Hrvatski Fokus
Religija

‘Skrbi za samoga sebe, cura sui’

Održan 26. međunarodni teološki simpozij pod naslovom ‘Skrbi za sebe! Suvremenost jednog antičkog imperativa’

 

U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu u srijedu, 17. ožujka 2021.. Na simpoziju su sudjelovali priznati međunarodni i domaći stručnjaci. U ime organizatora, uvodnu riječ uputio je prodekan za znanost Katoličkog bogoslovnog fakulteta izv. prof. dr. don Josip Dukić. Obraćajući se okupljenima, naglasio je kako antički imperativ ‘Skrbi za samoga sebe, cura sui’, ima veoma bogato i slojevito značenje. „Kroz povijest je taj imperativ prekriven velom zaborava, da bi kroz nekoliko posljednjih desetljeća postao ponovo aktualan. Namjera organizatora ovog simpozija je osvijetliti prisutnost tog antičkog imperativa u današnjem sekularnom društvu i Crkvi, proučiti gdje i na koji se način pojavljuje i sučeliti ga s kršćanskom antropologijom“, rekao je prof. Dukić dodavši  kako se često pitamo, da li je briga o sebi nužno sebična, ili je to znak zrelosti i jedini način da se održimo zdravima, sretnima, uravnoteženima, društveno korisnima i duhovno mirnima.“

Otvarajući simpozij veliki vicekancelar KBF-a u Splitu i provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. sc. Marko Mrše je ustvrdio kako je čovjek kao religiozno i odnosno biće u procesu stalnoga traženja odgovora na mnoštvo pitanja koja su uvijek stara ali su i svaki put nova, pitanja koja su neprolazna i koja će taj isti čovjek postavljati tražeći istinu o sebi i smislu svoga života. Zaželio je svima puno uspjeha u radu, a prije svega duhovnu korist od novih spoznaja.

Nakon pozdravnih govora uslijedilo je predavanje izv. prof. dr. sc. Daniela Miščina na temu „Izazov praktičnosti antičke filozofije u misli Pierrea Hadota“. Razvijajući svoju misao u dijalogu s Hadotovim opusom, autor razmatra mogućnost obnove modernog razumijevanja filozofije i prevladavanja njezine krize, i to upravo na tragu antičkog razumijevanja filozofije kao „skrbi za sebe“. Promatrajući temeljnu misao francuskog filozofa Pierrea Hadota (1922.–2010.) u svjetlu Heideggerova uvjerenja kako ozbiljan mislilac može misliti samo jednu misao, jasno je što je Hadotova glavna ideja: antička filozofija u svojoj je biti usmjerena k praktičnoj svrsi, tj. oplemenjivanju (vlastita) života. U tom kontekstu, osobito kod stoika i epikurejaca, filozofija je u eminentnom smislu “skrb za sebe”.

Potom je izv. prof. dr. sc. Johannes Panhofer održao predavanje na temu „Daje li religija zdravlje? Rezultati emprijske psihologije religije“. Putem skrbi o sebi želi se upoznati svoje potrebe i čuvati svoje tjelesno i duševno zdravlje. Jesu li religija i duhovnost izvori (mentalnog) zdravlja i osobnog dobrog stanja ili pak čine rizik, kontroverzno je pitanje. Jednostrana individualna iskustva i ideološka rovovska bitka oblikuju raspravu. Rad postavlja raspravu na ‘objektivan’ temelj donoseći činjenične rezultate različitih studija. Time iznova otkrivena iscjeliteljska snaga religije i duhovnosti postaje vidljiva. Usto potrebna je pažnja i određeni kriteriji kako bi religija razvila svoju iscjeliteljsku snagu. Međutim, istraživanja jasno pokazuju kako nisu sve religioznosti iste! Temeljni je čimbenik kada, gdje i zašto religija ima konstruktivan ili destruktivan učinak.

