Ne zaboravite, predsjednik Vrhovnog suda je po svojoj funkciji predsjednik Državne izborne komisije
Ovo je najveći boksački meč do sada. Obojica, i predsjednik države i predsjedni Vlade, udaraju iz sve snage, često ispod pojasa. Nije to lijepo za gledati, a kamoli slušati. Gdje i zašto je nestao onaj uljudni, fini Europejac, kakav je bio kad je poslan da bude predsjednik državotvorne stranke i premijer. Gledajući i slušajući tog mladog oku i uhu ugodnog (lijepog) čovjeka bila sam oduševljena. Sjećam se kad ga je Jadranka Kosor primila u HDZ i javno ispred TV kamera mu predala člansku knjižicu. To smo mi umirovljenice komentirale na prvoj idućoj kavici, u našem kvartovskom kafiću.
– Zet za poželjeti,
– On nije zgodan. On je lijep.
– Kako samo lijepo govori. Pravi čisti standardi hrvatski jezik.
– Svestrano obrazovanje
– Gospodski šarm
– Ukusno i skupo odjeven.
– Sve je u tonu i skladu.
– Kosa i frizura su mu super.
– Nije bio u Domovinskom ratu.
– Kaj onda?
– Nije se Hrvatska branila i obranila samo puškom.
– Bio je u diplomaciji.
– Govori nekoliko stranih jezika.
– Zamislite ka o predsjednika razreda.
– Majka mu je liječnica. Otac sveučilišni profesor… et cetera
Gotovo sve kolegice su bile oduševljene Andrejom Plenkovićem. Sasvim razumljivo i prihvatljivo. To su učiteljice i profesorice
– Djeluje mi nekako mlitavo, pomalo anemčno.
– Nekako je previše fin.
– Ne bu to dobro, u ovoj balkanskoj krležijanskoj krčmi.
– Ne moraju svi biti kao onaj “tvoj” frajer i fajter Zoki.
– Zoran Milanović, misliš.
– Nije on moj, ali on mi se više sviđa.
– Prirodan je, domaći, pravi zagrebački dečko, Trnjan.
– Arogantan je. Prepotentan…
– Ovaj “novi” je nekako previše svilen.
– Tiha voda, brege dere.
– Misliš?
– Nije on slučajno tek sad ušao u H DZ.
– Kad je Zoran ušao u SDP?
– Pojma nemam. Kažu da ga je doveo Ivica Račan.
– Tko je doveo Plenkovića?
– Karamarko ga doveo.
– Kaj god doveo ga Šeks, s osobnim razlogom
– Promovira mu posinka, koji ima jako velike ambicije.
Takvi i slični razgovori su se onda vodili na našim umirovljeničkim kavama. Danas je to sasvim drugačije. Za one koji to ne znaju, Milanović i Plenković počeli su istodobno raditi u Ministarstvu vanjskih poslova 90-ih godina. Jedan i drugi je brzo napredovao. Slovili su kao sposobni i vrijedni diplomati. Milanović se 90-ih upisao u SDP. Plenković je tada postao šef kampanje HDZ-ova kandidata Mate Granića za predsjedničke izbore. Odluke jednog i drugog su mnoge iznenadile, zbog obiteljsko pedigrea bilo je za očekivati da bude obrnuto.I Plenković se tek 2011. godine učlanio u HDZ.
”I dok se kod Plenkovića itekako osjeti taj diplomatski štih, Milanović ga je očito davno izgubio. Šef HDZ-a pažljivo bira riječi, ne povisuje ton, ne da se isprovocirati, a šef SDP-a čini sve suprotno. Kaže ono što mu je na umu, percipiran je kao bahat i arogantan što mu jedni zamjeraju, a drugi u njemu vide fajtera i strastvenog političara.” Tako su tada pisali poznati novinari. Danas to nije tako. Milanović je ostao isti, jednak i vjeran sebi u svemu, fajter, frajer, tvrdoglav do Boga, prgav, svadljiv, bezobrazan, osion, inatljiv, prkosan, bahat, arogantan ponosan, superioran…, samo puno sigurniji, drčniji, superiorniji, korpulentniji, bez ijedne dlake na jeziku, s ciljem urediti stvari u državi. Neki kažu zašto ih nije uredio kad je bio predsjednik Vlade. Tada to nije mogao. Posao predsjednika Vlade i predsjednika države jako se razlikuju, iako se djelomično presijecaju i poklapaju, odnosno na jednakim su zadacima, u nečemu, ali s različitih pozicija. Tu bi se bar morali slagati. To je bitno i važno za državu i sve nas.
