Brane neko “pravo žene” da može vlastito dijete ubiti već u svojoj utrobi
Petoga travnja, a u koji dan prije, Hrvatska oplakuje ispred Klaićeve bolnice u Zagrebu smrt pretučene djevojčice iz Nove Gradiške; zapravo tako prenose glavni ili mainstream mediji. Dakako, dira i boli srce, dušu i pamet kad se o tome zbori ili putem videa prenosi. Što reći, nego: za svaku osudu! Sva sreća, kako se ono kaže, što nemamo nekakav video koji prikazuje to posljednje prebijanje, na smrt, rečene djevojčice, tog anđela koji je sada u društvu svetih na Nebu. Ta tko bi to mogao gledati a da se ne primi za glavu ili makar ne pusti koju ili više suza? E sad na sceni, tj. poslije ovog događaja odnosno smrti djevojčice traže se svi krivci i uzroci nemilog događaja. Po svjedočanstvu bake preminule djevojčice mama ju je okrutno dotukla, čula je taj njezin posljednji vrisak, ali ne samo taj dan kad su je predali bolnici nego da je u više navrata mala primala batine. Smije li se postaviti pitanje tko je ovdje najviše kriv ili pak glavni uzrok? Ja bih ovdje, u potpunoj slobodi, naveo opći ili globalni uzrok svakog zločina koji se izvršuje nad nevinom i nemoćnom osobom, a to je nedovoljna društvena svijest o vrijednostima života, tj. pravo na vlastiti život i dostojanstvo u neposrednoj životnoj sredini kao što je prvenstveno vlastita obitelj. A to počinje od samog začetka života u utrobi žene. Jer kakva je to općedruštvena svijest kada razne udruge skaču na sve četiri noge zbog ubojstva djevojčice od dvije i pol godine a da iste brane neko „pravo žene“ da može vlastito dijete ubiti već u svojoj utrobi i to uz pomoć države odnosno njenog zakonodavstva i ginekološke tehnologije, a godišnje se to događa na desetke tisuća kod nas a na milijune u cijelome svijetu?
A sad se traži od iste države da kazni sve one koji su najbliži, kao krivci, pretučenoj i preminuloj djevojčici. Liječnici su u Klaićevoj dali sve od sebe da spase najdražu nam djevojčici u Hrvatskoj. A što je s onim liječnicima koji su egzekutori okrutne smrti, abortus nerođene djece i k tomu su još i plaćeni za taj čin ubojstva? Kakva svijest? Kakva svijest naših zastupnika koji primaju zastupničku plaću zastupajući i onaj zakon iz SRH (socijalistička republika hrvatska), tj. iz 1978. po kojem je dopušteno ubijati nerođenu djecu? Djevojčicu je, po svjedočanstvu, ubila jedna osoba tj. majka. A nerođeno – abortirano dijete ubija cijela država svojim zakonodavstvom i ginekološkom tehnikom, uz nečujan vrisak djeteta u utrobi žene-majke, o čemu svjedoči i jedan dokumentarni film Nijemi krik. Kakve li okrutnosti društva? Ali na tu globalističku ili općedruštvenu svijest na rečene vrijednosti od početka ili pak od davnina utječe trojstvo pod imenom: VOTAN, MAMONA, PRIJAP, kako ga navodi u svojoj knjizi Storia di Christo, poznati talijanski književnik Giovanni Papini. Votan, komu je simbol mač, a hram vojarne (država sa svojim uredbama i zakonima, m.o.). Mamona, komu je simbol zlato, a hram burze (novac, m.o.). Prijap, komu je simbol Falus, a hram bludilište, navodi Papini. Naravno, ovome trojstvu parira iskonski čovjekov grijeh. Zašto kažem ovdje čovjekov a ne Adamov grijeh? Svi, do sada, mislimo kako je su Eva i Adam autori takozvanog Istočnog grijeha, jer nisu