prof. dr. sc. Stanko Gerjolj izlagao je na temu „Geštalt pedagogija – skrb za samoga sebe kao dodirna točka teološkog i psihološkog obrazovanja“. U središte svog istraživanja i rada geštalt pedagogija stavlja istog čovjeka kao teologija i (posebice humanistička) psihologija. Kod oba vida to je čovjek koji žudi za spasenjem i traži poglede koje će mu ispuniti i osmisliti život. Moć komplementarnosti vidimo u činjenici da teologija i geštalt pedagogija smisao ljudskog života i rada ne vide u zatvaranju u sebe, nego u otvaranju prema bližnjima i Bogu. Iako geštalt pedagogija aktivira uglavnom ljudske resurse za prevladavanje životnih izazova i stoga koristi mnoge terapijske elemente, što ih, naravno, preventivno stavlja u službu integriranih obrazovnih procesa, uvijek je svjesna da samo teologija može otvoriti put do posljednjeg smisla života.

prof. dr. sc. Zbigniew Szczepan Formella govorio je na temu „Mladi danas: između potrebe za autonomijom (skrb za samoga sebe) i potrebe za pripadanjem (skrb za druge). Neki psiho-formativni vidovi“. Autor misli kako je za govor o mladima važno znati stajalište mladih. Istodobno, čini se značajnim i razmišljanje odrasloga koji je godinama zauzet znanstvenim istraživanjem problema koji se odnose na mlade te se nalazi u izravnom radu s mladima. Na temelju ove dvije pretpostavke koje počivaju na trajnoj suradnji prikladne teorije i svakodnevne odgojne prakse, predstavio je svoj doprinos u psiho-pedagoškom ključu, usredotočivši se na dobnu skupinu između 18 i 25 godina. U tom se razdoblju uočavaju dva relevantna područja proučavanja i svakodnevne zauzetosti: razvoj osobne autonomije i izbor društvene pripadnosti. Istaknuo je da trajno ostaje pitanje koje postavlja mlada osoba: jesam li zaista ja taj koji idem u potragu za svojim identitetom i svojim zvanjem ili sam ‘izmanipuliran’ od vanjskog svijeta, koji mi govori što, kako i gdje treba biti ili učiniti? Slično tome, postaje relevantan govor o socijalizaciji ili društvenoj pripadnosti. Ne brinu nas dva radikalna izbora na ovome području, naime, takozvana ‘anarhija’ koja odbacuje konstruktivno sudjelovanje u društvenoj zajednici te ovisnost o drugima koja se može odabrati ili nametnuti mladoj osobi. Takvi suprotni stavovi zahtijevaju specifična i višedimenzionalna istraživanja.

prof. dr. sc. Anđelko Domazet  održao je predavanje na temu „Gdje je nestala duša? Pledoaje za upotrebu pojma ‘duša’ u vremenu antropološke krize“. U prvom djelu rada koji nosi naslov „Sudbina duše u doba znanosti“ pratimo progresivno iščeznuće pojma duše u filozofiji, psihologiji i neuroznanostima. U drugom i glavnom dijelu rada pod naslovom „Ponovno misliti dušu u kulturi prožetoj znanstvenim duhom” autor ukazuje na potrebu reaktualizacije i rehabilitacije pojma duše s ciljem da se nadiđe scijentistička vizija stvarnosti i antropološki redukcionizam. Svrha ovog rada sastoji se u jednom sažetom prikazu aktualnosti zaboravljenog pojma ljudske duše, kao i pokušaju da se taj pojam učini razumljivim suvremenom čovjeku u kontekstu prirodoznanstvene slike svijeta. Pojam ljudske duše i danas može biti ‘prijenosnik’ cjelovite i smislene vizije kršćanske slike čovjeka.

izv. prof. dr. sc. Irena Sever Globan  održala je predavanje na temu „Postavljanje granica i asertivnost u interpersonalnoj komunikaciji kao oblik skrbi o samima sebi“. Ovim izlaganjem želi se svratiti pažnja na važnost prepoznavanja i prihvaćanja vlastitih granica kao oblika ljubavi i skrbi prema sebi i drugima, definirati što su granice, kako se razvijaju, koja je razlika između ‘zdravih’ i ‘bolesnih’ granica, kako nam postavljanje osobnih granica može pomoći u izgradnji boljih interpersonalnih odnosa te kako se ideja o granicama uklapa u kršćansku antropologiju. U tom kontekstu autorica je govorila i o asertivnosti kao komunikacijskoj vještini kojom komuniciramo osobne granice na ispravan i zdrav – neagresivan, neosuđujući i nereaktivan – način.

