Drugo ubijanje preživjelih Hrvata

Brojne su žrtve Alijine politike Islamske Bosne i Hercegovine

Nepriznavanjem genocidno konfesiocidne prošlosti osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, što je kod Bošnjaka i razlog da je zazivaju da se vrati na te kršćanske prostore, najstrašniji je mogući bošnjački zločin u nemirnom miru beha zajednice. Razbijajući je to je udarac i na bilo kakvu buduću beha zajednicu, budući da bi u takvom beha entitetu bili zajedno kršćanske žrtve osmanskog genocida i konfesiocida i potomaka Osmanlija, kako se Bošnjaci nazivaju. Bilo bi to zapravo bošnjačko  osmanlijsko vrijeme danka u krvi. Hvalisanje i zazivanje tih turskih strašnih zločina počinjenih u, gotovo, polutisućljetnom krvavom kršćanskom sužanjstvu, bio je prijeratnim Muslimanima motivacija za počinjenje, u mnogim dimenzijama istih takvih zločina nad Hrvatima tijekom agresije na njih, njihove prostore i njihov nacionalni, napose vjerski identitet. Tamo gdje su zaustavljeni Turci u zločinačkom pohodu na Hrvate katolike u Bosni i njihovo kraljevstvo, nastavili su Muslimani, a gdje su oni zaustavljeni organizacijom i ustrojem Hrvatskog Vijeća Obrane unutar Hrvatske Republike Herceg Bosna, istom agresorskom žestinom nastavili su, i nastavljaju, Bošnjaci. Muslimansko bošnjačko hvala Hrvatima za prvu ustrojenu hrvatsku obranu Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije.

Hrvatski stećci

Time se nastavlja jedan osvajački kontinuitet islama u prodoru na Europu i kršćanstvo. U isto vrijeme kada Bošnjaci ne osuđuju turski zločin genocida i konfesiocida počinjenog tijekom bosanskohercegovačke okupacije, i kada ne priznaju vlastite zločine počinjene nad Hrvatima, skrivajući i danas masovne grobnice hrvatskih žrtava, Maljine, Bugojno… na velika zvona zvone o hrvatskim osuđenicima osuđenih u političko interesnom, vrlo pristranom i nepravednom, Haaškom tribunalu. Vrlo prljave etikete lijepe hrvatskim herojima, onima kojima bi trebali biti trajno zahvalni da se nije realizirala Karadžićeva prijetnja da će nestati Muslimana u Bosni i Hercegovini

Pokušavaju zabraniti hrvatskom narodu svaki spomen na svoje heroje u Haagu, i one koji su izašli iz te naftne tamnice nakon odsluženja kazne koja im je mjerena pristiglim novcima iz islamskih zemalja, koje su zavladale tim sudom. Taj sud već se uvrstio u povijest kao najnepravedniji Međunarodni sud, koji je u građansko vjerskom beha sukobu sudio i kažnjavao jedino, i samo, kršćane, bilo pravoslavne i još više katoličke. Stoga bi se moglo kazati da je Haaški tribunal  Međunarodni vjerski sud kojeg su osmislili Ujedinjeni narodi, a financiraju islamske zemlje, po spoznajama osuđenika koji su izašli iz zatvora i koji se još uvijek nalaze u istima diljem svijeta kamo ih poslali na robijanje, a čiji ropski položaj Bošnjaci koriste kao pravo na Bosnu i Hercegovinu i oružje za obespravljivanje i progon ostatka ostataka hrvatskog naroda.

Niti jedan, ili gotovo niti jedan Musliman kao ni Bošnjak nije osuđen od strane te političke asocijacije u Den Haagu. Kao da Muslimani i nisu sudjelovali u vjerskom beha ratu za teritorij. Niti Haag niti bilo koja druga svjetska institucija "ne zna" za muslimanske zločine nad kršćanima, napose nad katolicima, kao najstradalnijem beha narodu. Po radu vjerske Haaške asocijacije u vjerskom beha sukobu u Bosni i Hercegovini i nije bilo muslimanske armije, nije bilo ni Alije Izetbegovića kao vrhovnog zapovjednika te vjerske vojske. Za što je onda dobio zlatni ljiljan Željko Komšić, koje vojske to Bošnjaci slave datume osnivanja, „oslobađanja“ prostora. I to je razlog što Bošnjaci podupiru i odobravaju rad tog političko, islamskog, suda, u kojem se pravda dijeli po onoj narodnoj, koliko novca toliko i muzike. Dakako naftnog novca iz radikalni islamskih zemalja u Haagu ima više negoli u bilo kojoj drugoj svjetskoj organizaciji. Zbog činjenice da je taj (ne)sud vodila Carla del Ponte, žena koja je u svojoj Švicarskoj slovila kao korumpirana i prodana osoba, zbog samoprodanosti, i nepravde kakva izlazi iz tih prostorija, razlog je da je Haaški Tribunal najveća svjetska sramota na kraju Dvadesetog i početku Dvadeset i prvog stoljeća.

