Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Manipulativna uloga i moralne granice tržišta

Sandel ukazuje na zastrašujuće i pogubne odnose tržišta i morala

 

Michael J. Sandel: Što se novcem ne može kupiti – Moralne granice tržišta, Verbum, Split, 2020., str. 271

Michael J. Sandel profesor je političkih znanosti na Harvardskom sveučilištu. Kao gostujući profesor predaje na pariškom sveučilištu Sorbonne,  a bio je predavač o ljudskim vrijednostima na Oxfordskom sveučilištu. Njegove najpoznatije knjige Pravednost i Što se novcem ne može kupiti uspješnice su prevedene na brojne svjetske jezike.

O knjizi su, među inim, zapisali: David Aaronovitch, The Times: Sjajna knjiga, vrlo čitka, izvrsno napisana i često zabavna. Neophodna knjiga na temu odnosa između morala i ekonomije; i Michael Ignatieff, The New Republic: Kao najpoznatiji učitelj filozofije u svijetu Sandel je pokazao da je politiku moguće uvesti u javni prostor ne vrijeđajući pritom inteligenciju javnosti… On pokušava otvoriti prostor za razgovor o građanskoj vrlini koju su, prema njegovu mišljenju, napustile i ljevica i desnica.

Sandelova knjiga pripada niski vrijednih knjiga koje ukazuju i upozoravaju na štetne posljedice danas prevladavajućeg neoliberalizma, globalizma prožetog anacionalnim sindromom, rušenja temeljnih tržišnih postulata, lažne demokracije, antikršćanstva i antihumanizma, lijevog radikalizma i tzv. antifa populizma, vlasti manjinskih skupina i njihovih utjecajnih medija i interesnih elita, relativizma, nasilja bogatih i nedodirljivih u ekonomiji, politici, kulturi, medijima… U knjizi Sandel ukazuje na zastrašujuće i pogubne odnose tržišta i morala – sve je igra, sve je zabava, sve je dopustivo, sve je moguće, sve je promjenljivo – sve što doprinosi političkim i inim interesima moćnika, profitu, hedonizmu i tzv. slobodi bez ikakvih skrupula, ograničenja i istinskih ljudskih vrijednosti.

Autor ističe da je naše doba obilježeno svevlašću tržišta, i u tom kontekstu pita se kakva bi zapravo trebala biti uloga tržišta u demokratskom društvu i kako možemo zaštititi  moralne i građanske vrijednosti koje tržišta ne priznaju i koje se ne mogu novcem  kupiti? I možemo li ih uistinu zaštititi?  I tko o tome odlučuje?  Analizirajući autorove stavove i iznijete  brojne primjere stalno smo na rubu provalije, pitajući se: što se sve može kupiti novcem a da ono što se s moralnog stajališta ne  bi smjelo kupovati – ne bude predmet nesmiljenih tržišta i njihovih moćnih igrača. Autor sam kaže: Ima stvari koje ne možemo kupiti novcem, no takvih je stvari sve manje. Dok je Adam Smith u tržištu vidio tzv. nevidljivu ruku, danas su, financijski i ini poticaji postali ugaoni kamen suvremenoga života – tržište se pretvara u nasilnika, tiranina i počinje manipulirati ljudima. (str. 97.)

KROČIMO U DRUŠTVO GDJE JE SVE NA PRODAJU

Sandel je knjigu podijelio u pet tematskih poglavlja: Uvod: Tržište i moral; 1. Preskakanje reda; 2. Financijski poticaji; 3. Kako tržišta istiskuju moral?; 4. Tržišta životom i smrću; 5. Pravo na davanje imena.