  1. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski izlagala je na temu „Skrb za svoju vulnerabilnost i rezilijentnost u vrijeme pandemije COVID-19“. U ovom radu cilj je istražiti kako i zašto osoba, prihvaćajući svoju ranjivost kao inherentni dio svoga bića, uspijeva ojačati svoj psihološki aparat i pri tome povećati svoju otpornost, te koji su to čimbenici intrapsihički i interpersonalni koji doprinose jačanju tjelesnog i mentalnog imuniteta. U završenom dijelu rada nastoji se ukazati kako vrijeme pandemije može postati vrijeme zrelijeg propitivanja, pronalaska novih prioriteta, kontakta sa svojom nutrinom, koji mogu biti dobri pokazatelji psihičkog i duhovnog zdravlja u budućnosti. U tom smislu bi kondicional zapadnog svijeta (npr. ako/kad se steknu uvjeti) trebao postati imperativ usmjeren na skrb za svoju ranjivost i otpornost ‘sad i ovdje’, a ne u iščekivanju završetka pandemije i njezinih posljedica.
  2. sc. Mijo Nikić u svom radu na temu „Skrb za samoga sebe – narcizam?“ najprije tumači i razlikuje pojmove autentične skrbi za sebe, koja je prihvatljiva i pohvalna, te narcizma, koji je patološka pojava. Obrazložena je tvrdnja da je malo onih koji istinski skrbe za sebe i koji odabiru najbolji put vlastitog ostvarenja. To je zbog toga što sebe dobro ne poznaju i što zanemaruju svoju duhovnu dimenziju, odnosno najjaču moć koju imaju, a to je moć samotranscendencije, kao i sposobnost da vjeruju, nadaju se i nesebično ljube Boga i ljude. U nastavku članka autor iznosi tezu da narcis zapravo ne voli sebe. On u stvarnosti mrzi sebe, a zaljubljen je u oklop grandioznosti kojim se zaogrnuo da sakrije negativnu predodžbu sebe i veliki osjećaj manje vrijednosti i nemoći koji ga muči i progoni u podsvijesti. Na koncu autor donosi psihodinamiku narcističke ličnosti te daje smjernice integralne psihoterapije narcističkog poremećaja ličnosti.
  3. sc. Boris Vidović govorio je na temu „Smisao kao skrb za samoga sebe“. Jedno od snažnih obilježja našeg doba jest i individualizam, kao obilježje zapadne kulture i duha vremena koje u središte interesa stavlja pojedinca. Okrenutost samome sebi ili skrb za sebe, ima svoje i pozitivne i negativne aspekte. Pozitivni su aspekti svakako veća svijest o vrijednosti svakog ljudskog života i pravo pojedinca da donosi odabire za vlastiti život, dok su negativni aspekti sve veća prisutnost psihičkih smetnji poput onih depresivnih i anksioznih, kao i sve veća usamljenost. Ono što se pojavljuje kao stanovita nelogičnost jest pitanje: kako je moguće da čovjek, sa sve većim pravima i mogućnostima, i sve većom brigom za samoga sebe, kao rezultat te brige ima negativne posljedice? Ono što može biti razlog povećane prisutnosti psihičkih smetnji jest što često briga za sebe postane sama sebi svrhom. U takvoj radikalnoj okrenutosti prema sebi iz vida se gubi smisao same skrbi za sebe: zašto se skrbiti, koji je smisao, gdje su drugi u toj skrbi? Egzistencijalnom analizom dolazimo do dubljih pitanja odnosa skrbi za sebe i smisla vlastitog postojanja, a odgovor na to pitanje značajno utječe na psihičko stanje pojedinca.

prof. dr. sc. Jadranka Garmaz i doc. dr. sc. Mihael Prović izlagali su na temu „Skrb za samoga sebe i religioznost u formiranju identiteta i zadovoljstva životom kod mladih“. Autori u prvom dijelu rada opisuju nekoliko vidova skrbi o sebi te religiozni život adolescenata i mladih. Drugi dio rada posvećen je formaciji (religioznog) identiteta pod genetsko-biološkim i socio-kulturnim uvjetovanostima. Treći dio rada govori o zadovoljstvu životom adolescenata i mladih pod utjecajem religioznog života. Prema istraživanjima religioznosti adolescenata i mladih (Marčinko i Vuletić-Mujkić) zaključuje se kako su mladima najvažnija područja u procjeni kvalitete života: zdravlje, obitelj, religija i vjera. Autori prikazuju kako neke dimenzije religioznosti (duhovnost, obredi, ritualna dimenzija i utjecaj vjere na ponašanje), utječu na formaciju (religioznog) identiteta i osjećaja zadovoljstva životom.

