Hrvatski Fokus
Feljtoni

Hoće li Hrvatska i hrvatski narod ikada dočekati pravdu? (2)

Uhićenje Tihomira Purde i Veljka Marića

 

Tihomir Purda (1969.) hrvatski je branitelj koji je branio okolicu Vukovara tijekom Domovinskog rata. 2011. godine uhićen je u BiH zbog srbijanske interpolove tjeralice. Nakon pada Vukovara, zarobljen je i prebačen u logor Stajićevo i logor Sremska Mitrovica. Tamo je mučen i prebijen mjesecima, te je pod prijetnjom iznuđen njegov potpis na dokumentu u kojem se navodi da je kriv za smrt jednog JNA vojnika. 1992.godine. Zbog sumnje u ispravnost njegovog priznanja, Tužiteljstvo za ratne zločine ispitalo je u Županijskom sudu u Vukovaru nekoliko svjedoka, među njima branitelja Petra Janjića Tromblona i Danka Maslova, koji je također bio na tjeralici, te samog Purdu u pritvoru. Međutim, ispitivanjem svjedoka utvrdilo se da je Purda zapravo sa još jednim braniteljem ranjenog JNA vojnika odveo u bolnicu, koji je tamo preminuo za nekoliko dana.

Nakon preispitivanja slučaja 3. ožujka 2011. godine srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine je odustalo od progona. Prema obavijesti za javnost, saslušano je 44 svjedoka, od čega 13 u Srbiji i 31 u Hrvatskoj i prikupljena je određena dokumentacija. Navodi se da nijedan svjedok nije  teretio  Purdu te je zbog nedostatka dokaza njegov slučaj odbačen. Također su istodobno odbačeni i slučajevi protiv Tromblona i Maslova. Purda je time nakon 57 dana zatvora pušten na slobodu te se vratio kući.

Veljko Marić je uhićen u Srbiji kada je pri rutinskoj kontroli kao vozač kamiona prepoznat kao tražena osoba. Protiv njega je 2009.godine srpsko tužiteljstvo podiglo optužnicu na temelju spornog zakona o univerzalnoj jurisdikciji.

Godine 2011. u Beogradu je osuđen na 12 godina zatvora za ubojstvo civila Petra Slijepčevića, u njegovoj obiteljskoj kući  1991.godine u  selu Rastovac, gdje se nalazio kao pripadnik 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde Grubišno Polje. Izručen je Hrvatskoj sa time da  Hrvatski sud potvrdi  srpsku presudu. Županijski sud u Bjelovaru potvrdio je kaznu Beogradskog suda od 12 godina zatvora i time automatski potvrdio zločin  i otvorio mogućnost naplate štete od obitelji ubijenog.

Država je platila 220 000 kuna supruzi ubijenog i sada tereti Marića za taj iznos i iznos od 160 000 kuna sudskih troškova. Time uništava živote cijele obitelji,  jer tako velike iznose cijeli život ne može zaraditi da bi podmirio dug

Tko se još sjeća prof. Krešimira Mihajlovića?

I danas mu još sude zbog generala Gotovine i Markača? Nevjerojatna okrutnost i neučinkovitost hrvatskog pravosuđa i još jedna društvena pojava tragičnih sudskih trakavica suđenja hrvatskim braniteljima.

Davne 2011.godine ravnatelj Osnovne škole Petra Zrinskog u Zagrebu koji je dok su generali Gotovina i Markač još bili haški zatvorenici, u projektu s učenicima i kolegama izradio je plakat na kojemu su bile istaknute fotografije dvojice generala uz natpis;

“Hrvatski mučenici, od pobjede, preko istine do pravde”

“I tko zemlju ljubi nitko neće biti rob.“

Bila je to škola koju su pohađala djeca tadašnjeg SDP-ovog premijera Zorana Milanovića, a vrlo brzo nakon toga ravnatelj Krešimir Mihajlović smijenjen je s dužnosti. Ovog dugogodišnjeg časnog prosvjetnog djelatnika tadašnji Ministar prosvjete, kulture i športa,  Željko Jovanović  smijenio  je sa dužnosti ravnatelja  po iznimno brzom postupku,  odnosno dao mu otkaz. Ministar Jovanović nije se  obazirao  ni na to da ima šesteročlanu obitelj, i da mu je tim neljudskim  činom ugrožena životna egzistencija.

General Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni su od svih optužbi  u Haagu 16. 11. 2012. godine, međutim to za hrvatsko pravosuđe ništa ne znači , već prof. Krešimira Mihajlovića okrutno progoni i šikanira do dana današnjeg, uslijed  čega se i teško razbolio.

Umjesto da se nakon oslobađajuće presude Međunarodnog suda u Hagu generala Gotovine i Markača, Ministarstvo prosvjete, kulture i športa,  ispriča za sve nevolje koje su mu nanešene i vrati ga natrag na njegovo radno mjesto, prof. Mihajlovića progone evo već skoro deset godina!

