Mladi muslimani su već u obitelji radikalizirani

Prihvatom muslimana Europa je kriva za klanja Europljana

Uvijek u svakom povijesnom razdoblju čovječanstva ima nepopravljivi pojedinaca, koji  svijet koriste za svoje nacionalne, vjerske i osobne koristi, a nikako da bi se mijenjali, prilagođavali sredinama u koje ih životni put donio, i tom promjenom bili na korist društvu koje ih primilo i pružilo im sve svoje blagodati. Takvi nepopravljivi pojedinci su vrlo zadrti radikalisti koji su temeljnu kulturu odnosa prema drugom i drugačijem ponijeli iz kuće, od roditelja kao glavni odgojitelja djece.

Teško se nalaze slučajevi da je jabuka pala daleko ispod jabuke. Može se dogoditi tako da se i dijete malo "otkotrlja" od roditelja, ali po snazi roditeljskoj odgoja i veza koje su na toj liniji izgrađene brzo se vraća onim obiteljskim vrijednostima u kakvima je odrastao i za kakve je pripreman, i nastavlja i dalje sa istim pogledima mržnje i prijezira na drugačiji svijet oko sebe, napose na svijet druge vjere. U Bosni i Hercegovini u javni prostor bošnjačka strana, dok joj je bila potrebna pomoć kršćanskog Zapada, izbacila je floskulu kako su Muslimani te beha zajednice europski Muslimani. I taj politički naivni Zapad uveliko i čvrsto je prihvatio tu njihovu samodefiniciju i počeo vjerovati da je to islam ipak drugačiji od onog radikalnog iz islamskih zemalja koji potresa svjetski mir, i prijeti, Iran, atomskim oružjem za masovno uništenje. Od tada od Zapada prihvaćenu definiciju beha Muslimana da su oni europski vrijednosti, kulture, dijaloga, tolerancije i snošljivosti u razlikama, danas kada je taj narod od Muslimana postao Bošnjaci, a od Bošnjaka se po novom nacionalnom identitetu izjašnjavaju osmanlijskim potomcima, postaje sve jasnije da je ta bačena parola bila samo muslimanska maska. Nakon što su Europu uvjerili u ono što zaista nisu, i što je ta ista Europa stala čvrsto uz njih, negirajući kao i oni sve druge nacije i vjere u Bosni i Hercegovini, potomci Osmanlija više i ne kriju tko su, što su i kako doživljavaju Europu sa njenim kulturnim i vjerskim stečevinama. Nažalost, dio Europljana je prihvatio i prihvaća, još uvijek tu masku nekom pravom odjećom, europskih dizajnera i znaka. Za mnoge u Europi nije dovoljno niz slučajeva i primjera u kojima se mnogi bosanskohercegovački muslimani otkrivaju i pokazuju u pravom licu, bez maske, bez šminke.

Jedan od najnovijih tih primjera koji pokazuje apsolutnu nemogućnost europeiziranja muslimana, bez obzira odakle dolazili, pa ni onih koji su se, i koji se još uvijek lažno prikazuju europeiziranim je slučaj novoimenovane ministrice pravosuđa u novoj Vladi Austrije Alme Zadić. Po antikršćanskom djelovanju u zemlji domaćinu, kod mladi muslimanski izbjeglica ne vidi se nikakva razlika između legalnih i nelegalnih, između školovanih i neškolovanih, između "europeiziranih" i neeuropeiziranih islamskih migranata. Između svih njih u potpunosti se može staviti znak jednakosti. Pokazuje se kako nema škole, niti demokratskog i visoko bogatog društva koje može kroz edukacije i bilo kakve socijalizacije deradikalizirati, unutar obitelji i nacionalno vjerskog društva, radikalizirane muslimane. Činjenica da muslimani diljem svijeta, kako je kazao jedan francuski sociolog islamskih korijena, s majčinim mlijekom upijaju mržnju prema Židovima, a dakako i kršćanima, osuđuje na propast svaki pokušaj deradikaliziranja muslimana.

Nema zabilježenog primjera deradikaliziranog islamskog radikaliste. Teško je to postići u bilo kojem društvu, napose u kršćanskom, protiv kojeg su škole prošli u obitelji, gdje su se roditelji pokazali najboljim pedagozima kada je riječ odgoja djece u mržnji. I kada se takav odgoj pojača i u društvu, kada djeca dospiju u ruke vjerski vođa, tada je crna stranputica cjelokupnog društva u muslimanskom svijetu, koje i samo nestaje u mržnji. Nezamislivo je u neograničenoj roditeljskoj ljubavi da otac opasuje eksploziv oko struka svoje kćeri i šalje je u samoubilačke akcije nedužnih prolaznika na gradskim trgovima i ulicama. A o sinovima koje šalju u suicid samo da bi poubijao što više druge djece koja idu iz škole ili u školu, što više nečiji majki, očeva, braće i sestara, da se i ne piše. I taj zločin roditelji sinovima opravdavaju nagradom s dvanaest djevica na drugom svijetu. Takva praksa je gotovo uobičajenost u islamskom svijetu Bliskog istoka, na kojem je naprosto spaljen svaki trag kršćana i kršćanstva. Od bosanskohercegovačkih „euromuslimana“ još se nikada nije čuo glas osude tog genocida i konfesiocida što ga počiniše njihova braća po vjeri nad kršćanima. I ne će se nikada ni čuti.