prof. dr. sc. Boris Maleš i izv. prof. dr. sc. Josip Dukić u radu „Trening kandidata za pomorske diverzante između skrbi za sebe i drugih izazova“ analiziraju kineziološke aspekte specijalnog vojnog treninga, te mogući doprinos različitih oblika motivacije uspješnom završetku temeljne obuke za pomorske komandose Hrvatske ratne mornarice. Intervjuom provoditelja obuke utvrđeno je da su polaznici obuke motivirani na različite načine, a prvenstveno stvaranjem ozračja zajedništva, odanosti grupi, požrtvovnosti, uzajamne pomoći, domoljublja, samopouzdanja, povjerenja u kolege i opremu, te u konačnici vjere i pouzdanja u Božju providnost.

doc. dr. sc. Emanuel Petrov i lic. theol. Šimun Markulin izlagali su na temu „Transcedentno iskustvo samoga sebe u vrijeme pandemije COVID-19“. Pandemija virusa COVID-19 neposredno je utjecala na cijelo čovječanstvo, pa tako i na čovjekovo transcendentno iskustvo samoga sebe; na konkretnog čovjeka u njegovom postojanju i na njegov odnos i dijalog sa svijetom i Bogom. Čovjek mora ‘kontemplirati’ i ‘suosjećati’ stvarnost oko sebe. Samo se tako kriza može pretvoriti u ‘prigodu’ da svaki čovjek iskusi i spozna sebe kao transcendentni Božji dar, što i jest konačni cilj Božjeg samopriopćenja i u pandemijskoj sadašnjosti ‘anonimnih kršćana’.

izv. prof. dr. sc. Marijo Volarević izlagao je o temi „Žena od antičkog imperativa ‘skrbi za sebe’ do etičkog ‘skrbi za drugoga’: feministički i kršćanski pogled“. Počevši već od stare Antike i glasovite Aristotelove definicije žene (‘femina est mas occasionatus’) kao nepotpunog muškaraca, žena je od stare antike sve do modernog doba bila građanka drugog reda. Antički imperativ ‘skrbi za sebe’ za ženu je tek oživio u moderno doba pojavom emancipacijskih pokreta i nastankom feminizma. Dugogodišnjom borbom za svoja prava žena je uspjela ‘skrbiti se za sebe’, ali zadnjih pola stoljeća, osobito među radikalnijim feminističkim skupinama, zaboravila je na brigu i skrb za drugoga. To su primijetile pojedine feministkinje 80-tih godina 20. st. poput Carol Gillgan, Nel Noddings, Sare Rudic i druge koje sve više stavljaju naglasak na ‘etiku brige za drugoga’. Danas ovaj vid etičkog imperativa skoro da je zaboravljen u feminističkim krugovima i vrlo malo se spominje. Ova vrsta etike dosta je bliska i kršćanskim promišljanjima o ženi i njenoj ulozi u društvu. Osobito se može vidjeti u ‘novom feminizmu’ Ivana Pavla II. kao i promišljanjima njegovih nasljednika.

Tradicionalne vrijednosti i individualizam“ tematizira percepciju stvarne slike o sebi i istinskih čovjekovih potreba u kontekstu vremena i ozračja individualizacije uz konkretne smjernice pravodobnog odgoja i edukacije mladog čovjeka, kako bi kreirao zdrav odnos prema sebi nasuprot idejama i ponudama koje odgojni milje pruža. Problematiziraju se stav i postavke tradicionalnih vrijednosti u formaciji čovjeka kao poticaja ili spoticaja u sazrijevanju na svim razinama.

Na simpoziju je predstavljen Zbornik radova „Crkva između iseljavanja i useljavanja“ 25. međunarodnog teološkog simpozija KBF-a Split.

Nives Matijević

Povezani članci

Znamo, ti nas voliš

HF

Blaženi Miroslav Bulešić: čovjek Božji – svećenik Božji

hrvatski-fokus

Prikazan život Sv. Lovrinca mučenika

HF

Ljudi i “znakovi”

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...