Proslava 100. obljetnice osnutka Provincije Presvetog Srca Isusova Školskih sestara franjevki Krista Kralja
Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincije Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu, slave 100. obljetnicu osnutka Provincije pod geslom „Nositeljice nade u svijetu“. Tim povodom je u srijedu, 23. studenog 2022. u Prokulturi – Kući jezika i kulture na Peristilu otvorena izložba pod nazivom „Školske sestre franjevke u Splitu od 1904. do danas“.
Jednostavna prisutnost i djelovanje Školskih sestara franjevki s Lovreta kroz postavljenu izložbu otkriva veliki broj zanimljivosti, kako onih lijepih i toplih, tako i tmurnih i teških. Jedno je neupitno, više od sto godina djeluju, pomažu, odgajaju i obrazuju.
Kako ističe s. Lidija Bernardica Matijević, provincijska predstojnica „Svako slavlje obilježava kraj nečeg što je prošlo, kao i početak novog razdoblja. Neka nas povijest nauči ispravljati ono što nije dobro te graditi nove odnose utemeljene na poniznosti i jednostavnosti.
„Prokultura – Opservatorij kulturnih politika – Split nastavlja sa svojim nastojanjima da Kuću jezika i kulture Peristil powered by OTP pretvori u gradski tinel, u mjesto susreta svih njegovih građana, mjesto koje časti kulturu te različite vidove bavljenja Gradom, očuvanjem, izgradnjom, razvojem i afirmacijom njegova identiteta. A Grad to smo svi mi! kako bi rekao veliki, neprežaljeni Siniša Glavašević. Stoga, ovom prigodom upoznajmo bliske susjede, o kojima brojni od nas znamo sasvim malo ili ništa“, kazala je voditeljice Opservatorija Prokultura Nansi Ivanišević.
Prigodnim riječima posjetiteljima se, pojašnjavajući povezanost redovništva i umjetnosti, obratio fra Ante Branko Periša. Svečano otvorenje pjevanjem je uzveličao Zbor lovretskih sestara pod vodstvom s. Mirje Tabak.
Proslava jubileja nastavljena je 26. studenoga 2022. u provincijskoj kući matici na splitskom Lovretu cjelodnevnim simpozijem o osnutku i djelovanju Provincije kroz minulo stogodište te pogledu u budućnost. Teme izlaganja obuhvatile su društvene i političke okolnosti u Splitu u vrijeme osnivanja Provincije Presvetog Srca Isusova, utjecaj Školskih sestara franjevki na odgoj i obrazovanje u Splitu i okolici od 1904. do danas, prikaz okolnosti osnivanja i osamostaljenja Hrvatske provincije te značaj prve provincijske predstojnice s. M. Ladislave Kalinšek. Nizom izlaganja prikazano je, također, djelovanje sestara u radu s mladima, odgojno-obrazovnim ustanovama, domaćinskim službama i Domu za starije i nemoćne osobe Lovret te nastanak i razvoj Misije u DR Kongo. Program simpozija, oplemenjen glazbenim nastupima sestara, zaključen je izlaganjima o apostolatu Školskih sestara franjevaka u kontekstu sinodskog puta Crkve i vjernosti franjevačkom poslanju.
Euharistijsko slavlje u nedjelju 27. studenog 2022. u samostanskoj kapeli predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. U svojoj homiliji nuncij je na tragu evanđelja usporedio potop iz vremena Noe s drugim dolaskom Sina Čovječjega u kojem ćemo se, kao ljudi u vrijeme potopa, spasiti jedino ako uđemo u korablju, a to je u spisima crkvenih otaca Crkva čija je Glava Krist po kojem dolazi svako spasenje. „Crkva, odnosno Tijelo Kristovo u punom smislu riječi, onaj je tko živi u ljubavi. Tko ljubi, u Kristu je, odnosno u korablji, tko ne ljubi, izvan nje je, pa makar bio kršten, krizman i ispovjedio se. Drage sestre, vaša je Družba u ovih stotinu godina nakon odobrenja nekoliko puta vidjela potop oko sebe. Susrele ste se s mnogo poteškoća i činilo vam se da se utapate. Izgubile ste imovinu i bile ste prisiljene nekoliko puta napustiti svoje djelatnosti. Bogu hvala, znale ste ploviti vodama jer ste ostale vjerne karizmi koja vam je dana. Karizma je za redovničku ustanovu poput čamca koji vam omogućuje da ne potonete i da se ne izgubite, čak ni u najmračnijim trenucima.“
Nuncije je zahvalio sestrama na svemu što su do sada učinile kao i na onomu što još uvijek čine. „Idite naprijed imajući na umu da ono što radite nije vrijedno ako nije učinjeno iz ljubavi. Samo Vam ljubav omogućava da bdijete i budete spremne kada Sin Čovječji dođe. Štoviše, Sin Čovječji uvijek dolazi u braći i sestrama koji kucaju na vaša vrata.
