Ukrao višestoljetno stari Kur’an pisan zlatopisom

Zatvorska istraga o ukradenim antikvitetima iz Franjevačkog samostana na Hvaru

U ćeliji preko puta moje zatvora u Mannheimu robijao je izvjesni Valentin Trog, podrijetlom Francuz, na glasu kao „stručnjak“ za krivotvorenja i krađe umjetničkih slika. Pričalo se među zatvorenicima da je surađivao s Konradom Kujauom, tada medijski vrlo poznatim falsifikatorom Hitlerovih dnevnika. Dovoljno interesantno za uspostavljanje zatvorskog poznanstva. Međutim, Trog mi je u razgovoru kazao da Kujaua uopće nije poznavao i da mu specijalnost nisu krivotvorenja umjetničkih slika, već krađa starih umjetnina i antikviteta prema ciljanim narudžbama bogatih trgovaca ukradenim umjetninama i antikvitetima te u sklopu toga prepoznavanje originala od krivotvorina.

U jednom razgovoru u srpnju 1988., nakon što je saznao da sam rodom iz okolice Splita, Trog mi je otkrio da je u više navrata boravio na otoku Hvaru. Na moje iznenađenje, odgovarajući na pitanje je li taj boravak bio u funkciji ljetnog odmora ili njegova „posla“, priznao mi je da je iz knjižnice franjevačkog samostana na Hvaru ukrao višestoljetno stari Kuran pisan zlatopisom. Čak je do u detalje opisao kako je danima opservirao samostan i za vrijeme jedne kišne noći u njega provalio.

Nakon kratkog razmišljanja, odlučio sam o tome izvijestiti tadašnjeg voditelja Hrvatske katoličke misije u Mannheimu vlč. Antona Luttera te sam ga zamolio da provjeri je li se ta krađa uopće dogodila. Lutter je odmah pisao tadašnjem gvardijanu Franjevačkog samostana na Hvaru fra Karlu Bošnjaku te je sredinom rujna 1988. dobio odgovor u kojem je među ostalim pisalo: „Navodi u priloženom pismu od gosp. Vukušića odgovaraju istini, čak u detaljima, osim što su neke stvari prešućene (…)

Naime, uz Kuran, ukraden je i jedan rukopis iz 15. stoljeća, tzv. Brevijar, koji je stajao u izlogu do samog Kurana, a koji po vrijednosti nije manji od Kurana, čak dragocjeniji, jer je iluminiran vještom rukom“.

Trebalo mi je nekoliko mjeseci da Troga ponovno naveden na razgovor o „poslu“ na Hvaru: „Tijekom razgovora, koji je snimljen na kazetofonskoj traci koju prilažem ovoj izjavi, površno je /ponovno/ opisao način na koji je provalio u samostan (po noći, probušivši ručnom bušilicom rupu na drvenim samostanskim vratima…). Ni ovaj put, kao ni prilikom prijašnjih razgovora, nije priznao da je, kako proizlazi iz izjave samostanskog gvardijana, uz Kuran otuđio i jedan Brevijar neprocjenjive vrijednosti“.

Desetak dana kasnije suočio sam Troga s činjenicom da sam snimio njegovo priznanje: „Valentin Trog se izjasnio spremnim učiniti sve da bi se ukradene knjige vratile samostanu. Pritom je priznao i krađu Brevijara, što je ranije prešućivao, te da je imao suučesnika koji se prije 5-6 godina objesio. To da je službena verzija, dok on vjeruje da je dotični ubijen.

Krađa da je izvršena po nalogu turske profašističke organizacije 'Sivi vukovi', koji su Kuran htjeli imati za poklon u vezi sa završetkom neke trgovine, vjerojatno oružjem ili drogom. Darovati su htjeli svoga partnera, nekog državljanina Saudijske Arabije, a posao je obavljen u Damasku, Sirija (…) Brevijar je prodan jednom švicarskom antikvaru iz St. Gallena (…)“.

Međutim, igrajući nogomet 16. ožujka 1989. slomio sam nogu te sam završio u zatvorskoj bolnici Asperg kod Stuttgarta. U sljedeće dvije zatvorske godine nisam više ništa čuo o Valentinu Trogu koji je u međuvremenu bio premješten u drugi zatvor, a ja sam nakon povratka u Hrvatsku s vremenom potpuno zaboravio na taj slučaj. Tek prije dvije godine, kad sam posjetio jednog prijatelja na Hvaru i ugledao samostan, odlučio sam provjeriti kako se završio moj pokušaj da se ukradeni Kuran i Brevijar vrate u Hrvatsku. Saznao sam da nažalost istraga uopće nije ušla u trag Kuranu, dok samostan nije imao dovoljno novca za otkup Brevijara od švicarskog antikvara iz St. Gallena.

Bože Vukušić, https://www.facebook.com/Bo%C5%BEe-Vuku%C5%A1i%C4%87-106855897725612