Hrvatski Fokus
Povijest

Pisma obitelji Čingrija

Vila Čingrija obilovala je znakovima ateizma i hedonizma

 
 
Pisma obitelji Čingrija priredio je dr. Ivo Perić, "Iz prepiske Melka, Pera i Ivanke Čingrija (1883. – 1918.), Arhivski vjesnik, br. 31., 1987., str. 139.-162. Neke ćemo odlomke dati jer su jako povijesno zanimljivi. Pero Čingrija (1835. – 1921.) bio je predvodnik Narodne stranke i gradonačelnik Dubrovnika od 1878. – 1882., te od 1899. – 1911. Ne znam je li bio mason, ali Vila Čingrija obiluje znakovima ateizma i hedonizma. O njegovu sinu Melku koji je postao srbofil i imao vrlo tužnu sudbinu pisao sam u Hrvatskom fokusu https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/hrvatska/16240-mracno-prorostvo-iz-1939-godine
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2020/10/Vila-Cingrija.png
Vila obitelji Čingrija
 
Radi Melka koji je bio nikakav karakter Pero se posvadio s prijateljem i suradnikom Franom Supilom. Melko piše ocu 3. 6. 1892.: "Jučer sam bio u Vojnovića na večeri; ostao sam do iza ponoća i dobro sam se zabavio. Kosto te puno pozdravlja, a gospogja mamu. Lujo je položio doktorat u Gracu i sada ide u Trst prakticirati. S njime sam se baš jutros podulje razgovarao o politici. Pa smo došli i na naše stvari. On me je zapitao na koji način ja mislim da bi moglo doći do sloge izmedju Srba i Hrvata. Ja sam mu odgovorio neka oni najprije priznadu hrvatsko državno pravo, i neka stanu za nj u nas vojevati. Na to mi je on priznao da se je i on uvjerio da je jedino moguće tako do šta doći; on da je dapače lani prikazao Matijeviću jedan program, kojemu je glavna točka to bila. Matijević (odvjetnik Vlaho, srbofil) mu je odvratio da je i on  tomu uvjeren, nu da nije moguće s tim sada izaći (tada su baš bili izbori za Carevinsko vijeće) jer da ne bi nikakva uspjeha imali u izbornoj borbi — po svoj prilici s toga što bi se bili autonomaši tako od njih odbili. Lujo mi pako kaže da on ostaje odlučno za aneksiju, i da misli to pitanje potaći kod svojijeh. Što će to pak biti, ne znam. U ostalom se vidi da ne vjeruje ni najmanje u genijalnost omladine. Tuži se na Puljiza (Antun Pugliesi, član srbokatoličke skupine, T.T.) i ostale da su fanatici, te kada se radi o teoriji da pristaju uz dobro, ali u praksi sve pomrse. Osim toga izbija mu očita mržnja na pravoslavlje, i žali se da s njima nije moguće ništa postići, jer da su identificirali vjeru s narodnošću. To ti je suština njegova govora, koliko pak u tom ima iskrenosti, ne znam. Meni je pako učinio dojam kao čovjek što je vrlo nestalan u svom mišljenju" (Lujo Vojnović, diplomat "od karijere", "pečen i kuhan sa Srbima", ali izgleda da je u Crnoj Gori špijunirao za račun Austrije). I u svezi Zavoda sv Jeronima Lujo Vojnović je učinio Hrvatima štetu,  https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/religija/23428-borba-za-hrvatski-zavod-sv-jeronima
 
Melo nastavlja pismo: "Pitaš me što je od izbora. To ćeš najbolje razabrati po novinama i ako nemadu točne izborne kronike kako bi trebalo. Osam pravaša, dva Srba neodvišnjaka, jedan i to Pejačević izvan stranaka, a ostalo madžaroni; to ti je uspjeh. Pejačević kako kažu preći će u vladinu stranku, po svoj prilici i Srbi, a ostat će samo 8 pravaša kojijeh nema ni toliko da iznesu prijedlog. Gorega poraza nije moguće ni promisliti …
Kako je patriotizam demoraliziran i kakav pritisak vlada, to nije moguće pojmiti, ko sam ne vidi. Da ti pričam samo dva dogadjaja što sam ih sam doživio. Jutros kad sam sjedio s Lujom Vojnovićem pred kafanom, došao je za naš stô jedan mladi doktor, kojemu me je Lujo predstavio. Ja sam znao po Politeu da je taj čovjek dan prije glasovao za Madžarona, a njekoliko godina prije bio je jedan od najžešćih vikača na sveučilištu. Bezobraznik stao je tu javno Luju da pripovijeda kako mu je ban obećao mjesto u Samoboru jali u Iloku. Ja sam na to mučao ali kad je pošao dalje da brani Hinkovića (Hinko Hinković rođen kao Heinrich Moses, prešao na katoličanstvo, pravaš, zadržao osjećaj pripadnosti židovskom narodu. Kasnije se sukobljava sa Starčevićem i napušta stranku. Jedan od osnivača Hrvatsko-srpske koalicije 1905. godine. Istakao se kao glavni branitelj na veleizdajničkom procesu godine 1909. U emigraciji član Jugoslavenskog odbora. U SAD-u se bori protiv Austro-Ugarske, a za stvaranje Jugoslavije. Pisac antiklerikalnih brošura, spiritističkih spisa na francuskom i engleskom., T.T.) kod kojega je on prakticirao, tada sam ga prekinuo govoreći, da bi svijem, po onoj pjesnikovoj, znao oprostiti, ali izdajici nikada, dapače da se ja čudim, kako se može u Zagrebu naći pošten čovjek da pruži ruku Hinkoviću. Ta ga je malo oparila, te ga više nije branio, već je do skora otišao."
25. 1. 1895. prekrasan primjer demagogije Melkove u pismu ocu, podsjećam da se radi o vrlo bogatim ljudima koji su na vlasti desetljećima. Ovo bi trebao Pero reći pravašima na raspravi: "3) Ali u ovoj žalosnoj igri, koja patrijotu srce para, ima jedna vrlo smiješna nota čiji odjek vi često izazivljete, a ta je kad se vi gradite pred narodom mučenicima hrvatske ideje. Ako je ko mučenik te ideje to smo mi gospodo. Mi nosimo na svojim ledjima svu tešku stranu te ideje, dok se vi kitite lakom i udobnijom. Mi ne očekujući ništa, odbijajući dapače svom odlučnosti svaku kaplju odozgora, imamo protiv sebe odium nauckane mase od vas, kojoj vi naše korake inspirirane od trijeznog patrijotizma, što mi kročimo samo i jedino za korist hrvatske ideje, predstavljate kao prevrtljivost i izdajstvo. Dok vi nemajući čega da se plašite odozgara, zaufano i bezbrižno uživate popularnost te mase, za koju joj laskate i nas bjedite." Tatin sin ne prašta, pa i kad je u krivu prema jednom asketu i mučeniku Supilu.
 
