Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Hrvati samo na papiru

Jasna Vojnić: »”Bunjevački Hrvat”, “Hrvat-Šokac”, “Bunjevac”, možemo biti dan prije ili dan poslije«

 

U broju 924. od 1. siječnja 2021. godine „Hrvatska riječ“ donosi intervju s predsjednicom Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Republici Srbiji, Jasnom Vojnić. Uz popis tko je sve iz Republike Hrvatske u 2020. godini dao HNV-u 333.595,81 eur, intervju zauzima šest stranica ovog tjednika, čiji nas svaki broj košta oko 5.000 eura. I nije problem u stranicama, već u onom što u intervjuu stoji: samo uspjeh do uspjeha HNV-a (čitaj Jasne Vojnić), pri čemu se ističu i „uspjesi“ političke stranke u raspadu DSHV-a (čitaj Tomislava Žigmanova).

Ako je Republika Hrvatska dvanaest puta uvećala iznos sredstava koja su data HNV-u u 2020. u odnosu na 2019. godinu za očekivati je da postoje pomaci. I oni postoje, prije svega što je i Republika Srbija, primjerice, samo za otkup dijela rodne kuće bana Jelačića u Petrovaradinu izdvojila preko 600.000 eura. Ako uz sve to dodamo da krovne hrvatske institucije u Subotici imaju na raspolaganju godišnje još oko milijun eura, onda se očekuju veliki rezultati! A velikih rezultata ustvari nema, jer najveći pomak u prošloj godini je upravo vezan za rodnu kuću bana Jelačića, pri čemu ne znamo koliko je HNV pritom do sada potrošio dobivenog novca, a rodna kuća bana Jelačića još uvijek zvrji prazna i za njen cijelokupni otkup i opremanje traže se nova ogromna sredstva!

Drugi veći pomak u prošloj godini je dodjela HNV-u prostorija u Beogradu na besplatno korištenje na šest godina od Fondacije „Zoran Đinđić“. I te prostorije još uvijek zvrje prazne i također se traže sredstva za njihovo opremanje. A najveći prošlogodišnji „uspjeh“ je izrada dokumentacije za izgradnju „Hrvatske kuće“ u Subotici. Izgradnja ove „kuće“ (Hrvati su uvijek gradili domove) je na dugom štapu, mnogo košta i jama je bez dna, koja će Hrvatima u Srbiji malo koristiti i pokazat će se na kraju kao promašena investicija, jer se, kao i sve do sada, pravi samo za „bunjevačke Hrvate“ u donjotavankutskom trokutu (Subotica i okolica), dok ogromna većina od 57.900 u Srbiji Hrvata ne živi tamo.

I sve ostalo u intervjuu su samo hvalospjevi o „uspjesima“ nesrazmjerno potrošenom novcu od čega svi Hrvati u Srbiji imaju malo koristi. Od bezbroj takvih primjera najkarakterističniji je „otvaranje prvih jaslica za hrvatsku djecu, osigurano cijelokupno školovanje hrvatske djece u osnovnim i srednjim školama sa katedrom za hrvatski jezik na Univerzitetu u Novom Sadu te osigurani udžbenici i prevoz u školu za hrvatsku dijecu“! Kako to lijepo zvući u Republici Hrvatskoj i još lijepše svim Hrvatima u cijelom svijetu, koji ne znaju pravu istinu. A prava istina je da „bunjevački Hrvati“ iz Subotice zaposleni na ključnim plaćenim mjestima u hrvatskim krovnim institucijama u Subotici, svake godine, od jaslica do velike mature, za naš novac školuju praktično samo jedan razred svoje bunjevačke djece, koja potom studiraju u Zagrebu i čine novu „elitu Hrvata“ u Vojvodini, kojoj do Hrvata u Republici Srbiji nije stalo ni koliko do lanjskog snjega.

Tih nekoliko desetina malih „bunjevačkih Hrvata“ iz donjotavankutskog trokuta imaju udžbenike, osiguran im je prevoz do škole, dobivaju razne poklone, beneficije i sve drugo (kasnije su im osigurane i stipendije za studij u Zagrebu) dok tisuće hrvatskih mališana u Srbiji o tom može samo da sanja i plače! Kada pogledamo kako izgleda to da su „za hrvatsku djecu otvorene prve jaslice u Srbiji“ vidimo da su te jaslice u Subotici, a to da je „hrvatskoj djeci u Srbiji osiguran prijevoz do škole“ svodi se na tri autobuske linije u lokalu opet u Subotici.

Za djecu od 1.-4. razreda koja slušaju nastavu na hrvatskom jeziku Grad Subotica je u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem organizirao tri autobusa koji prevoze djecu od kuće do škole i natrag. Djeca iz Velikog Radanovca, Aleksandrova i Malog Bajmoka putuju u OŠ Matko Vuković i OŠ Ivan Milutinović i svakodnevno ih prate tri pratitelja koje osigurava HNV, na sve tri relacije po jedan. Za stariju djecu osigurane su vozne karte. (podatci iz „Hrvatske riječi“).