Prof. Mihajlović je i hrvatski branitelj , ranjavan u Domovinskom ratu, pa je  čudno da Ministarstvo branitelja nije reagiralo i zaustavilo ovu strašnu nepravdu prema hrvatskom branitelju.

„Izgubio sam sve vjere u hrvatsko sudstvo. Moja odvjetnica nije mogla dobiti ni uvid u spis da se vidi temeljem čega je donesena odluka o odbijanju naše žalbe.“ – ističe Mihajlović koji najavljuje da će spor nastaviti pred Europskim sudom za ljudska prava.

Tomislav Merčep osuđen je zbog propusta! Osuđen je samo zato što ubojstva nije spriječio. Propustio je spriječiti ratni zločin postrojbe kojom je navodno zapovijedao, mada svjedoci nisu potvrdili da im je on naredio ili ih na bilo koji način poticao na zločine. Treba napomenuti da za počinjene zločine nisu osuđeni direktni izvršitelji, nego samo Tomislav Merčep! Bio je to klasični montirani sudski proces u kojem se ustvari sudilo državi Hrvatskoj, jer su htjeli dokazati da je nastala na zločinu. Sudac je na čitanju Presude rekao;

“Da ste reagirali na prve događaje, sve ovo se ne bi dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje, potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske” To je Tomislavu Merčepu 12. svibnja 2016. kazao sudac Županijskog suda u Zagrebu Zdravko Majerović, izričući mu nepravomoćnu presudu od pet i pol godina zatvora za ratne zločine ubojstva civila iz više hrvatskih mjesta i gradova.

Republika Hrvatska je na pogrješnoj strani povijesti, to je bio cilj progona hrvatskih branitelja i svih onih koji su je stvarali, jer da je nisu stvarali, da su se prepustili velikosrpskoj agresiji onda bi bili na pravoj strani povijesti. To je nelustrirano hrvatsko Pravosuđe, koje provodi obrnutu lustraciju, umjesto da se njih lustrira, oni lustriraju hrvatske branitelje i hrvatski narod.

Nema krive ili prave strane povijesti; radi se samo o hrvatskoj i jugoslavenskoj , regionalnoj, balkanskoj ili kako već da je nazovemo strana povijesti. Ono što je nacionalno svjesnim Hrvatima krivo, njima je pravo, i obrnuto.

Tomislavu Merčepu nikada nije dokazano da je i na jedan način bio povezan sa zločinima koje su mu stavili na teret, čak ni na prvome sudskom ročištu, kada je bilo prvo suđenje samim počiniteljima, Merčep uopće nije pozvan kao svjedok niti je bio zaveden u spisu… I tada kreće uigrani scenarij montiranih suđenja; medijska haranga lijevih medija koji nikako ne prihvaćaju državu Hrvatsku, razne soroševe udruge za nazovi ljudska prava, pa hrvatska izdajnička nazovi politička elita popušta i organizira se novo suđenje, na kojemu su mu prišili najniži oblik pravne odgovornosti, a to je da je on, navodno, mogao spriječiti, a nije spriječio počinitelje. I počinitelji i svi svjedoci koji su prošli kroz sudnicu, svi su unisono govorili kako Merčep sa svime nema apsolutno nikakve veze. Nisu ga pustili ni na pogreb majke! Teško se razbolio, dobio jaki moždani udar i još su se lijevi mediji zgražali što ga se liječi i šalje na oporavak u toplice!?

Đuro  Brodarac, hrvatski general koji je umro u osječkom zatvoru, generala Đuru Brodarca, kojeg su proganjali kao psa, i koji je umro u zatvoru u Osijeku, jer nije dobio adekvatnu pomoć.

Godine 2011. Brodarac je osumnjičen za ratne zločine iz 1991. i 1992. godine i to po zapovjednoj odgovornosti. HRT je tad izvijestio da se istraga u vezi ratnih zločina u Sisku koncentrirala na desetak uglednih sisačkih Srba. Neke od slučajeva ubojstava i pljačke je hrvatsko pravosuđe do tad već procesuiralo. Sumnja se kako su ubojstva naručena iz utjecajnih sisačkih krugova kako bi se Srbe, koji nisu prešli na stranu krajinskih snaga, prestrašilo i natjeralo u izbjeglištvo. Zbog toga je pritvoren. Umro je 2011. u osječkom zatvoru.

Na sprovodu 15. srpnja prisustvovalo je preko 10.000 njegovih suboraca i sugrađana. Time su pokazali što misle o zatvaranju i smrti Đure Brodarca!

(Svršetak u sljedećem broju)

Lili Benčik

Povezane objave

HRVATSKE AUTOCESTE I KONCESIJA (9)

HF

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (7)

HF

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (4)

HF

PRIJE 23 GODINE – Od godine 2000. bila je vladavina detuđmanizatora (4)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više