Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

​Ljubljena, ispaćena zemljo

Ništa nema jače od Hrvata

 

Što još se sprema i što će Te stići

Ljubljena moja Zemljo ispaćena?

Po koji put ćeš biti razorena

I ponovno se iz pepela dići?

 

U čemu Tvoja sudbina se krije?

Je l’ Božja kazna, il’ je udes kruti?

…Svejedno sad je, jer Tvoji Te puti

Ustrajno vode k vrhu Kalvarije.

 

I dok Te takvu ispaćenu gledam,

Ne mogu gledat, da Te udes ruši.

Bolan mi krik se nazire u duši

I ja Te ne dam, nikome Te ne dam!

 

Rasuti svijetom, al’ nas ima dosta,

Da obrišemo s Tvoga lica suze

I obnovimo, što zla sreća uze.

Glavno je, da nam ime Tvoje osta.

 

Mi znamo, što Ti orjunaši snuju.

Njima je dobro, dok sirota pati.

Kradu dok mogu i ne misle stati.

Dok narod grca, oni napreduju.

 

Al’ zadnja kaplja prelila je čašu.

Krv branitelja svoj će zavjet reći,

Da ne će više uzaludno teći

I kraj se bliži svakom orjunašu.

 

Je l’ ovo možda Božja opomena,

Da ponovno se nađe brat do brata?

Jer, ništa nema jače od Hrvata,

Kad ruka mu je k bratu ispružena.

 

Sve ruševine obnovit se mogu,

Kad suzbiju se izdajničke strasti

I konac svane podaničkoj vlasti,

I Hrvat smjerno pokloni se Bogu.

Žarko Dugandžić, Perth, Australija

Povezane objave

Podvikuje bunjevačka vila

hrvatski-fokus

Petar Zambelić – pomorac i istraživač

hrvatski-fokus

U podrumu

hrvatski-fokus

Sjećanje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više