Hrvatski Fokus
Feljtoni

Tko je bio William Zimdin (1)

Od Estonije, preko Sibira i Mandžurije do Santa Barbare

 

Među najbolje filmove ikada snimljene spada Wellesov “Građanin Kane” kojemu je motiv poznati novinski izdavač i političar iz Kalifornije William Hearst. Hearst je u svojoj glamuroznoj vili Hearst Castle okupljao bogataše, političare  i holivudske zanatlije. U Dubrovniku je podigao Vilu Šeherezadu William (Wilhelm Julius Arthur) Zimdin (22. 12 1879. Tartu, Estonija – 1951. Santa Barbara (kao sapunica!), Kalifornija, SAD). Zimdin je također bio mason što je tada bilo popularno i također je imao ljubavnicu (Maurku) kojoj je podigao Vilu Šeherezadu. Dok sam bio dijete istodobno me privlačila njena morsko tirkizna kupola koliko me i odbijala nekakva kič ljepota, unatoč srazmjerima koje je bečki arhitekt Alfred Keller lijepo uklopio ne namećući njenu raskoš jedinstvenoj geometriji dubrovačkih zidina. Bilo mi je tada čudno da netko u ogradu vile koja nalikuje na džamiju radi otvore oblika Davidove zvijezde; osobito je čaroban pogled na Dubrovnik u kojem se vide katolička kapelica Marina Getaldića i vila nalik džamiji sa zvijezdama šesterokrakama. Kao mulci smo tamo uskakali preko ograde, stjenovita obala nije lijepa za kupanje, ali istočnjački paviljon sa kipom Budhe (ukoliko se dobro sjećam?), palme i magnolija su davali neki osjećaj užitka u lijepim stvarima.

Nakon što je gospar Hrvoje Ivanković obznanio u svojem tekstu da Zimdin nije bio Židov(?) (kao i estonski novinar Pekka Erelt) cijela stvar me zainteresirala, te sam se poslužio mrežom (internet) da ulovim još neke  Zimdinove tragove u vremenu i prostoru. Wilhelmov otac zvao se David (ne mora biti Židov ako nosi židovsko ime) i bio zvonar u protestantskoj Crkvi sv. Ivana u Tartuu. Niti braća niti sestre niti prezimenjaci mu nemaju židovska imena. Majka Alida Karolin Maria  mu je rođena Gutenberg, što može biti židovsko prezime. Zimdinov grob u Kaliforniji ima križ, kao i sestre mu Eme Loor, dočim žena Elizabet (rođena Paabo) križa nema. Umrla je u 96. godini.

Wilhelm je ime njemačkih careva. Pretpostavljam da su Zimdinovi bili siromašni, jer obično bi zvonari bili nešto malo čašćeni od župnika. Jedan Zimdin suvremenik imenom Apolinar je umiješan u neku sitniju krađu na plaži u Estoniji. U pismima K. N. Guljkeviča Olafu Broku Zimdin se spominje, ali nisam uspio pronaći taj odlomak. Članak estonski spominje da je Zimdin nakon što je dvije godine naukovao u Matiessenovoj tiskari u Tartuu, kao sedamnaestogodišnjak šetao Rusijom gdje je radio u tiskari Françoisa Marka(Marci?) st. u Sankt Peterburgu. Unaprijeđen je u menadžera prodaje i inspektora 28 nacionalnih podružnica. Nalazimo ga u Perziji i u Kini (boksački ustanak). U Indiji se bavio planinskim ribolovom.

Članak iz 19. svibnja 1935. spominje da je u Dubrovniku, prirodno netaknutom selu u Dalmaciji napravio maursku vilu, gdje ga je posjetio Max Reinhardt (i taj njemački kazališni velikan je Židov). Iz Indije se preselio u Kinu, zatim u Sibir. Iz Vladivostoka Zimdin je putovao u Japan.

Nakon poslovnog uspjeha u Austriji svake godine posjećuje Tartuu gdje njegova majka još živi (pisano tridesetih 20. stoljeća). Pomaže estonskim organizacijama, svake godine dvojici estonskih studenata bolesnih od plućnih bolesti omogućuje odmor u njegovom sanatoriju. Zimdinova desna ruka je general Bjeljajev (čuvao vilu Šeherezadu, ubili ga partizani, T.T.). U članku se nalazi i dobar portret Zimdina koji ne izgleda niti kao Nijemac, niti kao Slaven niti kao Aškenazi Židov. Ima vrlo neobičnu fizionomiju, kao Tesla kada je ostario. Estonci i Finci izgledaju kao naš hrvatski narod na sjeverozapadu Hrvatske.

https://dea.digar.ee/cgi-bin/dea?a=d&d=esmaspaev19350519.2.38&srpos=25&e=——-et-25–1–txt-txIN%7ctxTI%7ctxAU%7ctxTA-zimdin————

Zimdin se prijavio u carsku vojsku u vrijeme Rusko-japanskoga rata. Dvaput je odlikovan. U Vladivostoku je osnovao tvrtku koja je opskrbljivala Kinesku istočnu željeznicu. Teško je vjerovati da je mladi čovjek bez visoke škole bio u Kuropatkinovom stožeru (je li bio švercer i špijun?). François Marci imenovao ga je glavnim zastupnikom tvrtke u Sibiru. Okrenuo se rudarstvu, šumarstvu i sibirskom i mandžurskom zlatu. Radio je s kanadskim i američkim tvrtkama  na stvaranju zaliha i ratne opreme za Ruse na Dalekom Istoku.