Melko Čingrija — Peru Čingriji, Dubrovnik 21. II 1898. O CH (časopis Crvena Hrvatska) ne ću ništa da ti pišem. Ja se iz obijesti nijesam ondje našao, ali kad je već jednom Supilo onako nezgrapno, ponajviše iz odiuma prama meni, napao, trebalo mi je da mu rečem što je on, a on kao prase koje se proždro je i to mučke."  
Melko Čingrija — Peru Čingrija, Rijeka 21. XII. 1905. evo me na Rijeci. Govorio sam sa Supilom koji mi je kazao da je primio od Košuta pismo, u kom se čudi što se stvar oteže, naravno u formi, ali svakako izrazu je čudjenje. To je pismo Supilo poslao Trumbiću i istodobno mu je javio da 19. o. m. imade se stvar razjasniti te će puknut apsolutizam ili koalicija doći na vladu. Treba za to svakako prije 19. učiniti kakav korak, bio kakav bio, pa makar brzojavno. Ja držim za to da bi ti imao netom primiš ovo pismo brzojaviti Trumbiću da dodje u Dubrovnik, pa da se dogovorite i da pišeš Košutu. Što, to je manje zanimivo, samo da bude nešto. Možete se limitirat, ako misliš i na to, da ga zapitaš kad i gdje b i ste se mogli sastat. Brzojavi dakle Trumbiću da ga trgneš iz apatije i da uredimo nešto prije 29. jer inače ćemo izgubiti najljepšu priliku i sve što se poslije uradi ne će imati ni pola vrijednosti. Primi osam brzojav Iva  i po njemu ću se vladati. Pozdravi Ivanku. Supilo pozdravlja…"
 
Melko Čingrija — Peru Čingrija, Beč 1. V. 1912. dakle evo ti me danas poslije govora u delegaciji, gdje sam puna dva sata govorio, da ti se javim. Od jučer sam u prvom redu. Trebalo mi je u odboru radi mog prijedloga izdržati vatru. Danas sam u plenumu inaugurirao. Ja sam prvi počeo. Massaryk (Tomaš Garrigue, češki masonski političar slovačkoga podrijetla, štetan po hrvatske interese, T.T.) mi je dao svoje mjesto da hrvatsko pitanje bude na početku. Inače bi bio došao kao drugi. Govor ćete vidjeti u novinama kad ga budem preveo, jer imade volum, i to je glavna njegova mana, ali nije moja krivnja, jer sam primio nalog da moram dva sata govoriti i govorio sam. Postigao sam da mi je i Šušteršić čestitao, a njegovi došli da mi pitaju govor za njihove novine. (Ivan Šušteršič, slovenski političar, vidi rad Stjepana Matkovića)
Na Balkanu uvijek jako zamršeno. (rat Srba, Grka protiv Bugara 1913. Bugari su prevareni od strane Srba u dogovorenoj diobi Makedonije, Srbima i Grcima su se pridružili Crna Gora, Rumunjska i Turska. Evala junaci Balkanci! T.T.) Večeras idem u Steeda, (Henry Wickam Steed, engleski novinar i publicist, u to vrijeme dopisnik londonskog »Timesa« iz Beča. Kraljičin savjetnik, T.T) čujem imali što novo. Držim da do rata ipak ne će doći, ali se stvari ne razvijaju kako bi imale. Jučer je Doberning govorio o jugoslavenskom pitanju. Prije toga me je obavijestio govoreći da bi želio da budem prisutan. Ja sam se naravno odazvao. Al i koje razočaranje! Faktično nije ništa kazao, a ono što je reko, bolje bi bilo da nije govorio. Ja ću se do prilike podrobnije na njegov govor osvrnuti. 
 

Teo Trostmann

Povezane objave

Životni put Renéa Marčića

hrvatski-fokus

Uspomeni Ferike Sollara

hrvatski-fokus

Brač Martina Kukučina (2)

hrvatski-fokus

Kako su četnici klali Muslimane

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više