Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Tko pije, a tko će plaćati?

Na jednoj livadi, obrasloj sočnom travom, paslo je na jednoj strani veliko stado ovaca, a na drugoj koza…

 

‘Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?’ (MT 7,3)

 

„Što to tamo radi vaš Milanović?” Naime, na virtualnoj listi za odstrel našeg Predsjednika Republike nalazi se sve više i više tzv. progresivaca, “poštenih“ komunista, drukera, etno-biznismena i drugih drugova koji su svaku drugu večer u “Otvorenom” na HTV-u, a ako im je to prekasno, onda u emisiji Nedjelju u 2 kod Ace Stankovića. Oni koji su u dobroj kondiciji, stignu još i na RTL i TV-Novu….

“Drugarska kritika” Zoranu Milanoviću ovaj puta glasi: “Milanović se ponio gore od svoje prethodnice, ali nitko se ne usudi ništa reći”, Zvonimir Hodak.

A u tim dugim tiradama s obilatim uvrjedama, u tim prepirkama zbrda-zdola, i s jedne, tj. Milanovićeve i sa druge strane, tj. Plenkovićeve, ne zna se ni tko pije ni tko plaća.

Zapravo, zna se: piju oni, a plaćamo mi. Jer, ovako kako se njih dvojica ponašaju, sve u stilu ‘ne ću mu ostati dužan’, nije primjereno ni uličnim razbijačima …

Ali, ‘štafetu balkanluka’, kako kaže Damir Pešorda, preuzeo je Zoran Milanović, čvrsto je drži i ponosno diže.

Naravno, uz našeg Milanovića, a s njim uz bok, za prestižnu titulu trči i naš Plenković. Unatoč, vanjskoj fasadi uglađenog Europejca i diplomate, Jer mu se fasada često  kvari. Uvijek kada se nađe „oči u oči“ s drugim i drugačijim mišljenjem. Tada „s visine“ počinju prodike euro-diplomate i otvorena i prostačka borba s protivnicima…prsa u prsa.

I tako ja, dok sam čitala o njihovim sukobima i reakcijama naših vrlih novinara, sjetih se jedne poznate Ezopove basne o dva jarca. Pa, dok sam tako iščitavala, sve više i više tekstova o njihovim sukobima, sve me je više i više njihovo ponašanje podsjećalo na tu priču. Doduše, moje viđenje tj. moja pisana verzija, malo je drugačija od originala i malo modificirana.

Pa da počnem!

Bio je lijep proljetni dan. Na jednoj livadi, obrasloj sočnom travom, paslo je na jednoj strani veliko stado ovaca, a na drugoj koza. No, nakon slasnog obroka, ubrzo su se i ovce i koze sklonile u hladovinu i počele odmarati.

„Baš nam je lijepo“, mislile su one.

Jer, sve im je išlo na ruku. Čak su i žeđ mogle utažiti na obali obližnje  rijeke, gdje su se najduže zadržavale i bezbrižno  izležavale u hladovini.

Pa, dok su jedne blejale a druge meketale odmarajući se, treće su u stopu pratile svoga ovna predvodnika, a četvrte milo meketale tapkajući uz svoga svemoćnoga jarca.

No, nažalost, to nije dugo trajao. Jer, taj mir i tu idilu, uskoro su prekinuli neki tupi, ali žestoki udarci koji su dopirali s obližnjeg brvna. I ovce i koze, zabrinute za svoju sigurnost, odmah su se uputile na mjesto događaja. A tamo se vodio pravi mali rat. I bitka na život i smrt. 

Ali, ni ovce ni koze nisu mogle niti znale što učiniti. Samo su počele uspaničeno blejati i meketati, nenavikle na takve duele. A imale su što i vidjeti! Na brvnu su se borila njihova dva moćna predvodnika, ne pomičući se, ni za dlaku, s početne pozicije onome drugome, junački braneći svoj položaj… svaki na svome kraju. A, onda  su, iznenada, žestoko i snažno krenuli u napad. Naravno, jedan na drugoga. Njihovi ubojiti udarci s naoštrenim rogovima, njihovo stenjanje i rikanje, odjekivalo je cijelom dolinom. I šire….

Udarci su pljuštali i s jedne i s druge strane, a protivnika udaralo gdje se god moglo udariti.  

I s boka i ispod pojasa. Bez ikakve milosti i bez ikakvih pravila. Nasrtali su tako oni jedan na drugoga… do istrjebljenja.