Plenković je jako promijenio, u svemu. Nije to više onaj uljudni Europejac, fini gospodin, mamin sin, odmjeren, kulturan, strpljiv, što se svima obraća biranim riječima, uz šarmantan osmijeh, svima je na usluzi,m postao je drzak, bezobrazan, ohol, samodopadan, samodostatan, prgav, svadljiv, inatljiv, bahat, arogantan, nepristojan… Poprimio je uličarski rječnik, kojeg stalno proširuje. Stječe se dojam kao da se s Milanovićem natječe u tomu, tko će biti veći huligan. Milanoviću to stoji. On je naprosto takav, što ne znači kako se on ne zna i ne može drugačije ponašati, onako kako ta funkcija zahtijeva, kulturno, pristojnom primjereno, intelektualno, gospodski… Malo tko mu zamjera na ponašanju na koje smo kod njega navikli. Plenkoviću takvo ponašanje, poput Milanovićeva, nimalo ne stoji. Mnogi mu takav način ponašanja zamjeraju. Kriva je ona prva percepcija gospodskih manira, kavalira s ružom, karijernog diplomata, dobro odgojenog maminog sina… Nije to bila samo percepcija. Bilo je to stvarno. Potpuno neočekivano u nas. Na nama je da se upitamo: što smo mu to napravili? Zašto se promijenio? Zašto hoće biti frajer i fajter? Prokužio je da ovdje uljudna gospoda i fine dame ne prolaze. Uvijek je morao biti i bio je dobar, primjeren, u svemu, gotovo idealan, pa mu je to dozlogrdilo. On može što hoće! Istina, je to nažalost. Međutim, to za njega nije dobro. Neki kažu da je takav samo ovdje, dok je u Europi onaj stari uzorni Andrej, kakvog bi svaka majka poželjela za zeta.
O toj dvojici naših predsjednika piše poznati sociolog Dražen Lalić, te kaže da Milanovića “dominantno obilježava vrijeđanje i nepristojnost”. Plenkovića obilježava “ licemjerje i izbjegavanje istine.” “Obojica pate od sujete, nemaju inkluzivnu retoriku… Obojica su elitisti i arogantni”, piše Lalić. Kako bilo da bilo, nije dobro. Ovaj zadnji boks meč predugo traje i ne vidi mu se kraj. Najgore je što jedan i drugi u svakoj nakon svake runde misli je on pobjednik. Nijedan ni drugi nije neosjetljiv na udarce, pogotovo ne one ispod pojasa. Takvih je udaraca više nego onih dozvoljenih, čistih, športskih. Zna se koga oni jače i više bole. To se vidi. Jedan je na podu i sve teže i sporije diže. Drugi stisne zube i juriša ponovi i ponovno. Suca nema da tu igru prekine. Onaj tko bi trebao biti sudac navija za svojega, s tim da po drugome pljuje, proglašava ga osobom s poremećenim ponašanjem i poremećenom osobnosti. Želi ga maknuti iz ringa na bilo koji način, umjesto da svojeg pulena makne prije, nego mu i druga arkada pukne. Da ne duljim. U ovom meču ne će biti pobjednika. To je bilo i za očekivati. Ne može teška s poluteškom, lakom ili pero lakom kategorijom. Pitanje je samo tko će i kada prvi baciti ručnik u ring i prekinuti ovaj dvoboj. Zna li itko kako je to sve započelo. Kada i zašto su se prvi puta zakvačili? Sad je u pitanju postavljanje predsjednika Vrhovnog suda.
Predsjednik je u pravu kad ne želi bivšeg predsjednika ponovno na toj funkciji. Nije za to samo zaslužan Zdravko Mamić i njegove objede. U pitanju je puno toga, od samog početka i načina postavljanja sadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda. Zašto se predsjednik države toliko inati i hoće baš određenu osobu za tu funkciju? Kažu da on po Ustavu ima pravo predlagati koga želi? Što je sporno: procedura ili osoba? Negdje treba početi s reformom sudstva i pravosuđa, pogotovo kad ustav i prateći zakoni nisu usklađeni. Ovo je idealna prilika za početak nužne reforme u pravosuđu. Naše pravosuđe je bilo sporno i otežalo pregovore za naš ulazak u EU. Puno vremena, znanja, truda, zalaganja, sposobnosti i vještina je bilo potrebno da nas ta gospoda puste u svoje društvo. Dobro to zna bivša predsjednica Vlade Kosor. Gdje je ona danas? Zašto su je otjerali? Govorila je istinu. Zna se, kako to uvijek nije dobro. Primila i Plenkovića i Karamarka kao predsjednica u svoju stranku. Uvela nas u EU, naravno uz pomoć ostalih i Boruta Pahora. Ona puno toga zna o svemu. Priznajte da ste je se bojali. Ambiciozna je to žena, obrazovana, pametna, iskrena i još uvijek lijepa. Predsjednik Vrhovnog suda je po svojoj funkciji predsjednik Državne izborne komisije (DIP) (povjerenstva)! Je li u tomu kvaka? Neki se boje određene sutkinje, bez imalo putra na glavi i bez ikakve sumnje u njene bilo kakve odluke, rad i djelovanje. Krimen joj je “lex Perković”. Iskreno, bez obzira na njihova djela i nedjela, koja to pravna, stvarna, neovisna, samostalna i suverena država svoje agente (špijune), izručuje drugoj državi. Zar tu gospodu među prvima nije predsjednik Franjo Tuđman zaposlio i dao im određene funkcije i vrlo delikatne zadaće? Tko je u početku ustroja države, ustrojio sigurnosne službe? Oni koji su to znali.
Otišla sam od teme. Dakle, uvažena gospodo, nije potrebno nama se dokazivati. Vaša prepucavanja i svađe nikome ne koriste, ponajmanje vama samima. Hoćete, ne ćete, morate surađivati. Prestanite naganjati lisicu, da iz “šume” ne izađe King-Kong. Bilo bi dobro da onaj tko to ne želi i ne može, najprije to prizna sam sebi, a onda onako gospodski kako je došao i ode, tamo gdje se osjeća kao “bubreg u loju”.
