Hrvatski Fokus
Aktualno

EU – “država” apsolutne diktature, cenzure i segregacije

Ovaj totalitarizam, koji nam nameće “zelene putovnice” i “covid trake”, jednak je nacističkome totalitarizmu sa žutim trakama

 

Ne ću se praviti pametan, ali nešto mi je davno prije ulaska u EU govorilo da će to za nas biti kobno. Davno je to bilo, još 20. travnja 2004. kada su započeli ozbiljni pregovori o pristupanju RH u punopravno članstvo u EU. Sanaderova izjava de je ulazak RH u EU naš zadatak cilj i svrha, a ne sredstvo ostvarenja našeg suvereniteta i prosperitete cijele zemlje. To je izjava koja je svakom tko ima imalo suverenističkog osjećaja zaudarala kilometrima okolo.

Uvijek sam strepio da će se pojaviti netko bez nacionalnog osjećaja, ali tako brzo poslije strašnog krvoprolića, nezacijeljenih rana silovanih i na svake načine poniženih bojovnika i civila tek pristiglih iz srbijanskih logora, neprocesuiranih ratnih zločinaca, sve mi je djelovalo pretjerano nevjerojatno. Kako je vrijeme odmicalo, ortački odnos „suprotstavljenih“ stranaka u Saboru je postajao sve očitiji. Vrhunac  bezobzirne obmane i postizanja cilja političara, svoj vrhunac je dostigao izjavom Vesne Pusić, da će umirovljenici ostati bez mirovina, ako ne prođe referendum za ulazak u EU. Ista ta spodoba je u Saboru okrivljivala RH kao agresora u BiH, bez ikakvog temelja.

Uplašeni umirovljenici tom prilikom nisu se mogli ili htjeli sjetiti na što je sve spremna ta spodoba, samo da bi postigla svoj cilj. Mladi su bili obmanuti svim mogućim pogodnostima koje će im pružiti članstvo u EU-u, a poslovni ljudi ogromnim tržištem, bez carina i povoljnim inozemnim kreditima.  Potrudili su se svakome nešto ponuditi i dobro prikriti sve RIZIKE i NEGATIVNOSTI članstva. I tako smo nakon referenduma za koji se, da bi prošao, jer je bilo mnogo „euroskeptika“, promijeniše pravila i kao guske u maglu stupismo 1. srpnja 2013. kao28. članica u EU.

Veliki – Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska dobro su znali što dobivaju našim članstvom, jednu malu zemlju, kojoj će uzeti školovanu mladost, bagatelno odkupiti nacionalna blaga i uvjetovati nam doslovce pravo na zrak,vodu i sve ono što nam se do jučer podrazumijevalo. Za sada znamo da je dio pitkih voda u vlasništvu Arapa, dio u vlasništvu Rusa, šume se nemilice sijeku, INA-inu zlatnu dionicu je Račan „prodao“ Mađarima, a danas nas guverner Boris Vujčić HNB-a (koja je sve samo ne Hrvatska) uvjerava da ćemo bolje živjeti kad uvedemo euro. Iako smo osobito plastično vidjeli situaciju s Grčkom, danas, tomu unatoč, ima ljudi koji vjeruju tom obmanjivaču.

Što je danas ostalo od slobodnog putovanja osobito dobro se vidi u današnjoj situaciji. Kada je Mutti Angela pozivala „obojene“ da dođu u Europu, s figom u džepu je željela u Njemačkoj zadržati kvalificiranu radnu snagu, a ostalima utrpati one, u Njemačkoj nepoželjne. Da je sve orkestrirano, vidljivo je iz obojenih revolucija na sjeveru Afrike i Arapskom poluotoku. U svemu su sudjelovali Britanija, Francuska, Njemačka, Turska i SAD.

Sada u tzv. „korona krizi“ ponovno glavnu riječ vode IMPERIJALNE sile. Britanija se riješila balasta plaćanja u fondove EU-a, pri tome si sačuvavši gotovo sva prava u trgovini, a što je najgore, iako je napustila EU, najkorišteniji jezik u institucijama EU-a je ostao engleski ZAŠTO? Naravno, Britanci to znaju. Jezikom odnarođuju ostale narode, osobito široke narodne mase, koje ne znaju da je prvi korak u odnarođenju uvođenje drugog jezika umjesto materinjeg.

