Blaženi Miroslav Bulešić: čovjek Božji – svećenik Božji
Bl. Miroslav Bulešić istarski sin, svećenik i blaženik, simbolizira u svojem liku i djelovanju hrvatski narod u Istri i Katoličku Crkvu kao dva tijela jedne duše. Miroslav Bulešić potekao je iz naroda koji je sastavni dio Katoličke crkve u Istri, Crkve koja je ponikla iz naroda i u kojoj se kao svećenik posvetio narodu. Svećenici i biskupi, časne sestre i redovnici bili su uz narod i s narodom u dobru i zlu, dijeleći zajedničku sudbinu i ublažavajući patnju i nesreće kako i koliko su mogli. Jedinstvo hrvatskih vjernika i Katoličke crkve i upućenost svećenstva i naroda jednih na druge, što je stoljećima bilo izgrađivano kao spontani odnos, predstavljalo je neku vrstu prešutnog, neraskidivog saveza i uzajamnog povjerenja koje je nadilazilo sve ideologije i sve političke sustave i taj savez ostao je čvrst i postojan uvijek, čak i u vremenima najvećih ratnih stradanja i krvoprolića.
“Spasenje čovječanstva možda ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom” Duhovni dnevnik, str. 155.
Istarski hrvatski svećenici prolazili su križni put skupa sa hrvatskim narodom za vrijeme vladavine Italije „u ime rase“ (nacije), i u vrijeme komunističke Jugoslavije „u ime klase“ (ideologije).
– 11. postaja, Isusa pribijaju na križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
„Danas pak se ćutim (osjećam) malo ponižen. Moj duh se veseli, a što nije pravedno tijelo trpi. Što nije pravedno da tako činiš sa mnom, o Bože? Jest. Jer ja moram biti sav za Te, a ako me poniziš ,onda sam u velikoj pogibelji da se odalečim od Tebe.(Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila) Kolike tuge, kolike nevolje i žalosti na svijetu. Majko tvoj sam. Predajem Ti svoje roditelje i dragu Istru! Isprosi nam mir.“ Duhovni dnevnik str. 120
Miroslav je dolaskom u prvu župu Baderna, nakon rujanskih odluka u Istri, bio jedina utjeha svom vjerničkom puku i slamka spasa od bezbožnog sustava koji se okomio svom žestinom zla na istarski vjernički puk.
Smiluj nam se, Gospodine ! Smiluj nam se!
Daj mi s Tobom suze livat
Raspetoga oplakivat,
dokle diso budem ja.
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.
12.postaja, Isus umire na križu
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna . Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Daj da ne klonem i ne skrenem na krivi put. Daj mi hrabrosti da Tebe naviještam tužnom i napaćenom narodu. Tvoja volja neka bude moja.
Moja osveta je oprost. Sve molim za oproštenje i svima opraštam. Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
U Tvom društvu uz križ stati
s Tobom jade jadovati
želja mi je jedina.
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.
13.postaja, Isusa skidaju sa križa
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Dragi moj narode! Upoznao sam tvoju dušu, osjetio sam tvoje poteškoće, jer su tvoje poteškoće bile moje, tvoje žalosti bile su i moje.
U savjesti vam mogu reći da sam svima činio dobro a nikome zlo. A ti narode moj, obrati se Bogu i vrši njegove zapovjedi.
Ovo je moja zadnja preporuka: budite pravi kršćani! Bogu služite i bit će vam dobro, na ovom svijetu i na drugom.
Bulešić je osobno s vlč. Božom Jelovcem, kapelanom iz Pazina, išao u Pazinski zatvor da spasi Ivana Rakovca, oca Joakima Rakovca, ali mu nisu ni dopustili da razgovara sa komandantom.
Smiluj nam se, Gospodine! Smiluj nam se!
Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke Tvoje zagovor
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog
14.postaja, Isusa polažu u grob
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Nemojmo napustiti uzvišene i plemenite misli da smo djeca Božja! Budući da smo djeca Božja uzdignimo se nad svijet i nad njegova dobra i interese! Isuse Kriste pomozi i oprosti čovječanstvu koje je odlutalo daleko od Tebe, jer spas može doći samo od Tebe. Ulij u srca ljudi tvoju ljubav! Prosvijetli razum vladara i cijelog čovječanstva! Oprosti svom zabludjelu narodu i udjeli mu milosrđe i dobrotu.
Pobijediti ćemo svijet, jer sve što je rođeno od Boga, pobjeđuje svijet “Naša vjera je naša pobjeda“
Smiluj nam se Gospodine! Smiluj nam se!
Kad mi zemlja tijelo primi
dušu onda uzmi Ti mi
u nebeski blažen dvor
Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog
15.postaja, Isus je uskrsnuo
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te.
Jer si po svojem svetom Križu otkupio svijet.
Uskrsnuli Isus pobijedio je u vječnoj čovjekovoj težnji da pobjedi smrt i prolaznost ovozemaljskog života. Nakon velike patnje, smrti na Križu i uskrsnuća Isus Krist uzdigao se nad zemaljsko, vremenito i svagdašnje. Uskrsnuti znači biti svjestan da nam je uskrsli Krist oprostio grijehe, da smo djeca Božja, da imamo zalog vječnog života i pravo na baštinu na nebu.
Blaženi Miroslav Bulešić prošao je u svom kratkom ovozemaljskom životu mnoge bolne trenutke i muke u ratno vrijeme kao duhovnik, tješitelj i pronositelj evanđelja svom napaćenom istarskom puku. I ne samo svom puku nego i vojnicima triju vojsci koje su u to teško ratno vrijeme bile u Istri.
On je poput Isusa Krista umirući molio za progonitelje uz riječi „ Isuse primi dušu moju“ i pridružio se Njemu u kraljevstvu nebeskom. A zločinac zaveden i pun mržnje mislio je da je on primio njegovu dušu, ne shvaćajući svu besmislenost svog čina, jer ubivši jednog slugu Božjeg nije ubio vjeru u Božju ljubav!
Gospodin slavno uskrsnu
Aleluja, aleluja.
Na ljudsku sreću beskrajnu
Aleluja, aleluja.
On slavno svrši ljuti boj.
Aleluja, aleluja.
Od grijeha spasi narod svoj.
Aleluja, aleluja.
