Hrvatski Fokus
Intervjui

Sustavnosnom teorijom bavio sam se više od pola stoljeća

Osim plastike i gume imam izvorne znanstvene i stručne radove i na područjima filozofije, jezika, sustavnosne teorije, medicine, poljoprivrede, matematičke statistike…

 

Razgovor s profesorom emeritusom Igorom Čatićem, koji ove godine, 14. ožujka, navršava 85 godina iznimno plodnoga privatnoga i znanstvenog života. Isto tako ove godine prof. Čatić slavi sedamdesetu godišnjicu otkako je počeo učiti zanat u Tvornici računskih strojeva, a tu je i šezdeseta godišnjica kako je počeo raditi u tvornici ME-GA i raditi na projektu uvođenja plastične kože “skaj” te suradnje s časopisom Kemija u industriji.

  • Imali ste vrlo zanimljiv život.

– Vaša tvrdnja odgovara stvarnom stanju. Imam i sada vrlo zanimljiv život. Jednom zgodom mi je jedan filozof objasnio zašto je moj život tekao upravo tako. Sažeto. Osamdesetih godina pročitao sam jedan kviz. U tada vrlo popularnom znanstvenom časopisu „Galaksija“. U kvizu bilo je postavljeno 20 pitanja. Odgovori su omogućili da se svrstate u jednu od dvije skupine. Intelektualce i darovite. Navest ću prva tri kriterija u svakoj od skupina: Intelektualce odlikuje analitičko mišljenje, parcijalna usmjerenost i prevladava logika. Daroviti sintetički misle, globalno su usmjereni i kod njih prevladava intuicija. Smatram se darovitim. O tome svjedoči moja usmjerenost prema sintezi koja proizlazi iz sustavnosnog mišljenja. Temeljenog na sustavnosnoj teoriji (e. system theory). Time sam se započeo baviti pred više od pola stoljeća. Na temelju onoga što sam naučio na postdiplomskom studiju kod mog Učitelja, prof. Aleksandra Đuraševića. To je bilo tada za mnoge, pa i u svijetu veliko iznenađenje. Tri su najvažnija rezultata. Knjiga „Analiza injekcijskog prešanja polimera teorijom sustava“ (1991.) potakla me je da napišem s tada asistenticom u IHHJ, a sada redovnom profesoricom hrvatskog jezika u Oslu, Ljiljanom Šarić: „Prilog sustavnosnoj analizi hrvatskog jezika“ (Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, 1994.). U kojem smo dokazali s pomoću tri koncepta da je hrvatski jezik samostalni sustav. No i dio nadsustava kojeg čine bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski. Neki nam, sada i to ne slučajno, ponovno da nameću da su hrvatski i srpski jedan jezik. Treći rezultat je knjiga nastala na temelju istoimenog projekta, „Injekcijsko prešanje polimera i ostalim materijala“. U kojem smo pokazali da je moguće s pomoću jednog modela tog postupka, navesti još 2004. 235 postupaka. Danas ih ima 260. Konačno, 2009. uveo sam u našu sredinu pojam sintezologije = sustavnosna teorija + kulturologija i otvorio portal http://sintezologija.fsb.hr/hr/.

  • Ove godine slavite i 70 godina otkako ste počeli učiti zanat. Što je prethodilo toj odluci Vas i Vaših roditelja?

– Rođen sam u alatničarskoj obitelji. Moj otac bio je prvi alatničarski obrtnik na ovim prostorima. Zanat je izučio u Beču 1916. i postao zanatnikom, popularno kalfom. Obrtnikom je postao 1927. Završetak Drugoga svjetskog rata dočekao je s trideset zaposlenih i plaćao porez tadašnjoj državi. Prvi kalup za preradu plastike načinio je 1931. za potrebe „Kontakta“, kasnije „Elektro-Kontakta“. Rastao sam u tom okruženju. Roditelji su podupirali moju samostalnost. Sa sedam godina išao prijavljivati našeg goste policiji. Kada sam imao deset godina otputovah samostalno u Slavonski Brod. U Popravilište za one koji su plaćali porez bivšoj državi. Svirao sam glasovir. Igrao nogomet i tenis. Jednom sam ušao čak u drugo kolo. Pobirao sam loptice u susretu Belgija – Jugoslavija. No shvatio sam da baš nisam vješt. Iz škole sam zapamtio tri zgode. Gledajući film „Bulevar sumraka“ s Glorijom Swanson, preuzeo sam izraz divizam od diva. Kada sam taj izraz upotrijebio u jednoj zadaći iz hrvatskog jezika, dobio sam ocjenu nedovoljan. Odatle kasnije moji napori da se maksimalno koriste postojeće i stvaraju nove hrvatske riječi. Sjećam se predavanja profesora iz povijesti koji nam je rekao. „U ovoj zemlji u vojsci ne će biti korupcije, kao u onoj u staroj Jugoslaviji“. Moja majka došla u je u školu i pitala razrednicu Zdenku Brkić, treba li me upisati u srednju tehničku školu ili da nastavim pohađati gimnaziju. „A koga ćemo onda obrazovati i odgajati u gimnaziji“. Hvala joj za taj odgovor. I tada je odlučeno da učim alatničarski zanat.