Kao članica EU-a, dobili smo pravo delegirati „svoje“ ljude u Europski parlament. To se ponovno čini po stranačkim ključevima, a ne tko će bolje zastupati interes Hrvatske. Tako imamo „hrvatske“ birokrate koji se tamo ponašaju prema osobnom nahođenju. Svega dvojica parlamentaraca su pokazali svoj i nacionalni stav, Sinčić i Kolakušić. Jedino su oni glasovali PROTIV „kovid putovnice“, obrazloživši, da je to uvođenje segregacije na cijepljene i necijepljene, što je u suprotnosti s ostalim EU dokumentima o jednakopravnosti i slobodi kretanja.

Da sve bude još gorje, aktualna tajnica Vijeća Europe – Marija Pejčinović Burić (Plenkovićev kadar) izjavljuje: „Cjepivo nije obvezno i pravo je svakoga da izabere. No, onaj tko ustraje na tome da ga ne će primiti, nego da će se štititi vijencem češnjaka na ulaznim vratima, dužan je prihvatiti ne samo da ne će smjeti prelaziti granice svoje države, nego da će mu i unutar te države biti nametnute određene restrikcije. Jer moraju biti. One nisu ničiji sumanuti hir, nego direktna posljedica njegove slobodne odluke. Znači, nema u avion i gradski prijevoz, u kino, kazalište, restoran, na rad u školu i bolnicu i bilo gdje, gdje se okuplja puno ljudi. Barem toliko. Vjerojatno će i neki poslodavci tražiti da njihovi zaposlenici pokažu potvrdu o cijepljenju. Potpuno u redu…“.

Historia est magistra vitae – jedna je od prvih rečenica iz elementae latinae, nu, je li to doista tako? Na Nürnberškim procesima jedno pitanje nacistu Hessu je znakovito. Sudac ga je pitao kako su postigli da ih njemački narod tako masovno (gotovo u cijelosti) podrži? Njegov odgovor je bio kratak i jednostavan „Držali smo ih u strahu“.

Preduvjet totalitarizmu je POSLUŠNOST, a preduvjet poslušnosti je STRAH. Mi koji smo živjeli u SFRJ znamo za strah i poslušnost. Tada smo doznavali neke stvari iz prošlosti ovisno o našoj dobi, za neke smo ostali prikraćeni i tek smo ih doznavali iz knjiga i arhivske građe. To vrijedi samo za one koji su uložili dopunski trud, da bi obogatili svoje znanje.

Da zaključim, ovaj totalitarizam koji dolazi kroz fazu tzv. kovid putovnica – zelenih putovnica i kovid-traka je u suštini jednak onome nacističkom, kada su Židovi prisiljeni nositi žute trake s Davidovom zvijezdom, ograničili su im kretanje, rad i mnogo šta drugo, premda su bili veoma vrijedni članovi društva u svim zemljama koje su prisiljene provoditi rasne zakone. Danas nema suštinske promjene. Promijenila se samo boja trake i putovnice. Svi necijepljeni postaju novovjeki „Židovi“. Pri tomu u ovom procesu nije pojedinac okupio oko sebe nekolicinu u „Pivskom puču“, nego su se oni koje smo „izabrali“ da nam služe u naše ime, oteli kontroli i, premda neznatna, ali svjetska  manjina nam stavljaju okove na noge (ograničavaju kretanje) i ruke (ograničavaju rad), u ime „viših ciljeva“ koje su ONI odabrali. Smijemo li to dopustiti? Trebamo li se suprotstaviti? Koju cijenu trebamo za to platiti? Što će biti s našim potomstvom? To su tek neka od pitanja koja si trebamo postaviti, a dajući odgovor na njih, razmisliti o cijeni koju za to trebamo platiti.

Zlatko Janković

Povezani članci

VRAĆA LI SE MILOŠEVIĆEVO DOBA? – Progon Hrvata zbog istine

HF

Tako mi je žao, uh, uh, uh…!

HF

Neprimjereni sadržaji u lektiri (3)

HF

Dan Svetoga Josipa Radnika A.D. 1573.-2018.

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...