800 – 3.000 boraca čiji su redovi bili popunjeni „omladincima s vojno-političkih kurseva“. Partizanske snage s narodom u zbjegovima prema unutrašnjosti planine bile su suočene sa svim vrstama nestašica i bez krova nad glavom. Većina sela koja su do tada bila kao logističke baze za partizane ili četnike bila je popaljena ili uništena, tako da je narod bio prisiljen napustiti planine i spustiti se do okolnih prometnica, a partizanske snage u više su navrata pokušavale proboje u kojim je, prema njihovim procjenama, stradalo više od polovice boraca.
 
Sama ofenziva počela je 10. lipnja i trajala do 18. srpnja, a iza ofenzive uslijedilo je „čišćenje terena“ do 30. srpnja. Poslije operacije na Kozari Nijemci su odustali od operacije u Podgrmeču, računajući da je glavnina partizanskih snaga s tog područja uništena na Kozari. Evo što je navedeno u knjižici Kozara. Povodom 20. godišnjice ustanka na str. 34.: »Iako ovaj plan nije bio u cijelosti ispunjen, narod se svojim vlastitim očima uvjerio u to da je vojska poduzela sve što je bilo u njenoj moći, a to je s moralno-političkog stanovišta bilo ravno uspjehu. Tu i leži objašnjenje činjenice da Kozara ni poslije strašne tragedije nije pokleknula. Iz ovoga se zapravo vidi koliku je tragediju doživjelo civilno pučanstvo, posebice djeca, žene i starije osobe, kojih je bilo u zbjegovima, pod vedrim nebom, tijekom više mjeseci oko 80.000, od čega oko 15.000 – 20.000 djece. I, eto, to su bila ta kozaračka djeca koja su poslije završila po raznim logorima i prihvatilištima, među kojima je bio i Dječji dom za ratnu siročad u Jastrebarskom, koji je napao IV. kordunaški partizanski bataljon 26. kolovoza 1942. Odveli su sa sobom stariju djecu, koju su smjestili u partizansko dječje prihvatilište Srpska Jesenica, mjesto na putu Krupa – Sanski Most. Manju su djecu ostavili po šumama u okolici Jastrebarskog pa su ih seljaci iz okolnih mjesta skupljali i ponovno dovodili u dječje prihvatilište u Jastrebarskom. Poslije su mnoga bila udomljena u obiteljima diljem Hrvatske«.
 

Ante Beljo

Povezani članci

OBEĆANJA I PORUKE – Što veći optimist – to bolji političar

HF

Predsjednički izbori

HF

Od Šešelja veći je problem hrvatska nagodbenjačka politika

HF

Istanbulska konvencija je nasilje nad ženama

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...