Družba Školskih sestara franjevki Krista Kralja nastala je u 19. stoljeću, kad se pojavljuju brojne ženske družbe sa svrhom karitativnog i odgojnog rada. Korijeni zajednice sežu u Graz, u malu zajednicu učiteljica, franjevačkih trećoredica, koje su se nesebično posvetile podučavanju djevojaka iz siromašnijeg društvenog sloja. One ubrzo traže crkveno odobrenje svojeg načina života i apostolata – katoličke pouke i odgoja – po kojemu su i dobile naziv školske sestre. Družbu Školskih sestara Trećeg reda sv. Franje Asiškoga godine 1843. ustanovila je s. Franciska Antonija Lampel. Djelokrug rada sestara postupno se širio i broj članica se vrlo brzo povećavao te su sestre otvarale podružnice koje su s vremenom prerastale u samostalne družbe.
Godine 1864. sestre iz Graza na poziv biskupa mariborskog Antuna Martina Slomšeka otvaraju podružnicu u Mariboru, gdje predano rade na kršćanskom odgoju ženske mladeži. Nakon samo pet godina, 13. rujna 1869. godine, mariborska se podružnica osamostalila od kuće matice u Grazu i postala kućom maticom Družbe Školskih sestara franjevaka Krista Kralja. Predstojnica dotadašnje podružnice s. Margarita Pucher imenovana je utemeljiteljicom i prvom vrhovnom predstojnicom (1869.-1881.). Prvotni cilj nove Družbe bio je učvrstiti franjevački duh služenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti s djecom i djevojkama, posebice u korist najsiromašnijih. Područje djelovanja sestara se širilo, broj sestara je rastao, pa se djelovanje proširilo i izvan Slovenije. Danas je to međunarodna Družba papinskoga prava s devet provincija i Rimskom regijom, u 15 zemalja, na 4 kontinenta.
Pri prvoj podjeli Družbe na provincije 18. studenoga 1922. godine osnovana je Hrvatska provincija sa sjedištem u Splitu, koja je 1928. godine imenovana Provincijom Presvetog Srca Isusova. Kasnije su među Hrvatima osnovane još dvije provincije: Mostarska provincija Svete obitelji i Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina.
Školske sestre franjevke došle su iz Maribora u Split 14. listopada 1904. godine na poziv splitskog biskupa Filipa Franje Nakića kako bi preuzele samostan franjevačkih trećoredica, zvanih picokare, uz crkvicu sv. Ciprijana koja se nalazila na vrhu Bosanske ulice, i posvetile se odgoju ženske mladeži u gradu. Prve sestre bile su s. Ladislava Kalinšek i s. Paskalija Neuwirth. Tijekom desetgodišnje jednostavne prisutnosti, života i djelovanja u samostanu Sv. Ciprijana, sestre nastoje oživotvoriti karizmu Družbe. I uspjele su. Uz nemale poteškoće s tamošnjim sestrama picokarama, koje je trebalo poučiti o duhu zajednice koja ih je imala primiti, te borbu za vlastiti opstanak, sestre su radom svojih ruku zasluživale najnužnije za život. Bavile su se uglavnom izradbom i popravkom crkvenoga ruha te pletivom. Godine 1905. uspijevaju otvoriti školu ručnog rada i šivanja za djevojke. Nažalost, kratko je djelovala, zbog neprikladnosti prostora. Iako u skromnim uvjetima, sestre su godine 1908. počele s poučavanjem njemačkog jezika i ručnog rada, sve to u okviru ideje o osnivanju Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, koja će se ostvariti tek izgradnjom samostana na Lovretu. Zajednica doživljava razvoj i postaje poznata osobito nakon izgradnje samostana na Lovretu u Splitu 1914. godine i otvaranja Djevojačke škole poljodjelstva i kućanstva, prve škole takve vrste u Dalmaciji. Škola je sa zapaženim uspjehom djelovala do zabrane i nacionalizacije dijela zgrade 1945. godine.
Poslije Drugoga svjetskog rata, kada su se političke okolnosti izmijenile, sestrama je prvobitno djelovanje – odgoj i obrazovanje – bilo onemogućeno, te sve više preuzimaju vođenje domaćinstva u redovničkim i crkvenim ustanovama kao i rad u bolnicama i domovima za starije i nemoćne osobe. Šezdesetih godina sestre počinju katehizirati i voditi crkveno pjevanje u župama. U to vrijeme s našim sunarodnjacima sestre odlaze i u Njemačku, te djeluju kao pastoralne suradnice u hrvatskim misijskim središtima. Godine 1974. otvaraju i misijsku postaju u DR Kongu, tadašnjem Zairu, gdje su se posvetile odgojnom i socijalnom djelovanju među najsiromašnijima. Posljednjih godina sestre u Kongu posebnu brigu posvećuju odgoju novih članica – sestara Kongoanka. Sestre su uvijek išle onamo gdje su mogle služiti narodu i Crkvi. Sestre djeluju na 2 kontinenta u 20 zajednica: 14 zajednica u Hrvatskoj, 2 zajednice u Njemačkoj, 4 zajednice u DR Kongu.
