Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Čistoću grada Travnika Bošnjaci prljaju unitarnim građanstvom

Nakon muslimanske agresije Lašvanska dolina je pretvorena u mirnodopski oblik koncentracijskoga logora za Hrvate

 

Bilo je samo pitanje kratkoće vremena kada će se u gradovima Federacije Bosne i Hercegovine voditi izbori za gradonačelnika samo iz reda bošnjačkog naroda. Nacionalna struktura tih gradova upućivala je na to, i igre bez granica su mogle početi. I počele su, ne slučajno baš u Travniku, gradu u čijem etničkom čišćenju od Hrvata i njihovom progonu su sudjelovali pripadnici muslimanske armije, mudžahedini i vehabije pod vodstvom Halida Genjca, čovjeka koji je po gradu prokazivao ugledne Hrvate i slao ih u konclogor u Gluhu Bukovicu.

Ništa novo, u starom očekivanom. Današnja etnička bošnjačka i vjerska muslimanska čistoća federalnih gradova, slika je buduće Federacije, a zatim i ostatka Bosne i Hercegovine. Svi izbori, na bilo kojoj razini u Bosni i Hercegovini su onoliko demokratski koliko su njihovim rezultatima zadovoljni Bošnjaci. Niti jedni izbori u, od naroda neizabranoj beha zajednici nisu prošli, a niti će proći bez bošnjačkih prigovora i pokušaja prilagođavanja njihovih rezultata svojim unitarističko-centralističkim političkim ciljevima koje su davljenička omča oko vrata Hrvatima, porobljenim i marginaliziranim federalnim partnerima. Poslije svaki izbora Bošnjaci izlaze sa većim iskustvom za nepriznavanje slijedećih.

Zemlja koja u svemu stagnira i nazaduje, jedino se pomiče naprijed u prljavoj bošnjačkoj igri izbora. Očito bošnjačkom čelništvu koje oko sebe okuplja poglavar IZ BiH, kao koordinator i glavni vođa društvenog života u beha zajednici, slobodni demokratski izbori postaju velika smetnja na unitarističko-centralističkom putu. Izbori u beha zajednici sve više sliče igri bez granica. Nije to ni za čuđenje, kad se zna kako se vodi i živi demokracija u islamskim zemljama koje su uzor jučerašnjim Muslimanima i današnjim Bošnjacima. Demokratski i slobodni izbori u muslimanskim društvima su ratovi brisanja političkih protivnika, ne snagom i brojem osvojenih glasova već, u mnogim slučajevima i fizičke likvidacije onih s druge strane političke bojišnice. U mnogim islamskim zemljama “demokratski” i “slobodni” izbori su etničko i vjersko čišćenje kršćana sa tih prostora. To je praksa koju danas u najvećoj mogućoj mjeri koriste Bošnjaci tijekom “demokratskih” izbora u nacionalno vjerski, nekad u istinu šarenoj a danas sve zelenijoj beha zajednici.

Prljava politička igra u kojoj na bošnjačkoj strani, i u njihovoj ekipi, igraju igrači visoki snažnih udaraca ne poštujući nikakva pravila igre. Oni su u igri i igrači i glavni suci, i pravila igre pišu sami sebi i po njima igraju. Idu od terena do terena, i publika sa medijima koje su uzurpirali u svoje vlasništvo, ih prati, navija za njih šaljući u svijet sliku utakmice i rezultate za koje se unaprijed znaju kakvi će biti. Kako im rezultati izbora nisu bili po zacrtanom planu Bošnjaci u čvrstoj koaliciji s interesnim predstavnicima međunarodne zajednice okupatorski umarširane u bosanska i hercegovačka bespuća, uz potporu veleposlanika zemalja koje na izgladnjelosti beha naroda dobivaju po bagateli naftu iz islamskih zemalja, raspisuju nelegalne i nelegitimne ponovne izbore u Travniku. Za taj nedemokratski potez, u kojem se vidi bošnjačka politika daljnjeg progona Hrvata sa tih prostora čekalo se odobrenje Visokog predstavnika da na izbornoj listi za načelnika Općine Travnik od dvojice bošnjačkih kandidata jedan bude general muslimanske armije iz vremena agresije na Hrvate, a drugi s liste dinastije Izetbegović. I igra demokracije u “višenacionalnom” i “višepartijskom” muslimansko-bošnjačkom, mudžahedinsko-vehabijskom Travniku može početi. Pištaljka je odsvirala početak i kraj igre, u zelenom Genjčevom gradu između umirovljenog generala muslimanske armije etničkog čišćenja, i kandidata etnički čiste muslimansko bošnjačke partije, koju je, kako piše jedan bošnjački akademik, Amerika namjeravala proglasiti terorističkom organizacijom. No da je se ne proglasi terorističkom bio je američki uvjet da joj na čelno mjesto mora doći, jedan umjereni, europski musliman, Sulejman Tihić. I tako je Tihić spasio SDA od te američke osude. Poslije Tihića stranku vraća u staro društvo radikalnih, s elementima terorizma, islamskih partija, sin vođe koji je stranku i uveo u taj vjerski radikalizam.

Kako bi partija Izetbegovićâ ostala na toj liniji Bošnjaci ne priznaju rezultate lokalni listopadskih izbora 2020. u Travniku, nakon koji je načelnik trebao biti Hrvat. Nepriznavanjem tih rezultata Bakir nastoji, zbog političke važnosti kontinuiteta rata i ratnih muslimanskih zločina u Lašvanskoj dolini  na mjesto postaviti generala zaslužnog za bošnjačku etničku čistoću Travnika. Začudno takvu ratom izgrađenu nacionalnu čistoću grada Bošnjaci, pred svijetom, prljaju građanstvom. I što više buke i galame o građanskom društvu, tim više čisti bošnjačkih gradova i prostora, stranaka i partija. Toliko čisti i tako stisnutih da nema mjesta ni za koga ili bilo kakva drugog. Pa i na lokalnim gradskim izborima 11. travnja 2021. u Travniku, o čijoj sudbini je trebao odlučivati, i u rat ga voditi iskustveni ratni general muslimanske armije. Bošnjačka unitarističko centralistička, građansko muslimanska, demokracija pod sloganom gdje ne može vojnik Komšić može general armije kojoj je služio. No, pod pritiskom međunarodne zajednice u Travniku se nije smio izabrati general terorističke muslimanske armije, već se bira član partije dinastije Izetbegović. U rezultatima tih izbora moglo bi biti i nešto dobro. Naime, ne izbor muslimanskog generala za načelnika Travnika znak je da bi se mogla pokrenuti i istraga njegove odgovornosti za zločine nad Hrvatima Lašvanske doline, kao i za bošnjačke zločine nad hrvatskim povratnicima. Ako se ne može osloboditi Travnik, a očito da ne može, onda se može i mora pokrenuti istraga protiv onih bošnjačko-muslimanskih osoba koji su ga učinili tako etnički i vjerski čistim muslimansko-bošnjačkim gradom, i koji su Lašvansku dolinu učinili konclogorom za hrvatski narod. U muslimanskoj agresiji Lašvanska dolina, danas je cijela Federacija BiH najočitiji oblik koncentracijskoga logora za Hrvate.

Vinko Đotlo

Povezani članci

U BiH nikad mira

HF

Atomsko bure baruta pred europskim vratima

HF

Hrvati su najgore prošli

HF

Sedamdeseta obljetnica komunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...