Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Štetna uloga visokih predstavnika

Visoko predstavničko brutalno etničko čišćenje kršćana

 
 
Sve je manje izmiješanih nacionalnih i vjerskih boja na bosanskohercegovačkom u vjerskom ratu slikanom, u Daytonu dorađivanom, a u Den Haagu po pristiglim naftnim dolarima iz islamskih zemalja, pa gotovo dovršenom mozaiku. Umjesto obećavanja da će se vratiti slika stare Bosne i Hercegovine, ono je svakim danom nova jednobojnija, slika nove daytonsko-haaške Bosne i Hercegovine. I ako je politika ispunjena lažima i lažnim obećanjima, koja je teško ispuniti i u homogenijim društvima od bosanskohercegovačkog, ipak laž je glavni način "gradnje" i "održavanja" zemlje koja pred cijelim svijetom propada, i nitko joj ne prilazi da joj istinom pomogne i spasi je. Naprosto za spas nije ni stvorena u Daytonu, već kao neki u svijetu nezabilježen projekt, za propast. I to propast u što većim mukama i bolovima, stradanjima i progonima.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2020/10/b030129c.jpg
U što većem broju ubijenih, prognanih, silovanih, u potocima krvi i rijekama suza. A to je vidljivo i svim njenim tvorcima u Daytonu, čuvarima Visokim predstavnicima u Bosni i Hercegovini, i onima koji su u raspadu komunizma vidjeli priliku stvaranja prve muslimanske države na europskoj periferiji. U vjerskom beha ratu, obojeni prostori u jednu nacionalnu i vjersku sliku, progonom i etničkim čišćenjima, danas su sve jednonacionalniji i jednovjerskiji, po uzoru islamskih zemalja, i to onih najradikalnijih koje su se svim sredstvima i načinima tijekom beha vjerskog sukoba uključile na muslimansku stranu u stvaranju svoga islamskog entiteta. Bosanskohercegovački narodi vide, kako je kazao bošnjački ratni general Jovan Divjak nakon što je doživio u vojnim uredima opomene da se tu pozdravlja sa "mehraba" i "selam elekium" otpozdravljajući sa "alekium selam" da je "sve otišlo helač". Visoki predstavnici svojom šutnjom prisiljavaju kršćane da to prihvate, i da se time, i svim drugim načinima koje Bošnjaci koriste, islamiziraju, ili odu van.
 
Nije li to visoko predstavničko brutalno etničko čišćenje kršćana, poglavito katolika, na koje su sami agresirali tenkovima, smjenama legalno izabranih hrvatskih predstavnika, pljački hrvatskih banki, i svekolikog ebespravljivanja, ravni onima kroz kakve su prošli Hrvati u vrijeme zloglasnog turskog zuluma. U takvoj Bosni i Hercegovini koju su Srbi i Muslimani podijelili u Beogradu, u ratu granice ozidali, svijet im zločine priznao i legalizirao, na tom političkom, vojnom, kulturnom, vjerskom i civilizacijskom dvodijelnom igralištu traje najbrutalnija igra bez granica. Velikosrbi i velikomuslimani čine sve da i zadnji trag, znak, simbol one treće hrvatske strane trajno nestane, i svoje ograđene torove homogeniziraju u jednu naciju i vjeru, na jednoj strani u srpsko pravoslavnu na drugoj u muslimansko islamsku. Velikomuslimani se ugledaju na velikosrbe, i obrnuto, hvaleći se jedni drugima, i svijetu, čiji je grad islamskiji ili srpskiji.
 
