Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Tko to tamo hvalospjeve pjeva?

Hrvati u Srbiji imaju neizmjerljivu štetu od ove manipulacije

 

U otvorenom pismu od 12. siječnja 2019. godine, koje je objavio „Hrvatski fokus“ iz Zagreba (br. 451. od 18. sječnja 2019. godine u rubrici Gledišta) i koje je tiskano u knjizi Otvorena pisma I (HKUPD „Stanislav Preprek, Novi Sad, 2020., str. 20.) govorio sam o rekonstrukciji ćuprije Šmaguc kod Monoštora. Između ostalog u njemu stoji: »O potrebi za rekonstrukcijom mosta kod Monoštora godinama smo toliko čitali i slušali od predstavnika hrvatske zajedice ovdje da smo mi srijemski Hrvati mislili da se radi o mostu preko Dunava! Tomislav Žigmanov, čovjek koji u svemu predstavlja sve Hrvate u Republici Srbiji, naznačio je i pri susretu predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića, prije skoro tri godine u Donjem Tavankutu, gradnju ovog mosta kao jednu od bitnih investicija za Hrvate u Republici Srbiji. Tada je potpisana i deklaracija o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske koja je podrazumjevala i gradnju mosta kod Monoštora!

Nedavno (danas skoro prije dvije godine, prim.a.), upravo od Žigmanova, saznajemo da su zahvaljujući osobnom angažiranju Aleksandra Vučića skoro svi zahtjevi Hrvata u Republici Srbiji postavljeni pri tom susretu ispunjeni (!?), a sada u članku „Od obećanja do gradilišta jedno desetljećje“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 821.“ od 11. siječnja 2019. godine, čitamo da je upravo počela i gradnja mosta kod Monoštora „zahvaljujući izravnom razgovoru predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i zastupnika u republičkom parlamentu Tomislava Žigmanova“! Onda u tom članku čitamo da je most Šmaguc stara drvena ćuprija preko  kanala Dunav-Tisa-Dunav koja spaja Monoštor s rezervatom prirode. Preko nje su išli ribiči i oni koji s druge strane imaju vikendice, a „Vojvodinašume“ je prevozila drva. Sada ćupriju zamjenjuje kompa.

Ne umanjujući dobrobit rekonstrukcije ovog drvenog mosta (istih gabarita kao i pređašnji) za mještane Monoštora, turiste, ribiče, vikendaše i prevoznike drva, na koju su predugo čekali, neprimjereno je izdizanje ove gradnje na razinu  rješavanja otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske, pri čemu se naglašava da je srbijanska strana, uz asvaltiranje dva šora u Donjem Tavankutu i početak obnove Doma kulture u tom selu, ispunila skoro sve zahtjeve hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji kada su u pitanju investicije!!!      

Ovakvo naglašavanje onoga što je sve učinjeno na tom planu i pompezne izjave u medijima služe jedino za hvalisanje lika i djela Tomislava Žigmanova, a Hrvati u Republici Srbiji imaju neizmjerljivu štetu od ove manipulacije, jer se izjednjačava ono što Hrvatska investira u objekte srpske zajednice u Hrvatskoj sa onim što mi ovdje dobijamo! Ćuprija Šmaguc je eklatantan primjer za to!«

Rekonstrukcija ćuprije je konačno završena prije par dana i Šmaguc je u pogonu, a o tome su opet u ovdašnjim hrvatskim medijima („Hrvatska riječ“, Dnevnik RTV2 na hrvatskom jeziku, portali DSHV-a i HNV-a), prethodili hvalospjevi o velikom uspjehu hrvatske zajednice, praktično Tomislava Žigmanova, koji na svom twitteru kaže:

Žigmanov se čak slikao na ćupriji, na koju je otišao sam i samoinicijativno je  prekontrolirao, pri čemu je izjavio da se „automobilom ne može još preko nje jer, kako kažu, fale spojnice!“

Da se ja pitam, ja bi’ tu proter’o autobus!

„Hrvatska riječ“ u br. 922. od 18. prosinca 2020. godine donosi na dvije stranice reportažu o otvaranju ćuprije Šmaguc i sliku ćuprije stavlja na naslovnu stranicu!

Tako drveni most preko kanala Dunav-Tisa-Dunav dužine 62 metra, koji iz Monoštora vodi jedino u šumu na samoj granici Srbije sa Hrvatskom, a preko kojeg „Vojvodinašume“ izvoze drvo te preko njega idu ribići, vikendaši i retki turisti, postaje kapitalna investicija koju ovdašnjim Hrvatima „daruje“ Republika Srbija!

Rekonstrukcija ćuprije Šmaguc je u najvećem interesu preduzeća „Vojvodinašume“, jer ribići, vikenaši i turisti su se i prije reoknstrukcije prevozili kompom na tom mestu, a „Vojvodinašume“ su morale drva voziti zaobilaznim putem dužim za dvadesetak kilometara. Nesporna je od toga i korist mještana među kojima ima dosta Hrvata ali ona očito nije u prvom planu.

O tome u Dnevniku RTV2 na hrvatskom jeziku od 18. prosinca 2020 godine govori Zdenka Mitić tajnica u MZ Bački Monoštor. Ona, između ostalog, kaže:

Mesna zajednica je uložila veliki napor da dođe do rekonstrukcije mosta Šmaguc i investitor „Vojvodinašume“ je uz podršku Pokrajinske vlade uspela realizovati ovaj projekat. Čekamo još samo predstavnike Pokrajine i grada Sombora da zvanično otvore most (iako most „radi“ već par dana).

Ni rijeći o Žigmanovu i bilo kakvim Hrvatima!

Korist cijele hrvatske zajednice u Republici Srbiji (koja broji 57.900 duša) od toga da se preko kanala Dunav-Tisa-Dunav u Monoštoru ne mora više prevoziti kompom je minorna i njeno veličanje je kontraproduktivno.

Na zvaničnom otvaranju ćuprije to će sigurno iskoristiti druga strana dokazujući da ispunjava sve zahtjeve ovdašnjih Hrvata, što Žigmanov stalno potvrđuje u medijima. Ćupriju grade sebi, a kao zbog Hrvata! Jednim udarcem dvije muhe!

Potpuno ista priča je i sa Domom kulture u Donjem Tavankutu i mnogim drugim stvarima.

Miroslav Cakić

Povezani članci

Fasade

HF

Književna nagrada Stipana Bilića Prcića teatrologinji Luciji Ljubić

hrvatski-fokus

Četir’ knjige debele

HF

Lako uz Veritas Consultin

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...