Tržišta su kao nikada do sada ovladala našim životima. Logika kupnje i prodaje ne važi samo kada je riječ o materijalnim, već i duhovnim dobrima, zapravo na djelu je upravljanje cjelinom našega života. Idemo – kročimo – prema društvu u kojemu je sve na prodaju. U tom društvu najteže je onima najsiromašnijima, što svjedoči o velikim društvenim  nejednakostima. Umjesto da smo postali država s tržišnim gospodarstvom, postali smo tržišno društvo. Tržišno rezoniranje, smatra autor, ispražnjuje javni život od rasprave o moralnosti. Takve rasprave o moralnim granicama tržišta omogućile bi da kao društvo donesemo odluke o tome kada tržišta služe javnomu dobru, ali  i gdje im nije mjesto. Kada govorimo o moralnosti tržišta tada najčešće mislimo na financijski kapital i njegovu bezobzirnost, neregulirane špekulantske  fondove, saniranje banaka koje su lovile u mutnom.  Što tržišta više zadiru u neekonomska područja života sve ih je teže razdvojiti od moralnih pitanja, ili kako kažu znanstvenici S.Levitt i S. Dubner: Moral predstavlja idealan svijet, a ekonomija stvaran svijet. Sandel nas u temu uvodi, naoko, jednostavnim primjerima, iz kojih vidimo da su postali uvriježeni način razmišljanje i postupanja. Primjerice, možete kupiti čovjeka da umjesto vas stoji u redu za kupnju ulaznice, možete kupiti pristupnicu kod liječnika, ekskluzivni pristup osobnom liječniku, vožnju brzom trakom u vrijeme prometnih gužvi, privilegirano podizanje prtljage na aerodromima – bez čekanja u redu, prijam na visoka sveučilišta … Svima nama poznata etika čekanja u redu, po načelu tko prvi djevojci – djevojka je njegova, zamijenjena je etikom tržišta dobit ćeš ono što platiš. To govori o sve izraženijem zadiranju novca i tržišta u područja života u kojima su nekoć vrijedile netržišne norme. Naša je generacija naučila na slogan i pravilo: Čekaj da dođeš na red! Ili – Ne idi preko reda! Sklonost tržišta istiskivanju čekanja u redu i drugih netržišnih načina alociranja dobara preuzima suvremeni život do te mjere da to jedva više i primjećujemo.

FINANCIJSKI POTICAJI I KORUPCIJA U SKLOPU NOVE TRŽIŠNE AGENDE

Danas se pod simbolikom tržišnog postupanja razvijaju mnogi financijski  poticaji, koji se u velikoj mjeri odnose na postupke korupcije i mita. Sander to rječito pokazuje brojnim primjerima. U tom tržišnom području, korupcija se sastoji u kupovanju i prodavanju nečega što ne bi smjelo biti na prodaju, primjerice: financijsko poticanje npr. sterilizacije, poticanje sudaca na donošenje plaćenih sudskih odluka, podmićivanje državnih službenika, organizaciju bračnoga tržišta, novčano nagrađivanje ljudi da budu zdravi, plaćanje ženama da se odreknu reproduktivne sposobnosti – ne zbog njihova dobra, već smanjenja npr, broja novorođenčadi zbog različitih razloga, poticaji djeci da više čitaju, prodaja prava na useljavanje imigranata i stvaranja tržišta izbjeglica,  prodaja prava na roditeljstvo u zemljama koje dopuštaju rađanje jednoga djeteta: (Roditelji koji žele imati još jedno dijete prisiljeni su nagovoriti, namamiti,  druge buduće roditelje da im prodaju svoje pravo da imaju dijete. str. 80.)., trgovanje dozvolama  o smanjenju ispuštanja vlastitih stakleničkih plinova ili plaćanjem smanjenja ispuštanja u drugim zemljama iz Kyotskoga protokola – izbjegava se najjednostavniji put – oporezivanje. I ovaj je problem važan, kako s moralnog tako i političkog gledišta: (Dopuštanje bogatim zemljama da se dajući novac drugim zemljama oslobode obveze mijenjanja vlastitih rasipničkih navika potiče rđav stav prema prirodi koja kaže da je priroda odlagalište smeća  za one koji si to mogu priuštiti; ili da takva praksa oslobađa bogate od svake moguće odgovornosti za klimatske promjene. Neki taj postupak poistovjećuju sa indulgencijom – srednjovjekovnom crkvenom praksom otkupa grijeha.

