Dolazeći isilovci su radikalizirani…
I sama do savršenstva nesavršena, neuređena, nefunkcionalna, razderana i po svim crtama izdijeljena Bosna i Hercegovina, i kao takva nemuslimanima omražena, Bošnjaci ju pretvaraju u veliki šator pod kojim će smjestiti tisuće i tisuće radikalnih vjerskih zlikovaca i ubojica, pripadnika ISIL-a. Samo takva kakva jest, a zapravo je nikakva, nije ju bilo teško napučiti tolikim brojem dokazanih kršćanofobista, rušitelja suvremene kršćanske civilizacije. Otok kojem se teško prilazi, i još teže dolazi, ubrzano poprima karakteristike zloglasnog Golog otoka za hrvatski narod iz vremena komunističke ideologije bez ljudskog lika. Ono što ništa ne može, i št se ne smije u ostatku svijeta, to je moguće i smije se u bosanskohercegovačkoj zajednici, u kojoj glavnu političku riječ vode Bošnjaci, vehabije, mudžahedini i isilovci. Planska deportacija pripadnika ISIL-a, te jednako tako i plansko navođenje rijeke islamskih migranata, bez ikakve kontrole, finalni je bošnjački udarac Bosni i Hercegovini u procesu njezinog raspada po vjerskim razlikama. Bosna i Hercegovina već dugo zaslužuje podjelu, zbog svoje budućnosti i naroda koji u njoj žive, ali nikako ne vjerskim zidovima. Zašto je onda trebalo Bošnjacima, pored toga što su imali mudžahedine i vehabije na svojoj strani u vjerskom ratu, i što se udaraju u prsa o svom europejstvu, da primaju i dovode najkrvoločnije suvremene vjerske ratnike koji su svijet zgražali sa postupanjem prema kršćanima. Ratnike koje je osudio cijeli svijet zapadne civilizacije. I ne samo da dovode ISIL-ovce već i u desetinama tisuća velikom broju i islamskih migranata. Zasigurno samo za to da kažu da rat nije gotov, i pokažu komu beha zajednica pripada i kakva će izgledati u budućnosti.
Po onomu kakva izgleda i kakvom je bojom farbaju budućnost joj se vidi u društvu u kojem nikada nije bila, i ni u čemu slična. Oteta i okupirana, islamizirana i deeuropeizirana. Točku na taj dugogodišnji muslimanski proces osvajanja i mijenjanja joj europske i kršćanske slike Bošnjaci stavljaju dobrodošlicom isilovcima i prijmom ogromnog broja antieuropskih i antikršćanskih migranata.
Vojska se skupljala i okupila, i samo se zapovijed čeka, ona s kojom ih se šalje iz Turske. Zavaravši, ne prvi put, Europu da su dolazeći isilovci deradikalizirani, da su socijalizirani, da su čak europeizirani i da su zaboravili počinjene strašne zločine nad kršćanima Bliskog istoka, kako su umorni od ubijanja i pokolja, neometano su napunili Bosnu i Hercegovinu najvećim i najopasnijim vjerskim islamskim fanaticima.
Bosna i Hercegovina svakim novim isilovcom koji stane svojom zločinačkom nogom na nju puca i nestaje. Njihov dolazak u beha zajednicu ne samo da Bošnjaci opravdavaju, već na sve moguće načine potiču. Pokušava se Hrvate i Srbe umiriti od straha u kojeg ih rijeke migranata i isilovaca utjeruju i zaključavaju. Europa koja je, pod vodstvom istočnonjemačke kancelarke i sama sudionik vlastitog uništenja, gotovo je primorana da digne bijelu zastavu. Puno je znakova da je Europa pala prije Bosne i Hercegovine.
Ide se tako providnim govorima da su na tragu onog što je Izetbegović II. kazao za nemuslimane da su glupi i neinteligentni, pa kao takve lako je uvjeriti da za njih nema opasnosti od “inteligentni” i “pametni” islamskih ubojica koji osvajaju beha teritorij. Kao islamistički osvajači i fundamentalisti oni nisu, tvrde Bošnjaci, opasnost za Bosnu i Hercegovinu. A jesu za svijet, i svjetsku budućnost. Vjerojatno to i jest tako budući da Bosne i Hercegovine kao bilo kakve državne zajednice nema ni u promilima, ali su zato velika, smrtonosna opasnost za nemuslimane u beha zajednici i njihov teritorij koji neometano osvajaju uz bošnjačku pomoć, dajući im državljanstva, hrvatske i srpske kuće iz kojih su protjerani njihovi vlasnici.
Zasigurno, deradikalizacija vjerski radikaliziranih muslimana, pripadnika ISIL-a je nemoguća misija. Naprotiv, dolaskom u Bosnu i Hercegovinu i zaštitom kakvu im pruža bošnjačko političko i vjersko čelništvo, organizirajući i plaćajući im najbolje odvjetnike, naravno novcima hrvatskih poreznih obveznika, džihadisti postaju još radikalniji, i uvjereniji u ispravnost i opravdanje svojih strašnih zločina.
Daleko je uspješnije i lakše deradikalizirati ideološke radikaliste od vjerskih. Ideološki radikalisti su prolazni i bore se za prolazne, ograničene ciljeve u ovoj zemaljskoj prolaznosti, dok vjerski radikali su sveti ratnici, borci za vjeru, kao trajnu odrednicu i neprolazni cilj. Sveti muslimanski cilj, za Velikog Alaha. Stoga su islamski radikalisti i nepopravljivi i brutalni prema onima koji nisu njihove vjere, i koji im se pokušaju bilo kako suprotstaviti. Iza islamskih vjerskih radikala uvijek stoji i politika i vjera. Stoga su oni tako dobro organizirani, i odano služe i jednima i drugima. Jer ako vjerski lider, bivši ali još uvijek politički vrlo aktivan i kod Bošnjaka slušan, naredi da svaka Muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe kao majku a troje za muslimansku Bosnu i Hercegovinu i ta fetva bude i realizirana, onda je to znak nemoguće deradikalizacije tako radikaliziranih džihadista. I zato su vjerski radikali nepopravljivi, čak i u uređenijim europskim zemljama u kojima se ne sluša zapovijed vjerskog muslimanskog lidera.
I stoga, ako je moguće naći u današnjoj beha zajednici ikakve znakove deradikaliziranja mudžahedinsko vehabijskih radikaliziranih Muslimana i Bošnjaka, a takvog slučaja još nema, kako onda očekivati deradikaliziranje povratničkih isilovaca. Tko da ih deradikalizira? Zar oni koji su ih radikalizirali, ili nekažnjeni muslimanski ratni zločinci, Mlaćo, Delić, Mahmuljin, Dudaković, Halilović, Genjac… Bošnjačko čelništvo je dužno odgovoriti na ta pitanja, jer sve do odgovora za Hrvate i Srbe isilovci koji se vraćaju u beha zajednicu su samo i jedino teroristi i buduća bošnjačka vojska.