Žrtvuju djecu bogovima, koji i ne postoje
Sjeti se, Svevišnji Kriste,
Kad si na Maslinskoj Gori
Ostao sam.
Sjeti se muke,
Kad su Ti raspeli ruke
Oni, koje Ti iz ljubavi stvori.
…I, ne bješe ih sram.
I on je sam
Protiv svih,
Izravno jasan
Stao pred njih:
Potajne komuniste i antiKriste,
Globaliste i sotoniste,
Koji i danas
Žrtvuju djecu
Bogovima, koji i ne postoje.
Stao je pred pohlepne bankare,
Korumpirane tajkune,
Koji prodaše dušu
Za trilijune.
Stao je pred liječnike i ljekare,
Koji kroz jednu godinu
Pokose više života,
Nego Hitler i Staljin
Skupa
Kroz sve ratove.
Utroba zemlje
Iz utrobe majke
Guta milijune
Nevinih života
Nikada rođene djece.
Malene ručice,
Sklopljene,
Vape Gospodinu
Za dušu majke
Čedomorke,
A zemlja hropće grozotom
I zgraža se nad sramotom
Civilizacije.
…I, što nam vremena nose?
Nose nam
Samotnog viteza
Crvene kose.
Nose nam obvezu
Svake nacije,
Da neupitno slijedi
Poruku
Deset zapovijedi
Svevišnjeg Tvorca.
Sokol je ranjen,
Ali će se dići
U visine
I dugo letjeti ispod Sunca,
A štakori će se skrivati
U svojim jazbinama
I ne će izvirivati
Iz tmine.