Ali kada tržišno rezoniranje primjenjujemo na seks, prostituciju, prokreaciju,  podizanje djece, obrazovanje, zdravstvo, kažnjavanje zločina, imigracijsku politiku i zaštitu ljudskoga okoliša, manje je vjerojatno da ćemo svačije preferencije smatrati jednako vrijednima. U područjima života u kojima moral ima nešto reći, kao što su ova, neki načini vrednovanja dobara mogu biti uzvišeniji, primjereniji nego neki drugi, upozorava autor. (str.100.)

KAKO TRŽIŠTA ISTISKUJU MORAL

Slijedom toga autor postavlja krucijalno pitanje: Postoje li stvari koje ne možemo kupiti novcem? Većina ljudi će reći, naravno, da postoje! No, da vidimo. Je li to prijateljstvo? Ne nagrđuje li novcem kupljeno  prijateljstvo, ne pretvara li se ono tada u nešto drugo! Jesu li to ljudski organi? Što je s postupkom doniranja organa – odnosno ravnopravnim pristupom svih bez obzira na imovni status. Ili je on i tu dominantan i odlučan? Je li prodaja organa dobrovoljan ili čin iz ekonomske, pače egzistencijalne nužde? Trebamo li pokrenuti tržište novorođenčadi, kojim bi normama regulirali takvo tržište? Ili tržište za usvajanje djece? Imamo li pravo kupovati upise na visoka učilišta bez obzira na uspjehe u školskom sustavu? Hoćemo li stvarati tržišta za prodaju krvi, odnosno pretvaranja krvi kao dara života u puku robu. Nećemo li na taj način uništiti ljudski plemeniti osjećaj odgovornosti ljudi za doniranje krvi, kao važnoga stoljetnog duha altruizma i empatije za zajedništvo! Kako će se određivati tržišna cijena krvi, i što će biti s dragovoljnim darovateljima? Britanski sociolog Richard Titmuss tvrdi: Komercijalizacija krvi i stava prema darivanju potiskuje izražavanje altruizma i nagriza osjećaj zajedništva.  Komercijalizacija krvi mijenja smisao njena darivanja. Da li društva prihvaćanjem sustava potiskivanja moralnih načela u ovim područjima i, zamjenom tržišnim, djeluju na uništavanja vrlina, autor kaže: Altruizam, plemenitost, solidarnost i zauzimanje za građansku vrlinu nisu roba koja se uporabom troši.  Ove vrline možemo usporediti s mišićima koji se korištenjem razvijaju i postaju sve jači. Jedna od mana društva zasnovanoga na „vrijednostima“ tržišta jest u tome da takvo društvo doprinosi odumiranju tih vrlina. (str. 144. )

TRŽIŠTA ŽIVOTOM I SMRĆU

Dokle ide manipulativna uloga tržišta Sandel  nam prikazuje u dva zadnja poglavlja knjige, u kojima govori o tržištima životnih osiguranja i prava na davanje imena, razvidno pokazujući svu narav svijeta u kojemu je gotovo sve na prodaju. Tako kompanije na Zapadu danas ulažu milijarde dolara u police životnog osiguranja svojih zaposlenika, iliti njihovu smrt, umjesto u proizvodnju dobara i usluga. Već danas razvijeno je tržište životnim osiguranjem ljudi oboljelih od AIDS-a ili drugih neizlječivih bolesti, tumora, kardiovaskularnih i sličnih oboljenja. Kompanije kupuju police osiguranja od neizlječivih bolesnika, u nadi njihova što bržega odlaska i osiguranja profita. Prodavači, zbog svoje izvjesne sudbine, prodaju police kako bi, uoči odlaska, barem nešto unovčili  svoju nesreću. Paradoksalno je da pronalasci nekih lijekova ili lijekova koji usporavaju bolesti, predstavljaju financijski problem za kompanije koje se bave ovom nečasnom i nemoralnom djelatnošću, odnosno kojima što brža smrt donosi to veći profit.  Autor s pravom kaže: Trgovanje životnim osiguranjem pretvara mortalitet u robu. Uz trgovanje policama životnoga osiguranja, moralno je uznemiravajuće i trgovanje klađenjem na smrt – svojevrsno kockanje, izvorište profita i zabave! Danas to postaje pravilo na što se ljudi premalo osvrću i čini ih ravnodušnim. V. Zelinzer piše: Iznošenje smrti na tržište vrijeđalo je sustav vrijednosti koji je zagovarao svetost života i njegovu neusporedivost. Autor kaže: Danas klađenje na život neznanaca  nije više izolirana društvena igra već važna industrijska grana!? (str. 171.)