Svijet kao da uživa u njihovim crnim natjecanjima, ne svirajući nikada i nikakav prekršaj, ne pokazujući čak ni žuti karton velikosrpskim i velikomuslimanskim igračima. A prekršaja je svakim danom uvijek za crvene kartone, no sudije u osobama Visokih predstavnika ne sviraju prekršaj, budući da i sami igraju prljavo i rušilački, čime postaju dvanaesti igrač, u zavisnosti od potrebe, jednom u velikosrpskoj drugi put u velikomuslimanskoj ekipi. Zbog toga je sudbina hrvatskog naroda svakim danom upitnija, nepovoljnija, u najvećoj mjeri zbog stalnog isključivanja ili namještanja svojih igrača na hrvatska mjesta. Dovikuju se, stoga, ni od koga ometani lideri secesionističke republike srpske i centralističko unitarističkog muslimanskog federalnog entiteta, upoznavajući svijet o onom šta su uradili i šta kane učiniti sa osvojenim teritorijima. Je li samo neki grad malo više srbijaniziran ili islamiziran odmah druga strana svoj teren čisti i mete ostatke one druge, a napose one treće hrvatske strane, koju su u Beogradu dogovorili da će je istrijebiti sa beha zemlje.
 
Čelnik beha Srba tvrdi, s pravom i razlogom, na temelju slike, "Sarajevo je potpuno muslimanski grad, kao što je Banja Luka naša“. I potpuno je u pravu, i to je rijetka istina koju je javno kazao i priznao u svom političkom radu srpski član beha Predsjedništva, koje čine još dva bošnjačka. Naravno bez hrvatskog predstavnika, jer i on je isključen iz igre, kao i u mnogim drugim igrama koje se igraju na bosanskohercegovačkom terenu. Šutnja druga dva bošnjačka beha Predsjedništva na ovu tvrdnju samo je potvrda da je to strašna istina. Nisu samo iz ta dva beha grada protjerani i u njima poubijani Hrvati, kako bi bili etnički i vjerski čisti i slicni jedan drugom kao jaje jajetu. Svi drugi, nekadašnji beha gradovi, a danas srpski ili muslimanski, su kao Sarajevo muslimanski i kao Banja Luka srpski. Vide to i svi oni koji Bosnom i Hercegovinom vladaju bilo na daljinski ili u okupatorskim osobama Visokih predstavnika, ili djelitelji "pravde" iz haaške kuće zloćudne nepravde. Svi oni vide te srpsko muslimanske gradove koji se takmiče u progonu hrvatskog naroda, i uživaju u takvim jednonacionalnim i jednovjerskim slikama, koje zasigurno ne bi bilo moguće oslikati bez Holbrookea, Ashdowna, Petritscha, Bildta, Schwarz-Schillinga, Haaškog tribunala, i dakako bez naftnih dolara iz islamskih zemalja kojima su prostorije suda u Haagu pretrpane, i od njihove količine u džepovima "sudaca" čak ovisi i cijena nafte na svjetskom tržištu. Zna to i Dodik i zbog toga i kaže da će u Bruxellesu reći kako je "intervencionizam međunarodne zajednice doveo BiH do nemogućnosti".
 
I opet je Dodik u pravu, da li svjesno ili nesvjesno govori istinu o zemlji koja propada pod čizmom stranaca. Reći će on to svima u Briselu s kojima bude u prilici razgovarati da  "BiH je zarobljena iluzijom koju su posijali međunarodna zajednica i Bošnjaci. BiH ne može da dođe do realnog političkog života u kojem postoje tri konstitutivna naroda koji treba da se dogovaraju konsenzusom, nego se stalno pokušava pribjeći nekom nametanju". Današnja daytonsko haaška, odnosno srpsko muslimanska, Bosna i Hercegovina i stvorena je velikosrpskom i velikomuslimanskom agresijom, etničkim čišćenjima i progonima Hrvata, na nepravdi i posijanoj mržnji, na isključivosti i netoleranciji, na zločinima i genocidu. I stoga je to nametnuti entitet, napunjen barutom velikosrpskog secesionizma i velikomuslimanskog unitarizma i vjerskog radikalizma, kojeg će njegovi punjači zapaliti kada iscrpe sve koristi koje mogu izvući.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

EU i “Marshallov plan” za “zapadni Balkan”

HF

Između ruskog cara i turskog sultana

HF

Bošnjaci i bosanski narod

HF

Bakir beg u očekivanju Osmanlija

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...