Iako još nije zabilježen niti jedan primjer da je bilo koji politički ili vjerski lider poslao svoje dijete u takvo sigurno samoubojstvo, nije promijenilo mentalni sklop običnog malog muslimanskog čovjeka,  koji bi prokazao i usprotivio se toj praksi. Pokazuje to nebesko zemaljsku razliku između lidera, politički napose vjerskih i običnog čovjeka u muslimanskim zemljama. Bosna i Hercegovina se gotovo izjednačila sa tim radikalnim zemljama, što potvrđuje primjer izdavanja nekog vida fetve bivšeg poglavara IZ BiH Mustafe Cerića beha Muslimankama. Njegova naredba da svaka muslimanska žena mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe kao majku a troje za Bosnu i Hercegovinu, realizira se svakim danom, i ova europska periferija danas je sa tom trojkom rođenih za nju velika opasnost za europski mir. Vjerojatno jedno od te troje djece rođenih po zapovijedi Mustafe Cerića, kao ratnika za Bosnu i Hercegovinu, je i ministrica pravosuđa u Vladi Austrije Alma Zadić  koja je povukla prvi potez u svom poslu, uklanjanje križeva iz javnih prostorija u zemlji koja ju je primila zajedno sa obitelji, i pružila joj veće blagodati negoli vlastitim građanima, Austrijancima. Hvala na muslimanski način.

To hvala na muslimanski način koje je krenulo iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatima koji su primili, i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, gotovo pola milijuna muslimanskih izbjeglica, je bilo udar im noža u leđa i prognali ih više od tri sto tisuća u Bosni i Hercegovini. Ono se danas širi diljem Europe koja je, također, primila, nahranila, i obukla milijune islamskih terorista, na način da Europljanima u crkvi, na ulici, u školi, svugdje i na svakom mjestu, te ubojice u ime Velikog Alaha odrubljuju glave kao pijetlovima na panju. Ono što su Turci radili kršćanima u petsto godina okupacije Bosne i Hercegovine, što su im radikalizirani muslimani, vehabije i mudžahedini činili u vrijeme vjerskog beha rata za teritorij odrubljivali glave i pekli u peći, danas to rade diljem Europe. Iza takvih zlikovaca stao je cijeli islamski svijet, kojeg u radikalizmu predvodi sultan Erdoğan. Zastrašujuće, čak i bivši malezijski predsjednik opravdava taj zločin nad Francuzima, a Erdoğan ponižava ispod svake razine francuskog predsjednika prijeteći mu da ne započima obranu naspram milijardu i pol muslimana. Bosanskohercegovački muslimani stali su na stranu Erdoğana, te kao i on što prijeti Francuzima da se ne brane, oni prijete Hrvatima u Bosni i Hercegovini što su dali podršku predsjedniku Macronu u borbi protiv islamskog terorizma. Hrvati u Bosni i Hercegovini kao povijesne i najveće žrtve islamskog terorizma, kako onog iz vremena Osmanlijske okupacije i prisilne islamizacije, tako i iz perioda vjerskog beha rata za teritorij, najbolje znaju opasnosti tog vjerskog terorizma, i stoga su jedini narod iz beha zajednice koji je stao na francusku stranu u obrani od islamskog terorizma, nad čijim brutalnostima se zgraža cijeli demokratski i civilizirani svijet današnjice.

Nažalost, Hrvati u Bosni i Hercegovini su i dalje žrtve islamskog terorizma, što se vidjelo u napadima na katedralu u Sarajevu i kardinala tijekom Svete mise, na terorističkom ubojstvu hrvatskih povratnika na Ovnaku, Dolcu, Jablanici, Kaknju, Travniku i najnoviji u Bugojnu. Taj vjerski terorizam nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini vidljiv je i u bošnjačkom postavljanju na ministarsko mjesto ratnog zločinca Cikotića, na tituliranju poznatog islamskog teroriste Mlaće na mjesto počasnog građanina Bugojna. No, ništa manji islamski terorizam nije i postavljanje pripadnika muslimanske armije, okićenog zlatnim ljiljanom za hrabro ubijanje Hrvata, na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvo. Samo ovaj mali dio, sve spomenuti ne bi stalo u jednu knjigu, navedenog islamskog terorizma nad kršćanima, napose nad katolicima u Bosni i Hercegovini, upućuje na pomisao kako islamski terorizam koji danas ruši Europu, možda ima svoje korijene upravo u Bosni i Hercegovini. A i to je dovoljan razlog da se ta zajednica uredi na federalnom ili konfederalnom ustroju, budući da bi unitarizirana ili centralizirana za kakvu se bore Bošnjaci cijela Bosna i Hercegovina postala veliko i sigurno utočište za islamske teroriste, koji je svakim danom sve više i više naseljavaju u lažnim migrantskim odorama.

Vinko Đotlo