Političari i njihova odgovornost

Odgovornost na hrvatskoj političkoj sceni je nepoznat pojam

 

 

Lakoća vladanja hrvatskih političara bez odgovornosti. Predsjednik Vlade Andrej Plenković treba preuzeti odgovornost za stanje u državi i društvu, jer je odgovoran. Nasilje je posljedica njegove neodgovornosti.

Odgovornost je jedna od najvažnijih osobina osobnosti. Odgovornu osobu definiramo kao onu koja je spremna snositi posljedice svog ponašanja. U današnje vrijeme velika većina zna svoja prava i bori se za njih, ali nije spremna preuzeti obveze. Mnogima je lakše okrivljavati druge, a ne pogledati sebe. Osobna odgovornost je prije svega odgovornost prema svom životu, odgovornost za naše postupke individualne i egzistencijalne. Po tomu se ljudi i razlikuju, koliko preuzimaju osobnu odgovornost za svoje ponašanje i koliko snose posljedice tog ponašanja. S druge strane je društvena odgovornost, a to je odgovornost jednih za druge, jednih prema drugima u obitelji, zajednici, društvu i svijetu. Ako kod čovjeka postoji osobna odgovornost automatski preuzima i društvenu odgovornost. Odgovornost nije teret, to nije dužnost, to nije nešto što radite protiv sebe, to je životno opredjeljenje, vrlina i način života.

 

Zbog čega ovo pišem? Upravo stoga što ljudi ne shvaćaju važnost odgovornosti prema samom sebi i drugima, odnosno društvu i okolini u kojoj živi. U hrvatskom društvenom i političkom životu nedostaje upravo odgovornost na svim razinama i u svim oblicima življenja. Francuski filozof Jean-Paul Sartre je rekao »Čovjek je osuđen da bude slobodan, jer jednom kad je bačen u svijet, odgovoran je za sve što uradi«.

 

Pojam odgovornosti

 

Kako definirati pojam odgovornosti? Odgovornost je jedna od ključnih osobina čovjekova djelovanja ili nedjelovanja. Postavlja se pitanje između slobode izbora i odgovornosti za tu slobodu izbora. Donose se sve brojniji međunarodni i državni zakoni o ljudskim pravima i zaštiti tih prava temeljenih na čovjekovoj iskonskoj slobodi, a s druge strane sloboda ima i svoju negaciju, a to su društvene i državne norme kojih se čovjek mora držati. Mi smo jednostavno stavljeni pred trajni i kontinuirani izbor u životu, ne samo pred nečim novim već i pred već donesenom odlukom. Stalno se preispitujemo i stalno smo suočeni sa pitanjem jesmo li dobro izabrali. Međutim. postoje vrednote kojima se možemo rukovoditi  pri odlučivanju, a to su vrednote dobra. Čovjek se opredjeljuje za nešto što on drži da je za njega dobro.

 

A tko određuje i definira što je za njega dobro? E to je jedino Bog kao izvorna i normativna kategorija dobra. U kršćanskoj misli nije čovjek taj koji odlučuje što je dobro, a što je zlo, nego sam Bog. Čovjeku je znači ponuđeno da odabirom dobra, odabere Boga kao najveće dobro, a ukoliko se opredijeli za zlo, onda je njegov izbor ustvari zloupotreba slobode izbora. Jer biranjem dobra, biramo dobro za sve ljude i tada govorimo o “općem dobru” prema kojemu bi trebalo usmjeravati osobno i kolektivno djelovanje. U tom činu izbora, za opće dobro  ili ne, očituje se i odgovornost izbora svakog pojedinca. Svatko mora snositi odgovornost za svoj izbor, jer ima mogućnost i slobodu izbora, znači ostvaruje svoje pravo izbora, ali isto tako mora snositi i odgovornost za svoj izbor. Danas svi govore samo o pravima, ali nitko ne govori o obvezama i odgovornosti. To je tako raširena pojava u hrvatskom društvu, da nitko ne snosi nikakvu odgovornost, pa čak ni kaznenu, jer je pravosuđe neučinkovito, selektivno, a samim time i neodgovorno!

Odgovornost možemo podijeliti po više područja čovjekova djelovanja na: Moralnu odgovornost, Religioznu odgovornost,  Materijalnu odgovornost i Političku  odgovornost.

 

Moralna odgovornost

 

Moral pokriva područje čovjekova života koji određuje kakav čovjek jest i kakav bi trebao biti. Moral ne znači čovjekovu datost, ono što on jest, već zadatost, kakav bi trebao biti. Čovjeku su zadate vrjednote po kojima bi se trebao ponašati, i po kojima bi trebao živjeti. Skup tih vrjednota čini moral. Svojim djelovanjem čovjek odgovara sam pred sobom hoće li prihvatiti te vrednote ili ne, ali isto tako odgovara i pred svim drugim ljudima., koji te vrednote prihvaćaju. To je moralna odgovornost prema sebi samom i prema drugim ljudima.

