Drevni kameni grad, većinom pust
Branka Mumalo iz Dubrovnika suvremena je hrvatska fotografkinja, autorica je nadahnutog opusa, zanimljivog, specifičnog izraza. Niz novih fotografija posvetila je Dubrovniku, Gradu, prostoru u kome živi, radi i diše i poznaje ga na sebi svojstven način, usporediv s drugim doživljajima, ali uvijek vrlo osoban. Promatrajući fotografije, uočavam brzo pojavljivanje sve jasnijeg dojma, drevni kameni grad, većinom pust, tek ponegdje izravna nazočnost ljudi, prostor poput velike, grandiozne pozornice na kojoj će se uskoro dogoditi velike drame ili komedije ili zabune ili ljubav ili mržnja ili škrtost ili ljepota ili sreća… Ili, kamen, kamen u prvom planu, obrađeni blokovi kamena u tvorbi crkava, palača, tvrđava, ulica, prolaza, trgova, noću, danju, kamen iz svakog vremena, u svakom dobu, kameni trag iz davnine, neprekinuti niz povijesti.
Ali to je i mjesto života, življenja, od davnina s pogledom u budućnost jer to je grad koji traje, njegov kamen živi sa svojim stanovnicima i traje, kroz sva vremena. Fotografije Branke Mumalo nadahnuta su umjetnička posveta čudesnom gradu, njegovim različitim, skrivenim i otkrivenim licima, gradu koji je motivirao tolike umjetnike da ostave osobni trag.