I do posljednje kapi krvi.

No, na kraju nije bilo pobjednika. Na veliku žalost i svih ovaca u toru i svih koza na broju.

Jer su, i jedan i drugi im predvodnik, pali od iznemoglosti u nabujalu rijeku. A onda ih je voda odnijela, sve do jedne provalije, iz koje nije bilo izlaza.

I tek je onda nastao pravi kaos. Jer su se sve koze i sve ovce, odjedanput  razbježale. Pa su od šoka prestale i blejati i meketati. Zgrožene svime što se među njima zbilo i onim kako se na kraju i završilo. No, najgore od svega, što im se u zadnje vrijeme dogodilo, bio je strah za opstanak i strah od razno-raznih ugroza. Ne samo njih kao ovaca i koza, nego i opstanak njihovih kozlića i jaganjčića.

Jer, ‘dok se dvojica svađaju, treći se koristi’.

 A, tih trećih je bilo, a ima ih i sada  svugdje, pa i kod nas u Hrvatskoj.

„Europa danas oskudijeva državnicima, a obiluje političarima“. Rekao je ne tako davno jedan mudri europski političar i nekadašnji državnik.

A politika je, ne ću reći što, jer bi bilo neprimjereno, ali radi politike probitka i dobitka, u politiku se i ulazi. Radi politike pucaju i bračne i ljudske veze. Radi politike  i prijatelji postaju neprijatelji.

Počelo je, čini mi se tako, među nekima i kod nas, „pucati“odavno. Te konačno puknulo, ne tako davno.

Milanović i Plenković. Plenković i Milanović.

Nekad su bili političke uzdanice.

Nekad su bili dvojac koji obećava.

NEKADA SU BILI…

Što se od tada promijenilo? Tko je uspio  rasturiti te njihove i naše nade?

A toliko su toga, od samog početka, obećavali!!!

‒ Istina je, istina! Obećavali su i brda i doline.

‒ Ta, nagledali smo se mi, moja Lucija, još od smrti našeg pokojnog predsjednika Tuđmana, takvih umnika.

I svi su bili blagoglagoljivi.

I svi veliki domoljubi.

I svi su bili puni obećanja. A što su  obećavali i što su od obećanja ispunili i donijeli Hrvatskoj i Hrvatima, to je već druga priča ‒ počevši od Sanadera, Mesića do Plenkovića i Milanovića.

Mesić:

(…) Obraćam Vam se s osjećajem duboke počasti i odgovornosti spram visoke dužnosti kojoj sam upravo prisegao. Povjerenje građana Hrvatske obvezuje. Njima dugujem ovu čast. Zajedno s vama, dragi sunarodnjaci, uložit ću sve svoje sposobnosti, svoju snagu i um da u tom zajedničkom poslu učinimo Hrvatsku boljom i drugačijom. Obnašat ću svoju dužnost odgovorno i savjesno. Bit ću Predsjednik svih građana ove zemlje. Isto tako bit ću građanin Predsjednik. Želim nastaviti naše neposredne susrete i razgovore. Oni su mi bili i poticaj i usmjerenje kako i za što se boriti na političkoj i javnoj sceni sve ove godine iza nas.

Od Hrvatskog proljeća do hrvatske samostalnosti, od prvih demokratskih izbora do današnjeg dana…
Josipović:

(…) Kao predsjednik Republike nikada se ne ću umoriti u borbi za pravedno, bolje i bogatije društvo i bit ću beskompromisan u iskorjenjivanju korupcije, gdje god se ona pojavila. Nova pravednost znači novo domoljublje i povratak morala u politiku.

Pravednost je moj program. Želim novu Hrvatsku, pravednu Hrvatsku. Nitko se ne smije moći sakriti iza funkcije ili položaja. Kao predsjednik Republike nikada se neću umoriti u toj borbi za pravedno društvo i bit ću beskompromisan u iskorjenjivanju korupcije gdje god se ona pojavila. Samo se tako može vratiti moral u politiku i povjerenje u institucije sustava…

‒ Lijepo, lijepo su tada govorili i jedan i drugi. Bilo je tu i državničkih poruka, i poruka optimizma, nade, poruka o demokraciji, o domoljublju i povjerenju.

I puno, puno je tu bilo obećanja o boljitku koji će nam oni, svojim predanim radom, i omogućiti.