 

Religiozna odgovornost

 

Dok se kod moralne odgovornosti radi o čovjekovu odnosu prema njegovim vrednotama i njegovom odnosu prema ljudima koji su usvojili te vrjednote, kod religiozne odgovornosti radi se o njegovu odnosu prema Bogu i Božjim vrjednotama! To je ustvari odnos koji se u teologiji nazivagrijeh. Ako čovjek odbaci odgovornost prema Bogu i Božjim postulatima, on nije odgovoran pred Bogom, jer ga je izbacio iz svog života, ali  on dalje ostaje moralno odgovoran pred ljudskom zajednicom.

 

Materijalna odgovornost

 

Svjesno i promišljeno donesena odluka podliježe moralnoj i religioznoj odgovornosti, međutim konkretno  ljudsko djelovanje koje može imati i materijalne posljedice podliježe i materijalnoj odgovornosti. Materijalna odgovornost je ustvari način na koji se zajednica brani od zloupotrebe slobode izbora svakog pojedinca, odnosno to je način na koji se sanira šteta koju je pojedinac svojim djelovanjem učinio. No i tu treba napraviti razliku izmeđukrivnje i odgovornosti. Razlikuju se individualna krivnja i odgovornost od kolektivne krivnje i odgovornosti. Poznate su nam uzrečice. „Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivica” i “Krivica je uvijek pojedinačna, nikad kolektivna” gdje se zapravo pojedinac brani pred mogućom zloupotrebom kolektiviteta.

 

Politička odgovornost

 

Političku odgovornost promatramo kao politički odgovornu misao, riječ i politički odgovorno djelo. Politički odgovornu misao i riječ promatramo kroz komunikaciju među ljudima. Riječ je jedan od bitnih načina komunikacije, odnosno posredovanja među ljudima. Jednom izgovorena riječ pretvara misao u političko ljudsko djelovanje. Stoga je svaki sudionik u politici odgovoran za izrečenu riječ, je li ona iskrena ili neiskrena! Iskreno izgovorena riječ je legitimna i jedino moralna, dok je neiskreno izgovorena riječ duboko nemoralna, usmjerena prema slušatelju, da kod njega izazove krivi dojam ,da ga krivo informira i samim time da ga usmjerava na donošenje krivih odluka. Politički odgovorna riječ je legitimna i legalna ukoliko je iskrena i odgovara stvarnom stanju. Međutim u političkoj borbi između političkih stranaka  za iskrivljene i prešućene informacije mora postojati politička i moralna odgovornost!

 

Političko odgovorno djelo najbolje se oblikuje u izreci: „Nije čovjek zbog države, nego je država zbog čovjeka”. Država nije sama sebi svrhom, nego je u funkciji općeg dobra, da se vodi računa o svakom njenom državljaninu kao čovjeku i kao građaninu i da poštuje dostojanstvu svakog čovjeka! U tomu je najmoralnije i najodgovornije da se političko djelovanje i donošenje političkih odluka provodi kroz tri oblika demokratske vlasti, takozvanu trodiobu vlasti – zakonodavnu, izvršnu i sudsku, strogo odvojenu jednu od druge. Samo na taj način moguća je i zajamčena sloboda čovjeka i građanina, kako u njegovom osobnom životu, tako i u njegovom političkom djelovanju. Svako nepoštivanje te trodiobe vlasti i njezino izigravanje ili uzurpiranje, nužno dovodi do korupcije i političkog nemorala. Tako smo došli do glavnog razloga pisanja ovog teksta, a to su te devijacije nastale od strane političkih struktura u hrvatskom društvu.

 

Ne postoji politička odgovornost, a ni politički moralu Republici Hrvatskoj

 

Sjetimo se ispita savjesti prije ispovjedi: mišlju, riječju, djelom i propustom. Pojam definira odgovornost, kao savjesno obavljanje dužnosti. Odgovornost prema sebi i vlastitoj savjesti! Odgovornost prema drugom čovjeku ili instituciji! Može se reći da je odgovornost u moralnom smislu i čovjekova obveze i dužnost, da svojim ponašanjem sagleda konkretne posljedice svojih postupaka prema sebi, svom životu, ali i prema životima drugih i svijeta u dosegu svojeg utjecaja na zbivanja oko sebe. Odgovornost je i vrlina. A vrlina je moralna izvrsnost osobe. To je sposobnost djelovanja u skladu sa najvišim ljudskim i božanskim normama. Odgovornost je i moć, jer onaj tko ima moć ima i odgovornost za tu moć. Moralna odgovornost je najvažnija i sveobuhvatnija. Moral nema zakonske sankcije, ali nemoralni pojedinac iako ne nosi teret formalne kazne, nosi teret osude okoline. Naime izigravanje ili neispunjavanje političkih obećanja uvijek su i povreda moralnih normi. Nažalost to naše političke, državne, kulturne, gospodarstvene i ine struktura ne razumiju ili ne prihvaćaju! Na osnovi rečenoga moram zaključiti: hrvatsko je društvo duboko i sveobuhvatno neodgovorno i politički nemoralno! I to na svim područjima u gospodarstvu neodgovorno ponašanje se ne sankcionira, ili se prilazi selektivno ili se pak nastoji izbjeći institutom zastare.

 

Lili Benčik