  • Usporedo ste pohađali gimnaziju i učili zanat. Kako je to izgledalo u radnom dijelu tjedna?

– Ustajanje u 5 sati, dolazak u Tvornicu računskih strojeva, kasnije u „Elektro-kontakt“ do 6 sati. Radio zadnje godine naukovanja do 12 sati a zatim u 14 sati gimnazija. I svake godine polaganje stručnih predmeta. Godine 1954. položio sam ispit za alatničarskog zanatnika. Upisano mi je 6 dana radnog staža. U ljeto te godine položio sam veliku maturu. I u jesen počeo sam studirati strojarstvo. Tada smo imali predstudijsku praksu i dvije industrijske prakse. Stjecala se poznanstva i iskustvo.

  • Usporedo sa studijem radili ste za oca koji je ponovno otvorio 1954. alatničarsku radionicu.

– Da, 1955. počeo sam konstruirati kalupe i ostale alate. Konstruirao sam i dvije ubrizgavalice za injekcijsko prešanje plastike. Stekao sam neprocjenjiva iskustva za kasniji život.

  • Diplomirali ste krajem 1960. Gdje ste radili?

– Najprije sam radio u ME-GI. Koja je u tom trenutku htjela uvesti proizvodnju umjetne kože na osnovi PVC-a. To je koža poznata pod nazivom „Skaj“. Bio sam zadužen za koordinaciju rada brojnih stručnjaka. O tom projektu mogao bi se napisati poseban tekst. Zatim sam prešao u Tvornicu olovaka poznatu pod akronimom TOZ.

  • I tada se dogodila prijelomnica u Vašem životu 1964.

– Dva dana pred vjenčanje stigla je mojoj supruzi vijest. „Zbog poznavanja francuskog, dodijeljena vam je stipendija Međunarodne agencije za atomsku energiju u Sacleyu kraj Pariza. Što se događalo u vremenu do mog dolaska u Pariz krajem ožujka 1964. traži posebni tekst. Šećući Parizom, našao sam pravu adresu. Poslije razgovora s prof. P. Duboisom, uskoro sam postao volonter u Centre d’études des matières plastiques i radio sa studentima Ecole Nationale Supérieure des Arts et Metières (ESNAM). Jedan od rezultata, tri članka u vodećem časopisu „Plastiques modernes et élastomères“. Od tri članka, jedan je bio prijevod jedinog stručnog članka kojeg sam objavio, u „Strojarstvu“. Taj članak bio je kasniji podloga za novu stipendiju. Vratili smo se kući i nastavio sam raditi u TOZ-u.

  • Kada je započela Vaša sveučilišna karijera?

U jesen 1965. započeo sam raditi na Visokoj tehničkoj školi kao asistent iz metala kod prof. Ranka Zgage. Upisao sam postdiplomski studij. Godine 1967. posjetio sam Lehrstuhl und Institut für Kunststoffverarbeitung, Aachen. Poslije dva razgovora s prof. Georgeom Mengeson od po pet minuta, dobio sam poziv za tromjesečnu DAAD stipendiju 1968. Kasnije sam saznao da je ta odluka bila poduprta poznavanjem mog rada u Francuskoj. Po povratku sam magistrirao u Zagrebu i uskoro dobio kao prvi strojar iz Hrvatske stipendiju Zaklade Alexander von Humboldt. Doktorirao sam početkom 1972. u Aachenu.

  • Je li taj doktorat bio početak Vaše karijere kao sveučilišnog nastavnika?

– Točno. Najprije sam započeo predavati na sveučilišnom studiju „Makromolekularne znanosti“ 1972. Za docenta, sada već Fakulteta strojarstva i brodogradnje, izabran sam 1974. To je trajalo do 2006. kada sam otišao u mirovinu u statusu redovnog profesora u trajnom zvanju. Za prof. emeritusa izabran sam kao prvi emeritus po novom pravilniku, na prijedlog Rektora, 2015.

  • Poznato je da ste predavali i na drugim fakultetima i područjima?

Da, proizvodnju plastičnih i gumenih dijelova predavao sam u Splitu, Slavonskom Brodu, Sisku i Mostaru. Predajem od 2003. i studentima arheologije u Zagrebu, kao povijesti rane tehnike. Bio sam uključen i u postdiplomske studije u Zagrebu, Splitu i Ljubljani.

  • Vaš znanstveni rad nije bio ograničen samo na područja plastike i gume.

– Imam izvorne znanstvene i stručne radove i na područjima filozofije, jezika, sustavnosne teorije, medicine, poljoprivrede, matematičke statistike.

  • Poznato je da ste bili vrlo aktivni u stvaranju raznih društava i časopisa.

– Po povratku iz Pariza pokrenuo sam 1965. osnivanje Stručne komisije inženjera i tehničara plastičara. Koja je, pretvorena u Društvo za plastiku i gumu, bila i izdavačem časopisa „Polimeri“ (1980.). Društvo je završilo radom 2015. Povjereno mi je osnivanje Kluba hrvatskih humboldtovaca, što je ostvareno uz odlučujuću pomoć prof. Ante Čovića, 1992. Bio sam članom većeg broja organizacijskih ili programski odbora drugih organizatora.

