Koljačka poruka Srbina Radmila Grđića

"Hrvati moraju sami, ako žele živjeti u zajednici sa Srbima, poklati sve ustaše a zatim pobiti sve katoličke svećenike i srušiti sve katoličke crkve"

Radmilo Grđić (1897. – 1974.), bio je Srbin iz Hercegovine, koji je oženio Zoru Šantić, s kojom je imao dvoje djece, Borivoja Grđića i Gorjanu ud. Agostini. O njemu je dr. Nikola Žutić u knjizi "Četnički liberalizam i antinacizam u Dalmaciji 1922.-1945." između ostaloga napisao: »Sa splitskim četnicima surađivao je hercegovac, četnički politički vojvoda, Radmilo Grđić, predratni istaknuti jugosokol. Dakle, opet je u pitanju liberal i mason. Moramo se ponovo zapitati gdje je u četničkim redovima korporativni duh nacizma i fašizma. Naveo sam niz primjera o četničkom liberalizmu i jugoslavenstvu, antinacizmu, ali se srpska vlast i dan danas nemušto brane pred rimokatolicima iz Zagreba i Srbima antisrbima iz Beograda, koji iz sveg glasa galame o fašističkom karakteru pokreta Draže Mihailovića. Hercegovac vojvoda Jevđević je ostavio objektivan zapis o talijanskom stavu prema Srbima i Hrvatima, koji se svodio na korištenje jednih i drugih za svoje imperijalne ciljeve: „Dok Hrvate organski mrze, prema Srbima nemaju ni ljubavi ni neraspoloženja, već ih smatraju jednim faktorom u svojim kombinacijama. Zato u krajevima na koje nemaju direktnih pretenzija oni favoriziraju Srbe protiv Hrvata, dok u anektiranim područjima na pr. u Boki čine najdrakonskije mjere da asimiliraju srpski živalj, uguše jezik i ćirilicu i nacionalne tradicije, hapse i deportiraju sumnjive i olakšavaju deportaciju za Srbiju. Samo s obzirom na svoj pitomi mentalitet u svojim progonima nisu krvoločni“. Jevđević naročito ističe „predominantan komunistički upliv širom dalmatinskih gradova“, dok s druge strane „nema ni jedne manifestacije nacionalnih stranaka“. Po njemu, postoji organizirana pasivna rezistencija protiv okupatora, ali na žalost ona je dirigirana momentima kolektivne mržnje hrvatskog naroda protiv Talijana i jednak je i u Zagrebu kao i u Splitu, te da je u Dalmaciji Nijemac okupator ne bi bilo ni traga tome otporu…“«. (https://www.geni.com/people/Radmilo-Grdjic/6000000027985571466)

Na Palama kod Sarajeva osnovana je u studenome 1935. prva Sokolska zdravstvena zadruga u Jugoslaviji. »Usprkos hrđavom vremenu seoski sokoli i narod ispunili su dvoranu sokolskog doma na Palama. Starješina sokolskog društva  Božidar Savić otvorio je svečanost i pozdravio izaslanike među kojima i načelnika banske uprave dr. Sunajkovića, starog sokolskog radnika. Predsjednik općine Pale Stjepan Lučić zahvalio se sokolima u ime naroda čitave općine, a Radmilo Grđić, izaslanik župe, govorio je ukazujući na primjer Pala, o sokolskom patriotizmu i nacionalnom radu, čija su glavna mjerila žrtva i djelo«. http://www.koreni.rs/sokolska-zupa-sarajevo/

Nas ovdje kod Radmila Grđića najviše zanima njegov boravak u Opatiji u vrijeme talijanske okupacije toga dijela Riječkoga zaljeva. Pogledajmo što je tada zapisano na mrežnoj adresi  http://www.benevolencija.eu.org/content/view/144/72/

»U dokumentaciji Ministarstva inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije pohranjeno je, pod naznakom: "Strogo povjerljivo", saslušanje Isaka A. Koena, pričuvnog sudskog podporučnika, rodom iz Beograda. Dokument je datiran 17. svibnja 1943., a Koen ga je dostavio J. Visackom, jugoslavenskom otpravniku poslova u Madridu gdje je boravio za vrijeme svog puta iz Opatije do Buenos Airesa prije 1. veljače iste godine. Koen je napustio Opatiju koncem listopada 1942., gdje je u proljeće iste godine upoznao Radmila Grđića. Grđić je nakon atentata operiran u Mostaru nakon čega je poslan u Opatiju na oporavak. Koen je u izvještaju posebno ukazao na činjenicu da je Grđić bio dobro primljen od talijanskih vlasti. Posebno su bile primjetni česti posjeti pripadnika talijanske vojne policije koji su se brinuli o Grđićevom zdravstvenom stanju, dokumentima i novčanim potrebama. Grdjić je Koenu kasnije rekao da je njegov šef Jevđević [četnički vođa Dobroslav Jevđević (Prača kraj Rogatice, 28. XII. 1895. – Rim, 2. X. 1962.), op. au.] koji se nalazi na čelu srpskih četnika. Prema Koenovom iskazu, uoči njegovog polaska u Južnu Ameriku, Grđić mu je prenio usmenu poruku za jugoslavensku izbjegličku vladu u Londonu koja se odnosila na rješenje hrvatskog pitanja. Grđić je poručio, da nakon sloma Osovine Hrvati moraju sami, ako žele živjeti u zajednici sa Srbima, poklati sve ustaše a zatim pobiti sve katoličke svećenike i srušiti sve katoličke crkve. Koen je izvještaj završio svojim utiskom, da je Jevđevićev pokret financiran i potpomognut od strane Talijana s ciljem da još jače izazove mržnju između Srba i Hrvata, i mišljenjem da taj pokret treba demaskirati preko Londona.«

Vid Hinković