Novinski članak opisuje poslovanje sa J. P. Morganom i Kanađanima. Zimdin navodno oko 1920. vodi trgovinu između SSSR-a i SAD-a. Tada kupuje Palais Bluecher na Pariser Platzu u Berlinu koji prodaje nekoliko godina kasnije Amerikancima za njihovo veleposlanstvo. Bio je aktivan u drvnoj industriji i rudarstvu (kalij). Bio je vlasnik hotela Panhans u Seemeringu što mu nacionalizira Hitler kojemu je navodno Zimdin odbio biti finacijaš jer je stekao dojam da Führer nije normalan. Takve priče nalazimo iza rata u više novina, npr. San Bernardino, 7. ožujka 1951. Ne vjerujem osobno u tu priču, ali nikada se ne zna. Od 1938. je vlasnik hotela Panhans u Seemeringu. Posjedovao je i Grand hotel Erzherzog (nadvojvoda) Jochann. U Panhansu je odsjedao genijalni bečki Židov Stefan Zweig, ali i niz kulturnjaka onoga doba, poput kontroverzne Adele Maler.

U dubrovačkom sv. Jakobu osim Vile Šeherezade je i Vila Regenhart (pored samostana) koju je Zimdin dao bivšoj ženi; u dubrovačkim suvremenim novinama piše da je gospođa Regenhart Židovka(?). Vilu Regenhart su radili učenici Huga Erhlicha (arhitekt, hrvatskog Židova) Gomboš i Kauzlarić. Možda ih je Erhlich, koji je radio projekt Židovske bolnice u Zagrebu, preporučio Zimdinu.

U neposrednoj blizini je živio i poljski skladatelj Rogowski koji je iako asket bio blago razljućen na svog masonskog subrata Zimdina kada mu je umjesto velikodušnoga mecanatstva poručio da je za umjetnike dobro da budu siromašni (vidi moj rad u Hrvatskom fokusu o dobrom Rogowskome).

Dajem poveznicu na članak “Wo die Kugel seit 1934. rollt” iz listopada 2017 .koji spominje i Zimdinove kockarnice Wo die Kugel seit 1934 rollt. U članku piše: “Počelo je na Zauberbergu. Podrijetlo Casinos Austria AG seže u 1934. g. kada je otvorena prva kockarnica u Seemeringu, Badenu i Kützbuhelu. U to vrijeme se spekuliralo odakle dolazi dovedeni kapital.

Bilo je jasno da je osnivač i bivši službenik pošte Konrad Fehringer predstavljao (valjda maskirao, T.T.) skupinu ulagača kojoj je pripadao William D.Zimdin. Nekoliko puta su se spominjali i banka Schelhammer @ Schattera i njezin vlasnik Jochann Wanzura.

The Evening star od 7. 11. 1934. javlja da Jugoslavija ima kasino, te da države uzimaju od takvih objekata od 30 – 60 % dobiti. Novine Zimdina krivo nazivaju Litvancem! Paris soir od 27. 10 1935. u članku “Jedan avion za svaku prijestolnicu” piše da letonski (!!!!) milijunaš Zimdin želi posjedovati zrakoplov u svakom europskom glavnom gradu. U Londonu kamo dolazi više puta godišnje drži dva aviončeka.

Le Mond Ilustrè od 9. 1. 1937. donosi sliku Vile Šeherezade i namjeru engleskoga kralja Edvarda VIII. da je kupi. Le Monde illustré Kralj je tad obilazio našu obalu, kruna je čak željela kupiti i Lokrum! Usput budi rečeno Zimdin je imao vrlo lošu i ružnu ideju da Lokrum poveže sa Dubrovnikom mostom. Orgulje unikatne iz Vile Šeherezade su tema za poseban članak!

Estonski “Uss Esti” od 18. 3. 1938. navodi da je Zimdin ucjenjivao Letonce starim bezvrijednim dionicama i obveznicama za nekretnine koje nisu postojale. U prijevaru je uključen i suprug Zimdinove sestre g. Loor.

Zimdin je i na prijevaru prodao vrjedniji dio nekretnina pripadajućih banki. (Riga Kommertsbank?). Deficit Komercijalne banke Riga je 9 milijuna lata (630 milijuna senti). W. D. Zimdin pojavio se kao dioničar banke 1922. kada je stekao 35 % dionica. Zimdin je tada stekao dionice za 2.377.000 LVL. (166,3 milijuna senti). Tada je osnovni kapital banke iznosio 8 milijuna lata (560 milijuna senti). Posao je proširio na Austriju i SAD.

(Handusettewotte American Comerce Finaco Company?) Zimdin je kršio niz propisa u poslovanju, te de facto izmuzao novac za pokrivanje gubitaka svojih drugih poslova. Prema statutu banke barem 2/3 ljudi u Nadzornom odboru trebali su biti državljani Letonije. Od njih 6 samo 2 su bili Letonci. Zimdin je, kada se uspostavilo da je 70 % kapitala banke isparilo, napravio fiktivnu prodaju banke dvojici direktora (Friedrichu i Swechheimeru) za 70.000 LVL. Letonska kreditna banka je pokrenula parnicu protiv Zimdina i sud je ustanovio žalosnu istinu.

Nažalost novine pišu ružnu kvalifikaciju  kako “politika sinagoge” koja šteti letonskoj državi se ogleda i u poslovanju banke. Naravno da nije u redu jednog poslovnoga čovjeka dovoditi u svezu sa cijelim narodom. Poslovni ljudi su svugdje u svijetu slični, bez obzira na nacionalnost i vjeroispovijest, ako uopće u išta vjeruju.

(Svršetak u sljedećem broju)

Teo Trostmann

Povezani članci

Gvozdansko, predziđe kršćanstva (4)

HF

Rimski ugovori 1941. (7)

HF

Rječnik pojmova Miroslava Krleže (10)

HF

SINARKIZAM – Šambala ostaje skrivena (19)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...