Ustanova u kulturi – Galerija Kula Split predstavlja multimedijalnog umjetnika Damira Očka izložbom kolaža
Izložena djela Damira Očka nastala su u vremenu izrazito rubna umjetnikovog iskustva. Naime, nakon razornog potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020. što se događa u jeku pandemije bolesti COVID-19, umjetnik se suočava sa fizički ruiniranim prostorom svoga atelijera. U njemu zatiče oštećene radove, ali i mnoge druge materijale koje je vremenom akumulirao s nakanom da bi jednom mogao iskoristiti njihov ekspresivni potencijal ili ih nadograditi, možda na koncu i odbaciti. Suočavanje s fizičkim posljedicama prate i nutarnji nemiri te anksioznost pojačani čestim podrhtavanjima tla i globalnim osjećanjem neizvjesnosti i izolacije.
„Ova serija je krenula nakon potresa u kojem mi je dosta stradao studio i gdje sam ostao bez godinama nakupljenih materijala, ali i onih nekih pokušaja koji se uglavnom dešavaju samo u studiju u „skrivenoj“ studijskoj praksi. Radova koje nikad ne pokažeš, ali ih „pokušavaš“ u studiju. S druge strane, moj studio je bio i svojevrsno „Queer safe“ mjesto gdje bih često organizirao druženja u kojima je svatko tko bi došao u moj studio mogao biti što god želi. Potres je sve to dobro izmiješao. Red otpalog zida, red radova tek vraćenih u studio s neke izložbe, red glittera… Sve na istoj hrpi i sve u godini pandemije, desocijalizacije i brojnih otkazanih projekata koji daju ritam za stabilnu umjetničku praksu. Ovi kolaži u kojima forme, likovi i objekti drže ravnotežu na jednoj točki su više neka životna nego konceptualna gesta jer kombiniraju sve te materijale i ostatke radova nakon potresa sa različitim aspektima mojeg života na način koji me trenutno veseli i daje mi nadu“, objašnjava Očko.
Očko pristupa oštećenim radovima i materijalima sagledavajući ih i tretirajući na potpuno nov način. Poseže za tehnikom kolaža te reže njihove dijelove i konstruira vizualno i semantički zanimljive kompozicije. Svaki od novonastalih radova povezan je s jednom od ljudskih fobija čiji je katalog pozamašan, a Očko ih prepoznaje kao refleks globalnog odraza, ali i kao načine osobnog suočavanja s vlastitim gubitkom. Na taj način razvalina njegova atelijera – fizička, baš kao i mentalna – transmutirana je u mjesto novog i potencijalno vedrog početka. Stoga konture odabranih fobija umjetnik vizualno skicira maskirajući ih u žovijalne i rasvijetljene kompozicije kolaža, a njihov naziv utapa u anagrame koji prate svaki rad. (kustos Dalibor Prančević)
Damir Očko (1977., Zagreb) multimedijalan je umjetnik koji plijeni pažnju publike podjednako u Hrvatskoj i inozemstvu. Samostalna predstavljanja priređena su mu u relevantnim domaćim i svjetskim institucijama, između kojih posebno valja izdvojiti Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu (2019.), Jeu de Paume u Parizu Paris (2018.), Nacionalna galerija u Pragu (2018.), Muzej suvremene umjetnosti u Bordeauxu (2018.), KM Künstlerhausu Grazu (2014.), Palais de Tokyo u Parizu (2012/13.), Galeriji Yvon Lambert u Parizu (2013.), Kunsthalleu u Dusseldorfu (2011.). Predstavljao je Republiku Hrvatsku na 56. bijenalu u Veneciji 2015. izložbom Studije drhtanja: Treći stupanj. Radovi mu se nalaze u brojnim međunarodnim institucionalnim muzejskim i privatnim kolekcijama. Luksemburg, Le Plateau, kolekcija Louis Vuitton, nacionalna kolekcija CNAP Paris.