  • Kako ste hobi pretvorili u zapaženu javnu djelatnost?

– U drugoj polovici pedesetih godina, pomogao sam tehničkim savjetom tadašnjem pogonu za preradu plastike „Jugotona“. Nagrađen sam, tada s novošću, s nekoliko vinilnih jazz ploča frekvencije vrtnje 45 i 33 min-1. Tada smo slušali „Voice of America“ da čujemo novosti iz svijeta jazza urednika Willisa Conovera. Jednom sam posjetio glasovitog urednika glazbenog programa Radio Zagreba. To je dovelo do poziva da priredim iz svojih ploča emisiju „Po vašem izboru“. Za pomoć su mi dodijeljeni tada mladići Drago Britvić i Slobodan Šelebaj. Prva emisija bila je emitirana 31. ožujka 1959. Slijedile su emisije i na Radio Ljubljani. Predstavio sam prije profesionalaca, gotovo 30 jazz glazbenika. Pretežno vokalistica. To je tada bilo moguće. Godine 1960. organizirao sam nastup u Zagrebu Ljiljane Petrović. Prve pjevačice iz bivše države koja je pjevala u Cannesu na Eurosongu 1961. Pisao sam tekstove o jazzu i za časopise. Posljednjih nekoliko godina prikazivao sam koncertne nastupe Jazz orkestra HRT-a. Prvi intervju koji sam načinio u svijetu bio je onaj s John Coltraneom 1962. u Beču.

  • Objavili ste veliki broj medijskih tekstova.

– Brojka takvih tekstova približava se brojci tisuću. U tiskanim medijima, prvenstveno u „Vjesniku“ i „Večernjem listu“. Kasnije sam počeo objavljivati tekstove na portalima, pretežno na „Hrvatskom fokusu“  i “ZG-magazinu“. Nastupio sam u gotovo 70 TV emisija i sudjelovao u približno 170 radio emisija.

  • Ključno je uvijek pitanje, jesu li Vaša dostignuća društveno priznata?

Jesu. Dva odlikovanja i 6 nagrada. Izdvojit ću tri. Republička znanstvena nagrada Nikola Tesla (1977.) i Državna nagrada za životno djelo (2015.). Posebno treba navesti nagradu SPE International Education Award, koju mi je dodijelilo Society of Plastics Engineers, Int., SAD (1998.). Koliko znam do sada sam jedini dobitnik te nagrade izvan SAD-a i Kanade.

  • Postoje li neispunjene želje, htijenja? Ili neispunjeni zadaci?

– Mislim da sam dovoljno toga načinio. Trebao bih napisati Povijest Društva za plastiku i gumu. No, od tekućih zadataka ne stižem. Mogao bih izdati i tri knjige temeljene na objavljenim tekstovima. „Vrednovanje tehnike 2.0 – BST“, „Tehnika temelj kulture“ koja bi sadržavala izabrane članke od 2003. do sadašnjosti i „Zaštita okoliša i zdravlja“ (2008-).

  • Čime ste se i čime se bavite u službenoj mirovini?

Pretežno je već odgovoreno na tom pitanje. Znanstvenim radom, popularizacijom znanosti i reagiranjima na pojave. Od 2014. proširila se aktivnost i na vođenje kućanstva. Treba istaknuti neke radove iz tog razdoblja. Koji su pretežno sintezologijski, dakle stvaranje novog znanja i spoznaja na temelju povezivanja postojećeg znanja i iskustva. Izdvojio bio najčitaniji rad koji je napisan sa stalnim suradnicama Gordanom Barić i Majom Rujnić. To je članak iz 2014. „Polymers and non-polymers – a new systematisation of substances and materials“(Polimeri i nepolimeri – nova sistematizacija tvari i materijala). Treba pridodati da smo, šira skupina autora, otkrili prirodni model aditivnih postupaka, poznatih pod nazivom 3D tiskanje. Prirodni model je star 3,75 milijardi godina. Rekonstruirali smo dobivanje kamena starog 250 milijuna godina. Konačno, početkom 2020. s kolega Ivorom Karavanićem usuglasio sam nazivlje arheologije i proizvodne tehnike. Posljednjih godinu dana posvetio sam proučavanju stvarnih uzroka klimatskih promjena. O čemu sam pisao u 13 nastavaka na ovom portalu.

  • Planovi?

U mojim godinama teško je govoriti o planovima. Nastojat ću i dalje pratiti zbivanja na područjima koja me zanimaju i reagirati. Ima podosta novih ideja u oblikovanju. Jedna koja je pred lansiranjem je povezana s mikroplastikom u rijekama, morima i oceanima s pojavom odgovarajućih bolesti.

Miroslav Pelikan

Povezane objave

Moji tuševi u značajnim muzejskim zbirkama

HF

Nije problem plastika, niti vrećica, već neodgovorni ljudi

hrvatski-fokus

Vučić danas dijeli BiH diplomatskim sredstvima

HF

Treba biti fleksibilan i jednostavan

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više