Kako rekosmo sve je na prodaju. Tržišta rade! Prodaju se imena stadiona, parkova, površina ljudskoga tijela, imena i prezimena ljudi…Tako primjerice, oglašavanje na tržišnim načelima doživjelo je pravi procvat u pretvaranju ljudskoga tijela u oglasnu ploču. Tetoviranje reklama od čela i drugih dijelova tijela. Primjerice, koliko je moralno da roditelj, u očajnoj borbi da kupi lijek za svoje dijete, pristane na svaki oblik tetoviranja tijela. Daljnji primjeri vezani su uz prodaju prava kompanijama da dadu ime vašem djetetu, koje bi za ugovoreno vrijeme ili čitav život, npr.  nosilo ime: Walmart Wilson, Pepsi Peterson, ili Jamba Juice Jones?! Zajednica se sve više suočava s pravom, nasilnom agresijom oglašavanja, bez ikakvih moralnih obzira i pravila.

Zadnjih godina tržišta reklama šire se na škole i zatvore. Autor upozorava: U vrijeme kada veliki dio djece dolazi u školu nalikujući hodajućim reklamnim panoima, nakićeni logotipima, etiketama i licenciranom odjećom, sve je teže – i sve važnije – da škole naprave određeni odmak od popularne kulture ogrezle u duhu konzumerizma. Je li svrha škole odgoj ili populariziranje konzumerizma?!

Pitanje tržišta i morala zapravo je pitanje o tome kako  želimo živjeti zajedno. Želimo li živjeti u društvu u kojemu je sve na prodaju? Ili, možda ipak postoje određena moralna i građanska dobra koja tržišta ne priznaju i koja ne možemo kupiti novcem,  pita se autor na kraju knjige, zavapivši: Nije li svijet u kojemu je sve na prodaju naopak? Nije li?! Da je autor kojim slučajem analizirao odnos tržišta i morala na hrvatskom primjeru kupovine i prodaje saborskih zastupnika (tzv. žetončića ili moralnog polusvijeta) lako bi zaključio o kakvom se tek istiskivanju morala s političkog tržišta radi! Žetončići prodaju svoju ideologiju s kojom su osvojili saborski mandat za onu protiv koje su se na tržištu borili?! No, od žetončića prodavača mnogo je gori onaj polusvijet političkih trgovaca koji ih kupuje. I neka netko kaže da i mi ne slijedimo svjetske trendove u ideji i praksi – sve je na prodaju i sve ima svoju cijenu! A moral je davno prevladana ljudska osobina.

Mijo Ivurek, Hrvatski tjednik

 

Manipulativna uloga i moralne granice tržišta. Sandel ukazuje na zastrašujuće i pogubne odnose tržišta i morala

 

Michael J. Sandel, Što se novcem ne može kupiti – Moralne granice tržišta, moral, novac, tržište, manipulacije

Povezani članci

Regulacija lokalnih javnih financija – usporedba Hrvatske, Slovenije i Srbije

hrvatski-fokus

Nisu to Sjedinjene Američke Države

hrvatski-fokus

Domaći savjetnici triput preplaćeni

HF

Povećan deficit

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...