Hrvatski Fokus
Kultura

Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku

Zatirana i prešućivana »narodna zahtijevanja«

 

»Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku – Zatirana i prešućivana »narodna zahtijevanja«*

Francuski je pjesnik Pierre Albert-Birot napisao: »Koliko bi ljudi moglo dati litru krvi / Ali ni jednu kap poezije«. Tu kap poezije kao suzu radostnicu istine, izlili smo, mi hrvatski književnici u glavnome gradu Bosne i Hercegovine, u životodajni oblik Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku. Deklaraciju su objavili 28. I. 1971. središnji dnevni listovi u Jugoslaviji, zagrebački »Vjesnik« te beogradska »Politika« i »Borba«, dan kasnije i sarajevsko »Oslobođenje«, ali niti jedan od tih dnevnika nije ju objavio pod njezinim vlastitim i izvornim imenom, nego pod drugim nazivima. Nastala je u ozračju preporodnoga Hrvatskoga proljeća, kao stvarateljski dijalog s poviješću i suvremenošću, kao čin ljubavi posvećen  istinskoj demokratizaciji društva, stvarnoj ravnopravnosti hrvatskoga naroda s drugim dvama narodima u Bosni i Hercegovini, kao zagovor neometana i slobodna života hrvatskoga jezika i kulture u pluralističnoj   zajednici  i uzajamnoj otvorenosti triju »legalnih nacionalnih kultura«, kao proglas »nacionalne i kulturne suverenosti«, sukladno kojoj bi hrvatske kulturne i političke interese zastupali legitimni narodni predstavnici, a ne »statisti po nacionalnom ključu«.  

Deklaracijom je, u točki sedmoj  ovih svojevrstnih narodnih zahtjevanja, uzeta u obranu, prije nepunih osam mjeseci, 30.-31. svibnja 1970., u Grudama i Drinovcima prvi puta održana, kulturno-književna manifestacija »Šimićevi susreti«, pred namjeravanim političkim odstrjelom i gašenjem. Uz sami su tekst Sarajevske deklaracije  bila otisnuta imena sedmorice hrvatskih književnika »podpisnika«: Vitomir Lukić, Mile Pešorda, Nikola Martić, Veselko Koroman, Mirko Marjanović, Vladimir Pavlović i Stanislav Bašić. Nakon sloma Hrvatskoga proljeća, Sarajevska deklaracija  bijaše poklopljena posvemašnjom šutnjom  (a njezini sutvorci opkoljeni pričuvnim ušima čuvara), da bi izronila na svjetlo dana nakon velike povijestne i političke promjene, u nas započete s 30. svibnjom 1990.

U vrijeme nastanka Sarajevske deklaracije boravio sam u Sarajevu, kao student treće godine romanistike na Filozofskome fakultetu, s rukopisnom knjigom pjesama ŽIVOT VJEČNI kod izdavačke kuće »Svjetlost«  (objavljene ujesen 1971. i nagrađene sljedeće godine). Zajedno sam s Lukićem i Martićem sutvorački sudjelovao u koncipiranju i sastavljanju Deklaracije. Prije toga sam izložio zamisao o potrebi naše Deklaracije, u razgovoru s Vitomirom Lukićem, poslije jedne sjednice Komisije za kulturu Predsjedništva Republičke konferencije SSRN BiH, u radu koje smo obojica sudjelovali. Za nezaborav zapisujem, tako da i Bog upamti, da je završni  sadržajni, jezični  i stilski pečat Sarajevskoj deklaraciji dao Vitomir Lukić, moj (pokojni) prijatelj, hrvatski pisac europskoga formata.

Uz polustoljetnicu njezine objave, može se reći da je Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku, makar koliko bila zatirana i prešućivana ili netočno prikazivana, izvršila, i sveudilj vrši, svoje  poslanje, jer za povijest ostaje “jednim od najvažnijih dokumenata  hrvatskoga jezikoslovlja uopće te možda i najvažnijim i najiskrenijim pozivom na ravnopravnost uporabe hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini“ (dr. sc. Domagoj Vidović: „Vladimir Pavlović i Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku“, https://bib.irb.hr…pdf). Hrvatski je jezik danas i u Bosni i Hercegovini ustavnom kategorijom,  koji takovim opstaje, jezik tisućljetno samosvojan i jedinstven.«

(*str. 43., Specijal »Večernjega lista« Hrvatsko proljeće – 50 godina pokreta koji je navijestio slobodnu Hrvatsku -154. str., Zagreb, nedjelja, 7. veljače 2021.) 

U velikome Specijalu »Večernjega lista« od 7. veljače 2021., Hrvatsko proljeće – 50 godina pokreta koji je navijestio slobodnu Hrvatsku,  objavljena je također »Kronologija: najvažniji događaji prije, za vrijeme i nakon Hrvatskoga proljeća« (priredio Žarko Ivković // Večernji list), koja se proteže od 7. prosinca 1964. do 21. veljače 1974. godine, na str. 13.-18. U Kronologiji je, na str. 15., zabilježena i Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku, kao jedini iztaknuti preporodni događaj u Bosni i Hercegovini, u tome desetogodišnjem razdoblju:

»28. siječnja 1971.

objavljena Sarajevska deklaracija o hrvatskom jeziku. Potaknuo ju je književnik Mile Pešorda, a potpisala sedmorica hrvatskih književnika iz BiH zalažući se za hrvatsku nacionalnu i kulturnu suverenost i jednakopravnost s drugim narodima u BiH.«

(Specijal »Večernjega lista« Hrvatsko proljeće- 50 godina pokreta koji je navijestio slobodnu Hrvatsku, Zagreb, nedjelja, 7. II. 2021., str. 15.)

Mile Pešorda, književnik

Povezani članci

U nebo zagledane

HF

Silence, izložba Lukše Obradovića

HF

Grad bez ptica Anite Martinac

HF

Maskirani likovi Duška Šibla

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...