U pitanju je mali broj isključivo bunjevačke djece (na jednoj autobusnoj liniji čak samo jedno djete), a ako i njihovi roditelji dobivaju preko HNV-a materijalnu pomoć radi se o posebno privilegiranoj djeci! A sve je tako u režiji bunjevačkih čelnika iz Subotice kada su u pitanju Hrvati u Republici Srbiji.

„Uspjesi“ su i ćuprija Šmaguc, dva asfaltirana šora u Donjem Tavankutu i sl. i o njima se govori i piše na sva zvona, a o neuspjesima niti jedna riječ. A ima ih mnogo i to velikih. „Jedina relevantna politička hrvatska stranka u Srbiji“, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV), poslije posljednjih izbora više nema predstavnike u vlasti na republičkoj i pokrajinskoj razini, a na gradskoj samo tri čovjeka (dva u Subotici i jednog u Baču)! To je isključiva zasluga prvog čovjeka politke i kulture kada su u pitanju ovdašnji Hrvati, Tomislava Žigmanova. I umjesto da da ostavku na mjesto predsjednika te stranke (odavno mu je istekao i mandat), on moljaka Vladu Srbije (čitaj: Aleksandra Vučića) da njemu i nekim drugim Hrvatima udjeli neku funkciju u vlasti! To je poniženje za sve Hrvate u cijelom svijetu, a posebno za nas ovdje!

Također, samo poslije dokazanih afera s književnim plagijatima, Tomislav Žigmanov bi morao dati ostavku i na mjesto ravnatelja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (ZKVH)! Umjesto toga on „školuje“ nove mlade „hrvatske književne kritičare iz Vojvodine“ (svi su „bunjevački Hrvati“ osim jednog „srijemskog Hrvata“ iz Subotice), koji će, kao i on do sada, praviti negativnu selekciju u našoj kulturi, forsirajući bunjevštinu! Najveća farsa u tomu je što je u te mlade „hrvatske književne kritičare“ Tomislav utrpao i sebe, što je tipično za njega! Tako sa šačicom svojih poltrona, za naš novac nastavlja da terorizira sve Hrvate u Srbiji! To jasno govori o karakteru i moralu ovog „bunjevačkog Hrvata“.

A da su svi „veliki“ „bunjevački Hrvati“ isti pokazao je Žigmanovljev prethodnik Petar Kuntić. Dugogodšnji predstavnik Hrvata u Srbiji, čak u Skupštini Republike Srbije u emisiji na RTS1 „Kuhinja mog kraja“ preko noći je od „bunjevačkog Hrvata“ postao čisti Bunjevac, predstavivši sebe, svoju obitelj i Suboticu tako da u tom jednosatnom prilogu nema ni „h“ od Hrvata i bilo čega hrvatskog, a Subotica je preko njega postala poznata po „najvećem jezeru u Srbiji“, oldtajmerima i zološkom vrtu!!! Sve to za „šaku dolara“, odnosno reklamiranje svog restorana na salašu u Bikovu, kojeg je napavio od našeg novca (novca poreskih obveznika u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj)! (vidjeti: https://m.youtube.com/watch?v=4h0eCz3BYXs). Na kraju svog intervjua predsjednica HNV-a, „bunjevačka Hrvatica“ Jasna Vojnić, daje i uputstvo kako se u tom „bunjevačkom“ stilu ponašati povodom popisa stanovništva koji će biti ove godine. Ona kaže: »Na popisu na pitanje o nacionalnosti kratko i jasno odgovaramo: „Hrvat“ ili „Hrvatica“. Sve ostalo: “Bunjevački Hrvat”, “Hrvat-Šokac”, “Bunjevac”, možemo biti dan prije ili dan poslije, ali na popisu ne, jer se takva formulacija pri obradi podataka ubraja u kategorije Bunjevaca nehrvata, ostalih i slično«.

Prevedeno: na papiru budimo Hrvati, neka nam pored Srbije i Hrvatska i dalje šalje što više novca, a poslije ćemo ga mi već dati našim Bunjevcima u tavankutskom trokutu, o njima najviše pisati u „Hrvatskoj riječi“, o njihovim običajima, ruvu, pismama i svemu što je bunjevačko govoriti na „Dnevniku RTV2 na hrvatskom jeziku“, veličati ih u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, „Novoj riječi“ i svugde drugdje. U donjotavankutskom trokutu osnovat ćemo još više podobnih „hrvatskih“ (bunjevačkih) udruga kojima ćemo moći davati još više novca!

Gospođo predsjednice HNV-a, ne trebaju nam ovdje takvi Hrvati! Neka na popisu ove godine bude i deset tisuća Hrvata koji nikada i niti na jednom mjestu ili bilo kojim povodom, posebno ne za novac, neće za sebe reći da su bilo što drugo osim Hrvati! Ovako donjotvankutski trokut guta novac namjenjen svim Hrvatima u Srbiji, kao Bermudski trokut brodove i avione, a pravi teror Bunjevaca nad Hrvatima u Vojvodini (Srbiji) traje više od sto godina!       

Miroslav Cakić

Povezani članci

Još jednom

HF

Nenormalno političko stanje

HF

ZAKON O AZILU – Službenici i stranci (4)

HF

Nagrada iza mesnice “Matijević”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...