Koliko će još Hrvata otići iz Hrvatske nakon ove velike afere?
Najnovija afera koja potresa HDZ i aktualnog predsjednika Vlade je afera koja je nastala na temelju transkripata prepiske između dvije visokopozicionirane državne dužnosnice bivše ministrice Gabrijele Žalac i bivše državne tajnice, poznate kao “kninska kraljica”, Josipe Rimac. One su naime u svojem dopisivanju onako ofrlje i u krajnjem slučaju spomenule AP kao osobu koja će sve riješiti i dati svoj blagoslov na njihove “projekte”. Svakom čovjeku, čak i malom djetetu je jasno tko je u nas AP, kojeg spominju dvije prisne prijateljice, moćne osobe u vlasti, posebice u svojoj stranci HDZ-u.
Vladajući to marginaliziraju pokušavajući umanjiti važnost cijelog slučaja. Pojedini ministri, potpredsjednici vlade, stranački dužnosnici i osobe iz vrha HDZ-a, na sve moguće načine skreću pozornost s apostrofirane osobe, pod kojom se podrazumijeva aktualni predsjednik Vlade Andrej Plenković. Najdalje je u tomu otišao akademik vitez Željko Reiner, koji nas svojim opservacijama na tu temu nasmijava, a zapravo čini ludima, bedastima, ograničenima i nedoraslima danoj situaciji. Za njega osoba AP može biti bilo tko, netko od deset tisuća ljudi s inicijalima AP. Za njega je to sasvim nevažno, zabavno i sporedno. Međutim, to nije nimalo nevažno, niti sporedno. Ta se osoba spominje kao netko tko će blagosloviti njihov posao, s kojim one kreću u nekakvu osvetu i realiziraju svoj ne baš zakonski plan.
U svemu tomu čude se bivši i današnji ministri i ostali državni dužnosnici koji su sa Žalac i Rimac surađivali. Oni su naime vidjeli da to nisu čista posla, te su ih izbjegavali, posebice Rimac koja je bila poprilično agresivna u svojim zahtjevima prema njima. Naime, tražila je od njih da urade nešto, što se ne smije, kako bi ona pomogla svojim “klijentima”, odnosno prijateljima, rođacima i kolegama. Nisu našli za zgodno takve njene zahtjeve prenijeti premijeru, jer je ona bila moćna osoba, kojoj se ne valja zamjeriti. Kakvi licemjeri! Možda su s njom i surađivali i pomagali joj, a sada se pred tužiteljstvom brane na taj način. Kako bilo da bilo, nije dobro. Dapače! To pokazuje tko drži vlast i odlučuje o nama i našim životima. Zato nam i je kako nam je. Svaki dan smo sve siromašniji, sve manje slobodni i idemo prema dnu, svakom pogledu. Najsiromašnija smo članica EU-a. Čuvamo najdulju schengensku granicu od prodora s Istoka. Zemlja nam se sve više prazni. Mladi školovani ljudi s cijelim obiteljima odlaze tražeći bolje mjesto za život u Europi i svijetu. Ne odlaze oni samo zbog zaposlenja, već niz ostalih čimbenika, zbog kojih im je ovdje nemoguće ostvariti sebe i osigurati dostojanstven život sebi i svojoj obitelji, školovanje i rast i razvoj svoje djece onako kako to pristoji u trećem desetljeću XXI. stoljeća, u demokratskoj slobodnoj, neovisnoj i modernoj europskoj državi.
Koliko će njih samo otići iz zemlje, nakon AP afere? Ta afera je mnogo šira i dublja od prepiske dvije “zaigrane” prijateljice i njihovih marifetluka. Tu se pokazuje umreženost državnih struktura po širini i dubini, od najniže razine do najviše, uključujući i premijera. Ne može on reći kako o tome ništa nije znao, a odobrio je sredstva za projekt Softer, koji mu je navodno na vrijeme prezentiran. Tu se prema pisanju medija zamračilo najmanje 10 milijuna kuna. Od svega toga ne bi bilo ništa da se u slučaj, zbog angažiranja sredstava iz europskih fondova, nije uključila europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi.
Ovi naši domaći nadzorni organi, DORH i državna tužiteljica, bi to nekako odugovlačenjem i minoriziranjem zataškali. Zbog njih i pored njih Žalac bi dalje radila po svom, kako piše u prepisci s Rimac, pri čemu bi se pravila glupa. U slučaj je po svemu sudeći uključen predsjednik Vlade. To nije mala stvar. Preko toga se ne može prijeći. Pitanje je hoće li preko toga olako ili nikako prijeći europska tužiteljica Kövesi? Koliko se zna i poznato je, ta gospođa nikome ne oprašta prevare, niti utaje.
Možda naš predsjednik Vlade zaista nije znao, što se krije iza projekta Softer, koliko to stvarno košta, koliko je tu zamračeno, gdje je to završilo i tko je od toga imao koristi. Možda su ove dvije igračice prevarili i njegra, praveći se pritom glupe, što ih je uveseljavalo? Onda je to jedna sasvim druga situacija. On bi zaista trebao dobro preispitati svoje radare i odluke kome daje povjerenje i s kim “tikve sadi”.
Kad se nekog uzima u službu bilo gdje propituje se i ispituje njegov CV, tko je, što je, kakav je, s kim je, odakle je… Imajući u vidu brzoplet uspon “kninske kraljice” bilo je neophodno vrlo temeljito ispitati sve njezine referencije, prije nego li se ona dovede u sam vrh stranke i na vlast. Žalac je za predsjednika Vlade “bila sjajna” u svojoj struci i u korištenju sredstava iz EU-a, za projekte koje je osmišljavala ili provodila, po zamisli nekog drugog. Nije bilo nikog boljeg od nje, za tu vrstu posla, hvalio je premijer Plenković. U redu! Možda je to točno. To nema veze s tim zašto je zastranila i postala u neku ruku lopovica, osoba koja izigrava zakone i pravila, kako bi pogodovala svojim prijateljima. To sigurno n ije radila na lijepe oči i onako da se društvu pokaže i dokaže koliko ona može. Imala je ona koristi od toga. Novi mercedes nije slučajno parkiran u njenom dvorištu.
Kod jedne i kod druge ovdje spomenute visokopozicionirane državne dužnosnice slučaj Softer i Vjetroelektrane nisu bili prvi slučajevi takve vrste. Počele su one s tim na lokalnoj razini. Nitko ih nije pratio, istraživao, ulovio u nečasnom poslu, procesuirao, kaznio. Gospođe, zaštićene HDZ-om i funkcijom su se razmahale na državnoj razini. Same sebe, jedna drugu i ostale zainteresirane su uvjeravale kako one sve mogu. Bile su važne i moćne. Nebo im je bilo granica. Izgradile su vrlo djelotvornu mrežu, proširile svoj utjecaj, trgovale njime, pravile se važne i svemoguće. Ismijavale su svoje suradnike. Prijetile im predsjednikom Vlade.
