Apsurdi hrvatske demokracije

U Švicarskoj je za raspisivanje referenduma potrebno prikupiti 50.000 potpisa unutar 100 dana, a u Hrvatskoj 385.948 potpisa za nekoliko dana

Pojam APSURD prema lat. absurdus, znači: besmisleno, besmislenost, nesmisao, besmislica), ono što se protivi zdravomu razumu, normalnomu, razboritu mišljenju! Ovdje ću pokušati pokazati koliko je apsurdno i pokvareno pozivanje hrvatske vladajuće politike na to da u Hrvatskoj imamo takozvanu demokraciju upravo na primjeru onoga što čini kamen temeljac demokratskog društvenog ustroja, a to je pitanje referendumskog izjašnjavanja građana, koje je kamen temeljac neposredne građanske demokracije u nekoj društvenoj zajednici; pri odlučivanju o pitanjima od značaja za građane na svjetskoj, kontinentalnoj, međunarodno asocijacijskoj, državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

Apsurdno je da u Hrvatskoj prema Zakonu o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave,pročišćeni tekst zakona NN 33/96, 92/01, 44/06, 58/06, 69/07, 38/09, 100/16, 73/17, koji je na snazi od 27. 7. 2017., a prema članku 3. ovoga Zakona: „Državni referendum mogu raspisati Hrvatski sabor i predsjednik Republike Hrvatske. Hrvatski sabor će raspisati referendum o pitanjima iz stavka 2. i 3. ovoga članka ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj. Državni referendum mora se raspisati radi donošenja odluke o udruživanju Republike Hrvatske u savez s drugim državama“. Pri tome valja obratiti pozornost na dvije činjenice, a to su činjenica da se osim referenduma o udruživanju Hrvatske u savez sa drugim državama, koji se MORA raspisati, sve druge vrste referenduma se MOGU, ali nije izričito rečeno da se MORAJU raspisivati, te činjenica da se zahtjev za raspisivanje referenduma smatra legalnim, ako to zatraži deset (ili više) posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj, što u Hrvatskoj iznosi prema podacima Ministarstva uprave Republike Hrvatske 385.948 birača, a koji se potpisi za zahtjev za raspisivanje referenduma moraju prikupiti, prema članku 8. b. istog zakona, koji definira da „rok unutar kojeg će se sakupljati potpisi birača koji traže raspisivanje referenduma koji ne može biti duži od 15 dana“!

Što se tiče lokalnih referenduma, prema članku 6. istoga Zakona: „Na lokalnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj je raspisan referendum“, dok lokalni odnosno područni referendum „MOŽE raspisati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i predstavničko tijelo jedinice područne ili regionalne samouprave“. Ali nije izričito definirano da se MORA raspisati referendum! Pri tome predstavničko tijelo može pod uvjetima propisanim Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i statutom, raspisati referendum o pitanju iz svojega samoupravnog djelokruga o kojem predstavničko tijelo ima pravo donositi odluke. I opet bez obveze da mora raspisivati referendume na legalni zahtjev građana lokalne ili područne (regionalne) zajednice?! Pri tome nije definirano kako građani mogu na legalan način tražiti raspisivanje referenduma!

Za razliku od Hrvatske, u Švicarskoj da bi se raspisao referendum, potrebno je prikupiti 50.000 potpisa unutar 100 dana. Napomenimo da Švicarska ima 7.318.640 stanovnika. Istovremeno, u Hrvatskoj s 4.298.889 stanovnika, potrebno je prikupiti 385.948 potpisa. U Švicarskoj zakonodavni referendumi imaju velik utjecaj na čitav politički sustav. On ohrabruje stranke da formiraju koalicijske vlade, kako bi smanjili rizik da važna stranka pokuša blokirati akcije vlade sistematično tražeći referendume. Referendumski sustav prisiljava vladajuće da slušaju sve sektore društva, kako bi spriječili da građani odbacuju nove zakone putem referenduma. Prije nego što predstavi neki novi zakon parlamentu, vlada obično provede široku javnu raspravu kako bi osigurala da nijedna značajna grupa ne bude otvoreno protiv tog zakona i da želi o njemu odlučivati na referendumu. Apsurdno je da hrvatska politika izbjegava da prihvata rješenja koja su na liniji razvoja demokracije u društvu, ali vrlo rado primjenjuje loše prakse koje predstavljaju zapreku razvoju istinske demokracije u društvu.

Apsurdno je da u zemlji sa gotovo dva puta manje stanovnika treba imati sedam puta više potpisa za raspisivanje referenduma, i to u sedam puta kraćem roku za prikupljanje potpisa! A o političkoj POKVARENOSTI svjedoči činjenica da se referendumi u nas MOGU, ali ne MORAJU raspisivati, ako se to ne svidi vladajućoj politici. A to skupa zajedno svjedoči o tome da zapravo imamo samo političku dimnu zavjesu o vladavini demokracije u nas, a prave demokracije nema, jer se ona prikriva 'dimnom zavjesom' o takozvanoj navodnoj „predstavničkoj“ stranačkoj demokraciji, koja se svodi na donošenje odluka koja se tiču građana tako da su to zapravo odluke stranačkih vodstva i saborske većine koja glasuje pod stranačkom stegom da mora podržati prijedloge Vlade, bez obzira što osobno misle o tim odlukama. A najrječitiji pokazatelj političke pokvarenosti i farse o tome da imamo čak i ono što se naziva „predstavničkom ili parlamentarnom“ demokracijom, je činjenica da se saborski zastupnici izabrani na nekoj stranačkoj listi, nakon izbora tijekom „glasanja“ i glasovanja u Saboru, priključuju predstavnicima onih stranaka i njihovih zastupnika koji su izabrani na nekim drugim stranačkim listama ili koalicijskim listama. Pri tome je vrhunac političke pokvarenosti takve pojave nazivati izrazom demokratske slobode, a zapravo se radi najčešće o običnoj političkoj ili inoj trgovini ili korupciji takvih pojedinaca.

Istini za volju, valja biti pošten i reći da ovakvi apsurdi i koruptivne pojave nisu hrvatska „specijalnost“, već ih ima u gotovo svim državama svijeta, no u Hrvatskoj je to dovedeno do apsurdne situacije, da se većina apsurdnih ponašanja, pa i korupcija, smatraju nečim gotovo normalnim pojavama u našem društvu. A rijetki slučajevi zakonskog sankcioniranja takvih ponašanja su samo neke vrste igrokaza, 'smokvinog ista', da se prikrije da demokracije  u izvornom smislu zapravo nema!

Laslo Torma, dipl. ing. el.