I pitoma riječ prvoga susjeda otrovom ujeda Zaborav čovjeka često muči pa i u starosti o životu uči. Oslonac na prijatelja najčešće je samo želja. Tko želi dočekati novo doba, neka i staro proučiti proba. I mali, marljivi mravi čovjeka uče kako se dom pravi. U strahu od nevidljivog virusa korone čovjek i na suhu u zemlju tone. U slobodnoj državi Hrvatskoj još se za slobodu bije boj. Tko se ruga prijatelja bijedi, nek radije pomogne, jer to više vrijedi. Ponekad i djeci vjerovati treba kao tvrdnji da im ostvarene želje darovi su Neba. Ne plaši se ni vatre, ni vode, već života kad nevolja ode. I u kašu od otrova zlobe dobri ljudi šećera udrobe. I pitoma riječ prvoga susjeda otrovom ujeda. Gdje se svjetla od ljubavi trnu, pretvori se i dan u noć crnu. Što si vatri bliže, plamen brže do tebe stiže. Podmetnutu vatru kiše s Neba satru. Kad se braća u nevolji slože, samo Bog ih rastaviti može. Ni jezikoslovci uvijek nisu s pravopisom na visu. Pravopis se i u Domovini počesto mijenja pa ni njegovi tvorci nisu uvijek istoga mnijenja. Koga tuđe boli ne brinu, ni vlastite mu kada-tada ne ginu. Sve se mijenja, sve se kreće, ali ljubav za Dom – ne će. Ili grmi, ili tuča pada – optimist se uvijek suncu nada. Malkica Dugeč, 8. 10. 2020.