Hrvatski Fokus
Intervjui

O odlasku s otoka Šipana nisam nikada ni razmišljao

Rogač pronalazi sve više kupaca, vino je vrhunsko, o maslinovom ulju da ne govorim…

 

Razgovor s Matom Goravicom, kapetanom i proizvođačem zdrave hrane na otoku Šipanu. Nakon petnaest godina plovidbe kapetan Goravica vratio se na prelijepi otok Šipan.

  • Gospodine Goravica, kako je bilo na moru i što je presudilo da se vratite na otok u vrijeme kada otoci ostaju bez stanovništva?

– Petnaest godina provedenih na moru mogu reći da mi je bilo izvrsno iskustvo osobito u prvim godinama. U poslu je uvijek bilo nešto novo za naučiti, napredovao sam od trećeg časnika prema kapetanu, upoznao sam puno izvrsnih ljudi, bilo je vremena za izaći u lukama i vidjeti svijet. Nakon nekoliko godina kao kapetan bilo je sve napornije, jako puno novih pravila, inspekcija u lukama, puno stresa i najmanje sam se bavio brodom kao takvim. Samo papirologija i rad za kompjuterom a kao kapetan i dalje ste odgovorni za brod, posadu i teret. O odlasku s otoka nisam nikada ni razmišljao. Mogao sam nekoliko puta kupiti stan u Dubrovniku ili nekom drugom gradu, međutim gotovo da nisam ni razmišljao o tomu. Valjda je do odgoja!

Kako sam svu svoju zaradu polagano ulagao na otoku (kupio sam uljaru i 2011. počeo saditi novi vinograd 2015. godine i napravio sam plan za rogač) došlo je vrijeme da okrenem novu stranicu i napravim potpuni zaokret. Na brodu je postajalo sve napornije, došla je obitelj pa sam 2016. rekao “idem ja doma pa ću se ja nervirati za sebe a ne za druge”. I eto me, četiri godine poslije rogač pronalazi sve više kupaca, vino je vrhunsko, o maslinovom ulju da ne govorim. Radim u prirodi sa svojom obitelji, imam potpunu slobodu, izvrsnu hranu a o brodu uopće ne razmišljam. Istina, supruga mi je iz Zagreba i gore ima posao pa je s djecom većinom u Zagrebu dok sam ja leteći. Malo smo na pola ali brzo svi dolazimo na otok. Naučili smo na putovanja i ne smeta nam previše.

  • Hrvatski otoci su među ljepšima na svijetu, a Elafiti i Mljet po meni su najljepše hrvatsko otočje? Što može učiniti Vlada, grad i županija za otoke? Koliko je Europska unija voljna pomoći?

– Zaista, naša obala je među najljepšima na svijetu. Puno toga sam oplovio i malo je tako mirnih i pitomih obala kao naša. Bez jakih morskih struja, opasnih životinja a posebno čisto i bistro more. Vlada, državna i lokalna bi mogla puno napraviti za otoke međutim ne postoji jasna vizija niti jasno definirani ciljevi pa se tako ništa ili vrlo malo pomiče naprijed. Svi naši političari su najpametniji i sve znaju a mi smo sve udaljeniji od kopna i sve nas manje ostaje. Kakvi smo kao društvo i ekonomija da i ne govorim. Puno je tu problema od komunalne infrastrukture do životnih potreba međutim najosnovnije su veze sa kopnom. Izuzev nekoliko velikih otoka veze su uglavnom jako loše i održavaju ih stari brodovi. Naš brod Postira star je 57 godine, trajekt 27 godina. Zar je potrebno išta komentirati? Putovanje se mora maksimalno skratiti ili bržim, novijim, efikasnijim brodovima ili izgradnjom nove luke na kopnu da se ne putuje u Dubrovnik nego npr. u Brsečine čime bi se udaljenost do kopna smanjila sa 9 na 2 nautičke milje, vrijeme putovanja s 1 sat i 15 min na samo 15 min te bi se znatno smanjila cijena putovanja. Međutim u Dubrovniku za sada nema sluha za ovakve ideje.

Moraju se davati razne beneficije ljudima koji žive na otocima a posebno obrtima i firmama koje rade na otoku. Jedina beneficija koju imamo kao otočani jest subvencija na putnu kartu gdje plaćamo 50 posto od iznosa putne karte za osobe i vozila. Sve ostalo od namirnica do građevinskog materijala je skuplje za 30 posto nego na kopnu. Pa vi živite i razvijajte se.

Davanjem beneficija otvorila bi se mogućnost naseljavanja otoka osobito u današnje doba gdje veliki broj ljudi radi putem interneta. Imamo sve preduvjete za to od vrtića i škole do doktora. Život na otoku je izrazito lijep, miran, ugodan ali i dosta težak u sadašnjim uvjetima i to treba maksimalno poboljšati.