poslušali Božju zapovijed da ne jedu sa stabla jabuku, stabla koje im je označio. Da, to je nešto prvo i originalno od čovjeka (Adam i Eva), ali ima i još nešto prvo i originalno od čovjeka a to je što je Kain ubio brata Abela. Međutim nije to zadnje, nego ima i još nešto prvo i originalno a to je što je potomak, od ovih prethodnih, ubio i ubija iz dana udan, netko od potomaka, svoje nerođeno dijete u utrobi žene. Dakle, trostruki grijeh čovjeka pod suncem ili, nazovimo, trojstvo istočnog grijeha. Čovjek je, eto, trojstven u grijehu. Nije na odmet ovdje navesti i ona trojstva koja su dominirala kroz povijest ljudskog roda na lokalnim razinama, tj. u pojedinim dijelovima svijeta, kao što je, na primjer, u Francuskoj trojstvo pod nazivom: liberte, egalite i fraternite (sloboda, jednakost, bratstvo) pod kojim su izvršena a nebrojena ubojstva, a posebno pod spravom po imenu giljotina. Ili u Njemačkoj u prošlom stoljeću trojstvo pod nazivom: jedan vođa, jedan narod, jedno kraljevstvo, zbog kojeg je ne samo u Njemačkoj palo na milijune života (Drugi svjetski rat). A u Rusiji, također u prošlom stoljeću trojstvo: jedan lider, jedna partija, jedno bezklasno društvo (komunizam). U Sjevernoj Koreji, Vijetnamu i Kini još i danas isto trojstvo. Riječ je o milijunima ubijenih ljudi. Zar da preskočimo ili da ne spomenemo kakvo je trojstvo (Tito, partija, bratstvo i jedinstvo) vladalo u SFRJ, kad su ljudi i živi ubacivani u jame i fojbe. Ipak, danas po cijelom svijetu dominira trojstvo koje se kostimiralo odnosno uzelo maske od Votana, Mamone i Prijapa u trojstvo pod imenom: „pravo žene“ (na život i smrt nerođenog djeteta), državni zakon koji to dopušta i plaćeni krvnik (ginekolog). Padaju milijuni života nerođene djece. Kakva je općedruštvena svijest danas oko toga? Nitko ne dramatizira oko toga kao ispred Klaićeve ovih dana, osim ako se nađe koja molitvena skupina od dva ili desetak ljudi pokraj ulaza u bolnice kroz 40 dana za prava nerođene djece, ali iste nevladine udruge na njih napadaju jer da su protivnici „prava žena“ da odlučuju hoće li roditi ili ubiti vlastito dijete. Ne reagiranje od strane državnih službi za pojave maltretiranja, batinanja ili pak prebijanja djece u obiteljima upravo se događa analogno reagiranju društva uopće na ubijanje nerođene djece. Često smo svjedoci nereagiranja na ulična nasilja vršnjaka ili po školama kad čak nekim prisutnima čini to zabavno i snimaju te užase umjesto da priskoče ugroženome upomoć odnosno rastjeraju nasilnike. I napokon, imamo Sveto Trojstvo: OTAC, SIN, DUH SVETI. Događaj sa pretučenom odnosno preminulom djevojčicom iz Nove Gradiške pada uz najveći kršćanski katolički blagdan u ovom djelu godine, a to je USKRS, druga osoba kod Presvetog Trojstva, SIN po imenu ISUS, KRIST (Pomazanik), koji je uskrsnućem od mrtvih pobijedio smrt, a kroz svoj zemaljski život od 33 godine nam je objavio svoj nauk odnosno ljubav Boga Oca prema čovjeku i to također pod znakom trojstva u vidu zakona o LJUBAVI: Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Dakle: Bog, moj bližnji i ja! Pozivam sve udruge i sve ljude u Hrvatskoj da se transformiraju odnosno obuku u ovo trojstvo koje nam je objavio SIN, čiji blagdan Uskrsnuća još slavimo ili makar praznikujemo!