Ali, obećanja, obećanja, ludom radovanja.

Jer, svi znamo što su, za koga su i na čijem su boljitku radili.

Svi znamo i koliko su nam štete nanijeli svojim antihrvatskim djelovanjem.

Svi znamo i gdje su nas i za što optuživali.

Ali, svi znamo i kako su namakli i stekli svoje silno bogatstvo.

Onda nam dođoše nove mlade nade,

Plenković i Milanović!

O njima skoro sve znamo. No, nije zgorega malo se prisjetiti i njihovog pobjedničkog govora.

Plenković:

„Hrvatska danas treba Vladu koja će voditi politiku hrvatskog suverenizma i koja baštini politiku dr. Franje Tuđmana. U proteklim smo godinama postavili HDZ upravo na ono mjesto političkog spektra na kojem ga je on oduvijek želio.

Naša pobjeda ne samo da je velik korak nego i obvezuje. Izazovi pred nama su, uz dosadašnji težak put ‒ još zahtjevniji.
Takve okolnosti zahtijevaju rad, energiju, elan i požrtvovnost te odgovornost, znanje i iskustvo. Svakoga dana u iduće četiri godine vodit ćemo računa o velikoj potpori koju smo dobili. Hrvatska treba rješenja za jačanje gospodarstva, jačanje institucija, javno zdravstvo i jačanje manjinskih prava. Hrvatska treba Vladu koja će voditi politiku novog modernog suverenizma koji baštini vrijednosti HDZ-a i našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. HDZ smo postavili na vrijednostima koje je upravo on postavio. Znamo da smo na dobrom putu“, poručio je Plenković. 

Milanović:

(…) Kad je riječ o područjima izravne nadležnosti ili sunadležnosti predsjednika Republike, ali i općenito, ne kanim biti korektivni nego – konstruktivni faktor. Prema mom shvaćanju, upravo to proizlazi iz duha našeg Ustava. Bit ću predan, prije svega, onim elementima obrane i nacionalne sigurnosti koji otvaraju mogućnosti iskoraka, kako u pogledu profesionalnih dosega i obrazovanja, tako i u pogledu stupnja transparentnosti tih važnih i osjetljivih sustava.

U vanjskoj politici fokusirat će se također, kaže, na one točke na kojima se može graditi suradnja i prosperitet. Nema dvojbe da takvih točaka ima neusporedivo više od onih koje nas udaljavaju i od susjeda i od svijeta, čak i kad su posrijedi države s kojima imamo najviše neriješenih pitanja.

Molim „zrno razumijevanja za svoje greške, jer te greške nikad ne će biti namjerne, s namjerom da nekoga povrijede ili ponize.

Nikad nisu niti bile. Uložit ću sve što imam i sve što znam da iz tog zrna izraste predsjednički mandat koji će biti na korist Hrvatskoj i svim njezinim građanima.

…Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto, da dostojanstveno živi od svog poštenog rada. Ovo je kuća za nas. Za sve nas. Za nas koji smo tu, za generacije koje dolaze, i za one koji će se vratiti svojoj kući. Hvala vam. Živjeli, živjela Republika Hrvatska!”, zaključio je Milanović svoj govor.

‒ Bože dragi, Bože dragi, kakvi govori! A tek kakva obećanja. To svijet dosad nije niti vidio niti čuo. Toliko razuma, državničke mudre besjede, toliko optimizma i vjere u naše bolje sutra, živ čovjek nije doživio, još od obećanja koje nam je dao naš veliki i jedini predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Ali od obećanja koja je i ostvario.

A danas!?

Danas smo na dnu dna. I moralno i materijalno. Sve nam propada, mladi nam bježe, kolone nezaposlenih su svakim danom sve veće i veće, umirovljenici su na granici siromaštva i prekapaju po kontejnerima, obitelji zbog nakaradnih ovršnih zakona ostaju bez krova nad glavom, pa onda zemljotresi, te korona…

I nikad kraja. I nikad nekog trajnog i pravednog rješenja.

Samo obećanja, obećanja.

A, zar vam nije vrijeme, drugovi naši dragi, da zasučete rukave, da se stvarno prihvatite posla i očistite sav onaj talog koji se nakupio zbog vas i vašeg nerada. Dosta nam je i vašeg pametovanja i vašeg prepucavanja. Jer, nagledali smo se mi, još od smrti našeg pokojnog predsjednika Tuđmana, takvih umnika.