Djecu možete slobodno pustit da se igraju vani u prirodi bez straha da će ih udariti auto. Stranci se ne mogu načuditi kad vide kako se naša djeca slobodno igraju na placi-trgu. Europa može puno pomoći i pomaže međutim naši birokrati su toliko zakomplicirali natječaje da je to strašno. Ja sam dva puta koristio EU fondove i iskreno teško da bi opet. Imam prijatelja u Austriji i kad sam mu pričao što se sve mora zadovoljiti za dobiti potporu on se nije mogao načuditi. Jednostavno je rekao to kod nas ne postoji, to nisu europska pravila. Veliki je problem što sama agencija ne poštuje vlastite rokove pa sam za natječaj koji je trebao trajati 6 mjeseci ugovor potpisao nakon 14 mjeseci itd. Za nekoga tko hoće raditi to je neprihvatljivo. Također, Hrvatskoj su EU strukturni fondovi dostupni od 2013. godine ako se ne varam a imali smo na raspolaganju i pred pristupne fondove međutim mi kao da smo se sada probudili pa svi pričaju o fondovima kao da su oni tek sada postali dostupni. Tomu je kriva isključivo naša birokracija te se zato manji broj tvrtki odlučio na korištenje fondova. 

  • Što se sve može raditi od rogača, čuo sam i za čokoladu od rogača? Kušao sam mješavinu rogača i sušenih smokava, znam da i koštice koriste kao prirodni konzervans za jogurte.

– Rogač je jedna fantastična ali na žalost zaboravljena biljka. Rogač odnosno mahuna rogača karakterističnog je okusa i mirisa s velikim blagodatima za ljudsko zdravlje. Poznato je da blagotvorno djeluje da crijevnu floru, snižava kolesterol u krvi, čaj od rogača izvrsno pomaže god gihta, prirodno je bez glutena, bogat je  prirodnim šećerima i mogu ga konzumirati dijabetičari itd. Tradicionalno se koristi u kolačima koje ne morate dodatno zaslađivati šećerom, međutim možete ga koristiti kao dodatak u kruhu, voćnim miksevima, jogurtu, posuti po zobenim pahuljicama, dodati u prikle, palačinke, razmutiti djeci u mlijeko umjesto kakaoa. U pravu ste, od rogača se radi i čokolada a jednu tvrtku iz Makarske sam zamolio da pokuša raditi sladoled od rogača. I odličan je, prošlo ljeto je bio u prodaji. Radit ćemo i još neke kombinacije ovisno kakva bude sljedeća sezona. Od brašna koštica rogača se radi prirodni biljni zgušnjivač za hranu, emulgator i stabilizator, službena oznaka mu je E410 ili Karuba guma. To mi je sljedeći projekt jer to kod nas nitko ne proizvodi. Sva koštica koja se proizvede u Hrvatskoj izveze sa vani kao sirovina što je apsurd. 

  • Kolike su mogućnosti dubrovačkoga kraja i Dalmacije u proizvodnji rogača i zašto taj zdravi plod bio dugo vremena zanemaren?

– Teško je reći zašto je rogač bio zanemaren. Po priči bake i oca rogač je bio na cijeni sve do kraja 70 ih godina prošlog stoljeća kad je počeo uvoz i cijena je počela padati. Turizam je počeo rasti što je uvelike imalo negativan utjecaj na cjelokupnu poljoprivredu u Dalmaciji. Međutim mislim da je propast zadruga u 90-ima imao jako veliki utjecaj. Dalmatinske zadruge su otkupljivale i prerađivale Dalmatinski rogač i s njihovom propašću otkup je bio zaustavljen nekoliko godina. Jedina koja je opstala je Komiška zadruga. Možda ćete se iznenaditi ali Dubrovačko područje je danas najveći proizvođač rogača u Hrvatskoj. Jako je puno rogača u Moluntu, dijelu Konavala, Elafitima te na području Zatona i Orašca. Ako pribrojimo Mljet i Korčulu na kojima ima jako puno rogača mogućnosti su jako velike. Inače rogača puno ima na Visu i Šolti dok ga na Braču ili Hvaru ima jako malo u odnosu na prošlost dok gotovo uopće ne raste dalje od Zadra jer mu je hladno.     

  • Što bi se trebalo saditi u Šipanskom polju i zašto je šipansko maslinovo ulje vrlo cijenjeno?

– Šipansko polje dugo je oko 4.5 km i široko u prosjeku 500 m, ima jednu specifičnu mikro klimu te što je interesantno ima vodu na dubini od samo 8 do 15 m. Ima nedostatak što je opasno za mraz sve do početka svibnja zbog brda koje ga okružuju međutim od mraza se možete vrlo efikasno štititi orošavanjem ili plastenicima. Unatoč opasnosti od mraza topli dani traju od ožujka do listopada pa imate mogućnost za dvije berbe povrća što ga čini vrlo povoljnim za povrćarstvom. Vinogradarstvo je posebno dobro. Jaka i bogata zemlja, dovoljno vlage u ljetnim mjesecima omogućava lozi da iznese vrlo kvalitetno grožđe od čega dobijete vrhunsko vino. Jedan slikar iz Dubrovnika mi je rekao da bi trebao organizirati slikarsku kolinju na Šipanu jer su naša vina gusta i crna u odnosu na druge. Međutim samo nas je troje koji ozbiljnije radimo vino pa je polje vrlo zapušteno i prelazi u šumu.