Sramota koja se više nikad u takvom obliku ne bi smjela ponoviti svijetu. Uz to što je sramota, Haški tribunal je i glavni ložač ratne vatre pod kipući bosanski lonac. Jer, nezabranjeno bošnjačko odavanje počasti ratnom zločincu Aliji Izetbegoviću, koji je iza sebe ostavio zločine i genocida i konfesiocida, spaljena hrvatska sela Lašvanske doline, gladomor Hrvata tih prostora tijekom muslimanske agresije, silovanja časnih sestara i svećenika u konclogoru za Hrvate u Gluhoj Bukovici, ubojstva fojničkih fratara, rušenja i oskvrnjenja katoličkih crkava smještajući u njih zapovjedništvo svoje zločinačke Armije.

Bošnjački zločin koji i danas traje nad hrvatskim povratnicima, i općenito na hrvatskom narodu kojem Bošnjaci biraju predstavnike u gotovo svim političkim institucijama, napose u beha Predsjedništvu. Narod koji ne može birati svoje predstavnike, na bilo kojoj razini vlasti, je porobljen, okupiran i neslobodan narod. Za Hrvate katolike i nema razlike između vremena turske okupacije Bosne i Hercegovine na jednoj strani, i današnje haaško bošnjačke vladavine u suvremenom bosanskohercegovačkom Haagistanu. 

Izborni zakoni u Bosni i Hercegovini su ne samo načini pokoravanja i okupiranja hrvatskog naroda, već i demokracija na Hitlerov ili Staljinov način. A to je jedno te isto, između ta dva oblika agresije uistinu nema razlike. Čak za ovaj u Bosni i Hercegovini kakvim se služe Bošnjaci, uz pomoć Haaškog suda i Visoki predstavnika je zapravo brutalniji, budući da ga okupatori smatraju legalnim i legitimnim. Prvi put u ljudskoj povijesti okupacija i obespravljivanje jednog naroda je legitiman i dozvoljen čin. I to još na periferiji Europe, kolijevki ljudski prava, nacionalnih i vjerskih sloboda. Paralelna bošnjačka medijska agresija, koja je uvod u fizičku, na hrvatskog heroja Darija Kordića, kao i na sve druge, koji je odslužio kaznu nepravednog Haaškog suda i time postao slobodan građanin svijeta, i odavanje počasti ratnom zločincu Aliji Izetbegoviću pred licima njegovih hrvatskih žrtava, nije samo ponovno ubijanje preživjelih od strane onih koji posjećuju njegov grob, i onih koji udaraju po hrvatskim uznicima iz i u Haagu, već ubijanje hrvatskih žrtava i od strane političko interesnog, dijelom i kršćanofobičnog, Haaškog suda.

To je izravno vrijeđanje i ubijenih i preživjelih hrvatskih žrtava Alijine politike Islamske Bosne i Hercegovine. U Europi, a barem još samo zemljopisno tu spada i dvoentitetska i tronacionalna Bosna i Hercegovina, zločin je odavati bilo kakvu počast osumnjičenim ratnim zločincima, u koje spada i Alija Izetbegović kojeg je samo smrt spasila od osude. Iako, po odnosu Haaškog suda prema muslimanskim ratnim i poratnim zločincima koje ne sudi, i Alija ne bi bio osuđen, on u hrvatskom narodu trajno ostaje ratni zločinac. No sve dok svi muslimanski zločinci iz vremena vjerskog beha rata ne budu osuđeni, svaki vid zagovaranja cjelovite Bosne i Hercegovine je ponavljanje zločina nad Hrvatima.

Vinko Đotlo