I borbenih,

I grlatih,

I blagoglagoljivih.

I onih punih obećanja…

A što su to od obećanja ispunili,te od obećanoga donijeli dobro Hrvatskoj i Hrvatima, to je već druga priča?

„Europa danas oskudijeva državnicima, a obiluje političarima.

Političari donose odluke vodeći računa kako će se te njihove odluke odraziti na narednim izborima, a državnici donose odluke vodeći računa kako će se njihove odluke odraziti na državu za 20, 30, 50 i 100 godina“, Otto von Habsburg.

U Hrvatskoj je upravo tako. Gotovo sve odluke koje se donose, ne donose se radi boljitka Hrvatske i Hrvata, nego se donose iz jednog jedinog razloga: kako će se odluka odraziti na njihov uspjeh na narednim izborima.

I to je to!

I tako sve od izbora do izbora. „Laži, laži me, ti mi lažeš najbolje!“

Jer da je Plenković prije onih prvih i ovih sada izbora, najavio i rekao istinu o tome tko će mu biti koalicijski partneri, sigurno ne bi dobio izbore.

Unatoč obećanjima.

Zar su Saucha, HSS, HNS, Milanka Opačić, Vrdoljak, Čačić i Pupovac, ono što je htio i želio hrvatski narod?

Puna mi ih je kapa!!!

Zato, pod hitno treba mijenjati Ustav. Jer, dosta nam je više priča o Plenkovićevom velikom uspjehu, o ugledu Hrvatske u svijetu ‒ naravno njegovom zaslugom ‒ dosta i priča o našem boljitku i napretku.

Zar s Pupovcem u vrhu vlasti?

Zar sa Plenkovićem koji igra kako Milorad svira.

A, izgleda mi, kako još nije ni svjestan da je Pupovcu već istekao rok trajanja, te bi i on osobno, zajedno s njim, mogao otići u lagano mirovanje.

Dok se sa Milanovićem nešto dogodilo. Čini mi se kako se konačno preobratio. Postao veliki domoljub i junački stao na branik pravde i istine, doma i domovine.

‒ Možda ga je dotakla i potakla, moja Lucija, neka božanska ruka.

‒ Daj, Bože! Daj, Bože!!!

Doduše, Zoki ima pred sobom još vremena da na započetom i ustraje. Te  bi, kao takav, u našu povijest možda mogao ostati upisan kao predsjednik koji je ogolio i prokazao mnoge koji su trebali i biti ogoljeni i prokazani. 

Možda, možda.

‒ E, moja Monika, moja Monika! Možda bih i ja, u nešto od ovoga što se sada događa sa Milanovićem, mogla i povjerovati. Možda! Ali, život me je naučio oprezu, pa sve ovo njegovo primam s rezervom.

Posebice, jer je nekada bilo:

„NE DIRAJTE MI MILORADA!

Pupovac ima ugled bez mrlje“.
‒ Zato mi se i čini kako je ovo prepucavanje između Plenkovića i Milanovića, ustvari,  dobro pripremljena i izrežirana predstava za javnost. Da se Vlasi ne dosjete jadu, te da se zamagle pravi problemi i njihove krive odluke.

I one prijašnje i ove sadašnje. Kao i pravo sadašnje stanje u Državi.

‒ A možda griješiš. Možda je sve ovo sada samo skupljanje poena za budućnost  i Milanovićeva priprema  za još jedan njegov mandat.

„90-ih su se ljudi opredjeljivali za stranke sa svojim iskrenim političkim uvjerenjem. Danas se opredjeljuju za onu stranku kroz koju bi najlakše mogli ostvariti svoje ambicije i ciljeve. Ali, čini se kako je to jedan normalan slijed. Jer, sve velike pokrete počinjali su ljudi sa idealima i idealizmom, pa kada se ti ideali ostvare, izrone neki drugi ljudi koji kapitaliziraju i ta postignuća i ta ostvarenja idealista“, Drago Krpina.

Vera Primorac

Povezani članci

Na Bleiburgu i Križnom putu pobijeno 500 tisuća Hrvata

HF

Vijest iz Večernjega: “Priznali mi to ili ne, ali ova je država stvorena na zločinu”

HF

Okončana ili samo usporena Bandićeva karijera?

HF

No pasaran ovdje ne će proći

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...