Maslina na Šipanu je posebna priča. Čak smo u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najpošumljeniji otok maslinama na svijetu u odnosu na površinu. Prema procjenama starih agronoma računa se da ima oko 250.000 stabala. I zaista gdje god pogledate vidjet ćete maslinu osim u polju. Na Šipanu postoje četiri autohtone sorte maslina što znači da ne rastu nigdje drugdje na svijetu. Ovo je prije nekoliko godina potvrđeno genetskim ispitivanjima. Od ove četiri sorte najznačajnija je i najbrojnija piculja. To je sorta masline koja daje ulje izrazito visoke kakvoće, jakih aroma, vrlo bogato polifenolima, peroksidima, redovite rodnosti. Ulje je puno gušće u odnosu na druge sorte a što je najvažnije piculja ima visoki radman ulja i ona kreće sa 16 % pa dalje dok je većini drugih sorti 16 % maksimum. Piculja redovito odnosi zlatne medalje na natjecanjima uljara.

  • Kako pokrenuti seoski turizam, koji je adut Elafita jer ljudi iz zdravstvenih i psihičkih razloga traže izolaciju i mediteranski način života. Šipanska autentična arhitektura je odlično očuvana, dijelom i radi udaljenosti od obale, skupoće gradnje i kraće sezone. Može li se izbjeći ono što je doživjela obala, tj. masovni turizam i vrlo ružnu betonizaciju?

– Za sve vam trebaju lokalni ljudi sa idejama i voljom za nešto pokrenuti što ide jako sporo. Klasična seoska domaćinstva više ne rade i lokalna ponuda hrane je bazirana na klasičnoj restoranskoj ponudi. To su dobri restorani međutim to je klasika koju imate svugdje. Na otoku nemate mjesto gdje možete doći i provesti nekoliko sati u opuštajućoj atmosferi, osjetiti lokalni život i običaje osim na Paljevom Brdu. Šipan je zaista miran otok za opuštanje, dovoljno mali a opet dovoljno velik da možete satima šetati po prirodi, voziti biciklu 15-ak kilometara itd. Izoliranost u prošlosti je danas prednost međutim ne možemo i dalje biti izolirani jer živimo u drugim vremenima. Izoliranost je bila i veliki razlog iseljavanja ljudi. Kao što sam već napomenuo bolje veze su nam jako bitne jer bi tako mogli razvijati turizam i u zimskim mjesecima ne samo ljeti kad sve vrvi turistima. Današnjim digitalnim nomadima Šipan bi bio jako zanimljiv a boljim vezama mogli bi razvijati i zimsku gastro ponudu seoskih domaćinstava baziranu na lokalnim ljudima iz dubrovačkog područja. Ali boljim vezama bi razvijali i proizvodnju, ne samo turizam. Ne možete ni zamisliti koliko ja imam problema u transportu robe na i sa otoka. Nekome na kopnu je to jednostavno nezamislivo. Hoćemo li izbjeći betonizaciju vidjet ćemo. Upravo nam donose urbanistički plan uređenja za Suđurađ i nije baš najbolji. Međutim gradska vlast nas ne pita previše. Građevinske površine su čak i povećane što su urbanisti pravdali povećanjem površine čestica zemlje na kojima možete graditi. Guraju nam marinu u Suđurđu koja može biti samo sezonskog karaktera zbog izloženosti Suđurđa jugoistočnom vjetru odnosno šiloku pa svaki brod koji bi ostao van starog mandrača završio bi u borovima kad učine fortuno. Čiji je to interes vidjet ćemo!   

  • Recite nam nešto o suradnji sa udrugom DART Tee Batinić, obrazovane žene koja shvaća i povijest umjetnosti i filozofiju i ekonomiju, inače je poznati turistički vodič.

– S udrugom DART i gospođom Teom surađujemo na projektima kao što su razmjena sjemena, pošumljavanje Dubrave, Povijesni vrtovi dubrovačkog kraja gdje smo uz umjetnički dio imali i praktični dio, posjeta uljari i preradi rogača. Udruga DART je jedna vesela družina a gospođa Tea je osoba izuzetne energije i znanja i volje da stvari napravi boljima. Maksimalno nas promovira na dubrovačkom području i šire. Puno kontakata i neke suradnje smo ostvarili preko nje na čemu smo joj izuzetno zahvalni.

Teo Trostmann

Povezani članci

Figuraciju obožavam, pogotovo portrete

HF

Imamo ružnu ljepotu

HF

Spirale, Željko Ćurčić i Jure Labaš u Voloskom

HF

Lustracija samo za one koji su za komunizma činili zločine

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...